INTERNACIONALNO VALENTINOVO
Piše: Nikolina R. AnČiĆ/Epeha, Jure MiŠkoviĆ/Cropix
Foto: Mišković/CROPIX
ZADAR - Indonežanka, Egipćanka, Ruskinja, Talijanka, Njemica, australska Hrvatica, po dvije Grkinje, Francuskinje i Čehinje, tri Crnogorke, pet Bosanki, nekoliko Makedonki i Slovenki pakoštanske su nevjeste pozvane da sudjeluju na obilježavanju prvog rođendana pakoštanske etnoudruge DAN. Projekt “Lijepo je i različito” osmislile su tri profesorice iz OŠ Pakoštane, Dijana Vukoja, Ankica Kovačić i Nives Marić, koje su udruzi i dale ime prema svojim inicijalima.
Grkinja se sa svekrvom nije svađala jer se ni ne razumiju
Tu je lakše kuhati, staviš sve u lonac i čekaš, kaže Egipćanka
- Projektom ‘Lijepo je i različito’ želimo istaknuti multikulturalnost Pakoštana, bogatstvo u različitostima. Svaka se od tih gospođa, a neke su došle iz doista dalekih zemalja, morala naviknuti na drukčije uvjete života, jezik i običaje i puno učiti. I mi od njih štošta možemo naučiti o njihovim domovinama - kaže predsjednica udruge Dijana Vukoja.
Na proslavu u Općinu Pakoštane 31. siječnja uspjelo je doći 9 nevjesta, a i one koje su bile spriječene našle su način da pomognu projekt.
- Iako po dalmatinskim otocima i priobalnim mjestima ima dosta nevjesta iz cijeloga svijeta, u Pakoštanima to nije slučaj. Osim očitog šarma Pakoštanaca, kriv je i pakoštanski Club Mediteranee. U tom ljetovalištu su neke od nevjesta ljetovale, a neke radile - kaže direktorica Turističke zajednice Danijela Vulin, koja je s načelnikom općine Milivojem Kurtovom projekt odmah podržala. Na prvom su druženju “pakoške neviste” napravile panoe sa slikama zemalja, gradova i mjesta odakle dolaze, ali i donijele specijalitete tipične za njihove nacionalne kuhinje. Guylaine Rašin i Fabienne Šarin, obje Francuskinje, ističu da su iz različitih krajeva Francuske. Fabienne, majka 12-godišnjakinje i 9-godišnjaka, dolazi s francuskog sjevera, uz samu granicu s Belgijom, a Guylaine ponosno ističe da je Bretagna njezin zavičaj.
Mala kuća pokraj mora
- Živjela sam u Plouemelu, malome mjestu uz obalu Atlantika i opet sam u malome mjestu uz more. Drago mi je da mojim Pakoštancima, koji su me izvrsno prihvatili, mogu pričati o svojoj zemlji i francuskim običajima. A kad odem u Francusku, onda pričam o Hrvatskoj - kaže Guylaine, koja je kao i Fabienne radila u Clubu Mediteranee i tako upoznala budućeg muža. Djulija Maksan, Indonežanka iz grada Surabaya na Javi, u Pakoštane i Clubu Mediteranee došla je raditi 1988. godine, za ljetne šetnje zaljubila se u domaćeg momka i ostala. Iako joj je tu prekrasno, osjeća nostalgiju za domovinom.
- U ova dva desetljeća samo sam jednom bila na Javi, ali uskoro planiramo povesti naše troje djece u posjet rodbini i svi smo jako uzbuđeni - kaže nekadašnja članica jedne javanske folklorne skupine, danas zaposlena u tvornici ribe Dal Mar, koja je na skup naturaliziranih Pakoštanki došla u indonežanskoj nošnji.
Egipćanki Gamili Stojanov, profesorici engleskog jezika iz Kaira, kod dolaska u Hrvatsku prije 19 godina nedostajalo je začina u hrani, ali se više ne buni. Uz smijeh kaže da je u Hrvatskoj lakše kuhati jer se puno toga kuha na lešo. Staviš sve u lonac i samo čekaš! Nakon dolaska u Pakoštane ova se majka četvero djece strpljivo navikavala na novu kulturu, jezik i običaje, ali i na teške dalmatinske zime.
