U Hrvatskoj se ne bi trebala dogoditi velika i nagla rasprodaja kuća i zemljišta kada za dva mjeseca stupi na snagu zakon po kojemu će stranci, državljani članica Europske unije, nesmetano moći kupovati nekretnine u Hrvatskoj, procjenjuju u našim agencijama za posredovanje u kupnji nekretnina.
Naime, kad od 1. veljače 2009. svi stranci, bez obzira iz koje zemlje EU-a dolaze, budu mogli kupovati nekretnine u Hrvatskoj, kako kažu odredbe novoga prijedloga zakona o vlasništvu, koji je Vlada uputila u saborsku raspravu, to će tek skratiti proceduru i ubrzati stjecanje vlasništva, ali neće bitno utjecati na cijene ili interes, tvrde posrednici, naglašavajući kako ekonomska kriza koja trese svijet svakako nije pogodno vrijeme za investiranje.
Takav prijedlog zakona usklađen je sa hrvatskim obvezama vezanim uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je stupio na snagu 2005. Njime će stranci iz EU-a od 1. veljače 2009. u Hrvatskoj moći imati nekretnina koliko god budu željeli, za razliku od do sada, kada su uz suglasnost Ministarstva pravosuđa imali pravo na kupnju samo jedne kuće ili zemljišta.
Hrvatska je imala prijelazno razdoblje od četiri godine u kojima su stranci mogli kupovati nekretnine po ranijim hrvatskim zakonima, odnosno ako je to isto pravo imao i hrvatski državljanin u njihovoj zemlji.
U prvome “naletu” stranih kupaca na nekretnine, koji je počeo još 1995. godine, kuće i zemljišta u priobalju steklo je legalno tek 3553 stranaca u deset godina, dok je njih puno više koristilo mogućnost kupnje nekretnine na ime tvrtke otvorene i registrirane u Hrvatskoj.
Upravo zato nitko sa sigurnošću ne može ni reći koliko je točno nekretnina u Hrvatskoj već u vlasništvu stranaca, ali se vrlo glasno spekulira brojkom od više od 70 tisuća kuća i zemljišta koja su pokupovali stranci u proteklih 13 godina. Dio tih nekretnina kupljen je izravno, dio preko tvrtki, a dio na način da je strani kupac sklopio ugovore sa prodavateljem koji ostaje vlasnik na papiru, a u stvarnosti stranac ima pravo biti doživotni korisnik objekta koji nasljeđuju njegovi potomci.
Koliko je stvarno takvih nekretnina već prodano strancima, možda će biti jasnije kada novi zakon stupi na snagu, pa se stvarni vlasnici počnu i uknjižavati na kupljene objekte i zemljišta.
Znatno veći interes za kupnju nekretnina u Hrvatskoj bilježio se posljednje dvije godine, kada je službeno prodano 3440 nekretnina strancima uz suglasnost Ministarstva pravosuđa, a u tom razdoblju stranci su predali gotovo 10 tisuća zahtjeva za kupnju nekretnina u Hrvatskoj.
Među najbrojnijim vlasnicima nekretnina na Jadranu (koji se znaju!) i dalje su Nijemci, Austrijanci, Mađari i Britanci. No Rusi su sve prisutniji kao kupci posljednjih godina, posebno zainteresirani za Dalmaciju i otoke, dok su Slovenci i Talijani ostali vjerni kupnji u Istri i na kvarnerskim otocima.
Činjenici da su u posljednjih deset godina cijene nekretnina u Hrvatskoj veće i 90 posto, prosječno oko 10 posto godišnje, sigurno su značajno pridonijeli baš strani kupci.
Naime, oni su značajno podizali cijene kod kupnje, jer su im posrednici na europskim sajmovima nekretnina nudili kupnju na Jadranu uz parolu “Svaka investicija u hrvatsku nekretninu vraća se u 10 godina iznajmljivanjem!”.
Naravno, malo tko je upozorio stranca da u Hrvatskoj mora biti registriran za iznajmljivanje i da to mora biti legalna djelatnost, a to može samo ako ima tvrtku ili preko agencije.
Stoga je u kućama za odmor u vlasništvu stranaca cvjetalo iznajmljivanje na crno pa bi logično bilo, u skladu s liberalizacijom kupnje nekretnina u Hrvatskoj, sad uskladiti i naše zakone o iznajmljivanju na način da i to mogu raditi stranci ako Hrvatskoj uredno plaćaju sva davanja i poreze.
U protivnom će Državni inspektorat imati pune ruke posla kontrolirajući više od 200 tisuća vikendica u vlasništvu Hrvata, kojima bi se sada još jače mogli pridružiti i stranci u ilegalnom “zimmer frei” biznisu.
Ružica Mikačić
29.11.2008.
bglavac
irida
edin.kecanovic