Ljeto je zamka
- Iz Kaira sa 18 milijuna stanovnika, u Pakoštane sam došla ljeti. Bilo je vruće, puno turista, gužva kao u mojoj domovini. A onda je prošlo ljeto i završila turistička sezona, pa sam shvatila ‘prijevaru’ - kaže simpatična Egipćanka koja svoju djecu uči hrvatski, engleski i arapski jezik. Svog Pakoštanca upoznala je u Egiptu gdje je radio za naftnu tvrtku. Kaže da ju je svekrva iz prve dobro prihvatila, sretna što joj se sin napokon oženio. Udomaćeno i prihvaćeno se u Pakoštanima osjeća i Moskovljanka Viktorija Kazija, magistrica strojarstva kojoj za ovih deset godina života u Dalmaciji nedostaje tek to što ne može pronaći posao u struci, ali i mlada Čehinja Martina Hlabaka koja je do prošlog ljeta radila u jednom butiku u češkom Prostejovu, a onda došla na ljetovanje u Hrvatsku i fatalno se zaljubila. Uskoro se udaje i ponosno kaže kako će se prezivati Krpeta. Iako se u neformalnom klubu strankinja katkad pogrešno deklinira i konjugira, Grkinjama Spiriduli Šarliji i Ermioni Kazija više se u govoru gotovo i ne čuje da su strankinje. Spiridula je u Pakoštanama 33, a Ermioni 38 godina. I one su radile u Mediteraneeu, ali u Grčkoj, gdje su im radili i muževi. Za Hrvatsku i Grčku gotovo uglas kažu da su slične po temperamentu ljudi, pripravi hrane, pa i mnogim običajima. Teško im se bilo prilagoditi maloj sredini, a neznanje jezika im je katkad bilo olakotna okolnost.
- Svekrve su nas dobro prihvatile, moj muž tvrdi zato što se nismo razumjele, pa se nismo mogle ni svađati.
Začudo, najteže svoj kulturni identitet definira australska Hrvatica viških korijena Marie Kukin. U domovinu svojih roditelja je došla na ljetovanje ratne 1994. Zaljubila se i ostala, no nakon nekoliko godina ona i njezin suprug otišli su u Australiju. Marie je ubrzo shvatila da ipak u Hrvatskoj djeca slobodnije rastu i mogu se kupati s manjim strahom od ozonskih rupa, pa su se vratili u Pakoštane i ostali. U tom mjestu, vjerojatno najpoznatijem po Anti Gotovini, na druženju pakoških nevjesta ovaj put nije bilo Talijanke Francesce Gotovina, pa nismo mogli provjeriti je li se gospođa udala baš u generalovu obitelj. No, to ionako nije važno za priču u kojoj su žene pridošle iz svih krajeva svijeta odlučile da sve kulturološke prepreke vrijedi svakodnevno preskakati radi prave ljubavi i obiteljske sreće.
Tu je lakše kuhati, staviš sve u lonac i čekaš, kaže Egipćanka
- Projektom ‘Lijepo je i različito’ želimo istaknuti multikulturalnost Pakoštana, bogatstvo u različitostima. Svaka se od tih gospođa, a neke su došle iz doista dalekih zemalja, morala naviknuti na drukčije uvjete života, jezik i običaje i puno učiti. I mi od njih štošta možemo naučiti o njihovim domovinama - kaže predsjednica udruge Dijana Vukoja.
Na proslavu u Općinu Pakoštane 31. siječnja uspjelo je doći 9 nevjesta, a i one koje su bile spriječene našle su način da pomognu projekt.
- Iako po dalmatinskim otocima i priobalnim mjestima ima dosta nevjesta iz cijeloga svijeta, u Pakoštanima to nije slučaj. Osim očitog šarma Pakoštanaca, kriv je i pakoštanski Club Mediteranee. U tom ljetovalištu su neke od nevjesta ljetovale, a neke radile - kaže direktorica Turističke zajednice Danijela Vulin, koja je s načelnikom općine Milivojem Kurtovom projekt odmah podržala. Na prvom su druženju “pakoške neviste” napravile panoe sa slikama zemalja, gradova i mjesta odakle dolaze, ali i donijele specijalitete tipične za njihove nacionalne kuhinje. Guylaine Rašin i Fabienne Šarin, obje Francuskinje, ističu da su iz različitih krajeva Francuske. Fabienne, majka 12-godišnjakinje i 9-godišnjaka, dolazi s francuskog sjevera, uz samu granicu s Belgijom, a Guylaine ponosno ističe da je Bretagna njezin zavičaj.
Mala kuća pokraj mora
- Živjela sam u Plouemelu, malome mjestu uz obalu Atlantika i opet sam u malome mjestu uz more. Drago mi je da mojim Pakoštancima, koji su me izvrsno prihvatili, mogu pričati o svojoj zemlji i francuskim običajima. A kad odem u Francusku, onda pričam o Hrvatskoj - kaže Guylaine, koja je kao i Fabienne radila u Clubu Mediteranee i tako upoznala budućeg muža. Djulija Maksan, Indonežanka iz grada Surabaya na Javi, u Pakoštane i Clubu Mediteranee došla je raditi 1988. godine, za ljetne šetnje zaljubila se u domaćeg momka i ostala. Iako joj je tu prekrasno, osjeća nostalgiju za domovinom.
- U ova dva desetljeća samo sam jednom bila na Javi, ali uskoro planiramo povesti naše troje djece u posjet rodbini i svi smo jako uzbuđeni - kaže nekadašnja članica jedne javanske folklorne skupine, danas zaposlena u tvornici ribe Dal Mar, koja je na skup naturaliziranih Pakoštanki došla u indonežanskoj nošnji.
Egipćanki Gamili Stojanov, profesorici engleskog jezika iz Kaira, kod dolaska u Hrvatsku prije 19 godina nedostajalo je začina u hrani, ali se više ne buni. Uz smijeh kaže da je u Hrvatskoj lakše kuhati jer se puno toga kuha na lešo. Staviš sve u lonac i samo čekaš! Nakon dolaska u Pakoštane ova se majka četvero djece strpljivo navikavala na novu kulturu, jezik i običaje, ali i na teške dalmatinske zime.
Ljeto je zamka
- Iz Kaira sa 18 milijuna stanovnika, u Pakoštane sam došla ljeti. Bilo je vruće, puno turista, gužva kao u mojoj domovini. A onda je prošlo ljeto i završila turistička sezona, pa sam shvatila ‘prijevaru’ - kaže simpatična Egipćanka koja svoju djecu uči hrvatski, engleski i arapski jezik. Svog Pakoštanca upoznala je u Egiptu gdje je radio za naftnu tvrtku. Kaže da ju je svekrva iz prve dobro prihvatila, sretna što joj se sin napokon oženio. Udomaćeno i prihvaćeno se u Pakoštanima osjeća i Moskovljanka Viktorija Kazija, magistrica strojarstva kojoj za ovih deset godina života u Dalmaciji nedostaje tek to što ne može pronaći posao u struci, ali i mlada Čehinja Martina Hlabaka koja je do prošlog ljeta radila u jednom butiku u češkom Prostejovu, a onda došla na ljetovanje u Hrvatsku i fatalno se zaljubila. Uskoro se udaje i ponosno kaže kako će se prezivati Krpeta. Iako se u neformalnom klubu strankinja katkad pogrešno deklinira i konjugira, Grkinjama Spiriduli Šarliji i Ermioni Kazija više se u govoru gotovo i ne čuje da su strankinje. Spiridula je u Pakoštanama 33, a Ermioni 38 godina. I one su radile u Mediteraneeu, ali u Grčkoj, gdje su im radili i muževi. Za Hrvatsku i Grčku gotovo uglas kažu da su slične po temperamentu ljudi, pripravi hrane, pa i mnogim običajima. Teško im se bilo prilagoditi maloj sredini, a neznanje jezika im je katkad bilo olakotna okolnost.
- Svekrve su nas dobro prihvatile, moj muž tvrdi zato što se nismo razumjele, pa se nismo mogle ni svađati.
Začudo, najteže svoj kulturni identitet definira australska Hrvatica viških korijena Marie Kukin. U domovinu svojih roditelja je došla na ljetovanje ratne 1994. Zaljubila se i ostala, no nakon nekoliko godina ona i njezin suprug otišli su u Australiju. Marie je ubrzo shvatila da ipak u Hrvatskoj djeca slobodnije rastu i mogu se kupati s manjim strahom od ozonskih rupa, pa su se vratili u Pakoštane i ostali. U tom mjestu, vjerojatno najpoznatijem po Anti Gotovini, na druženju pakoških nevjesta ovaj put nije bilo Talijanke Francesce Gotovina, pa nismo mogli provjeriti je li se gospođa udala baš u generalovu obitelj. No, to ionako nije važno za priču u kojoj su žene pridošle iz svih krajeva svijeta odlučile da sve kulturološke prepreke vrijedi svakodnevno preskakati radi prave ljubavi i obiteljske sreće.
bglavac
irida
edin.kecanovic
