Inicijativa Nisam vjernik oglasila se povodom pisama podrške koja su papi Benediktu XVI uputili predsjednik republike Ivo Josipović i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Ovih su dana predsjednik republike Ivo Josipović i predsjednik Vlade Zoran Milanović uputili svoja pisma Benediktu XVI, odnosno Josephu Ratzingeru, povodom njegove abdikacije s pozicije poglavara Katoličke crkve. U svojim pismima oba visoka državnika kao demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda izražavaju žaljenje zbog njegova odlaska, bezrezervno hvale njegov dosadašnji rad i eksplicitno, u ime cijelog hrvatskog naroda, mu zahvaljuju na njegovom dosadašnjem radu. Inicijativa Nisam vjernik već je povodom posjete Benedikta XVI Hrvatskoj upozoravala da se ne radi ni o kakvom apsolutno prihvaćenom moralnom autoritetu, već o u najmanju ruku kontroverznoj osobi čije je osobno djelovanje, kao i djelovanje organizacije u kojoj čitav niz godina obnaša najviše funkcije, često u sukobu s osnovnim principima suvremenog shvaćanja demokratskih principa i ljudskih prava, a ponekad i dokazano sadrži elemente organiziranog zločina. Ovom prilikom bismo htjeli još jednom, u kontekstu navedenih pisama, podsjetiti na neke od tih činjenica.

Potpuno suprotno tvrdnjama predsjednika Ive Josipovića, prema kojem se Ratzinger zalagao za promicanje i zaštitu ljudskih prava, radi se o osobi koja je osam godina bila apsolutistički vladar, uz bjeloruskog diktatora Lukašenka, jedinog preostalog totalitarnog režima na području Europe. Lako je provjerljiv podatak da Sveta stolica nije potpisnik sedam od devet UN-ovih deklaracija o ljudskim pravima, te da zajedno s drugim teokratskim državama opstruira rad UN-a na promicanju ljudskih prava i sloboda.

Upravo pod Josephom Ratzingerom Sveta stolica se usprotivila prijedlogu rezolucije UN-a protiv kaznenog progona homoseksualaca u svijetu, a sam Ratzinger homoseksualnost je nazvao "objektivnim poremećajem" i "više ili manje snažnom tendencijom prema moralnom zlu". Vjerujemo da to nisu stavovi predsjednika Josipovića i premijera Milanovića (sudeći prema njihovim uobičajenim istupima), kao niti većine hrvatskih građana, stoga bismo mogli zaključiti da njihova pisma zvuče krajnje  licemjerno.

Iako je nedavno Crkva tek donekle ublažila svoje diskriminatorne stavove prema ženama, kojima je još u 20. stoljeću negirala pravo glasa na izborima, upravo je Joseph Ratzinger 2004. kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere potpisao dokument koji govori o "fundamentalnoj različitosti" muškaraca i žena i "božanski određenim" specifičnim ulogama muškarca i žene, te navodi majčinstvo kao ključni element identiteta svake žene, svodeći ženu na objekt namijenjen reprodukciji. Ironično, dobro je poznato i da se Ratzinger oštro protivi reproduktivnim pravima žena, uključujući pravo na planiranje obitelji osim često nesigurnim "prirodnim metodama", te pravu na prekid trudnoće, čak i u slučaju opasnosti po fizičko ili psihičko zdravlje žene. Sveta stolica se pod njegovim vodstvom više puta otvoreno usprotivila programima UN-a koji bi olakšali siromašnima pristup kontracepciji. Valja spomenti i da je Joseph Ratzinger izričito pohvalio malteške zakone koji zabranjuju razvod braka. Misle li Josipović i Milanović na to kad hvale njegov dosadašnji rad?

Moramo se zapitati, sjeća li se predsjednik Josipović da je potpisao Zakon o suzbijanju diskriminacije koji eksplicitno zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola ili spolne orijentacije i navodi među najvišim demokratskim vrjednotama pravo svakog građanina da slobodno bira svoje životne uloge? Misli li predsjednik RH, kada naziva Benedikta XVI. zalagateljem za ljudska prava, da homoseksualci ipak nisu ljudi pa se njihova prava ne računaju pod ljudska prava? Smatra li on možda, kada hvali Benedikta XVI. "za podsjećanje na važnost zajedništva i snošljivosti, poštivanja posebnosti različitih religijskih i nacionalnih identiteta", da ljudi bez religijskog opredjeljenja nisu skupina čija je prava vrijedno ravnopravno štititi, ili su mu samo nekako promakle izjave Josepha Ratzingera da je praktični ateizam odgovoran za zločinačke totalitarne režime 20. stoljeća?

Premijer Zoran Milanović pak upućuje čestitke na uspješnom osmogodišnjem pontifikatu, obilježenom odanošću, dostojanstvom, dugoročnom vizijom, a osobito hrabrošću i poniznošću. Nije vrijedna posebne analize ironija čestitke na poniznosti osobi koja se drži nepogrešivom i vođenom božanskim duhom, no moramo podsjetiti da je Ratzingerov pontifikat zapravo bio obilježen otkrivanjem brojnih zločina visokih crkvenih dužnosnika.

Među tim zločinima sigurno su najvažniji i najpoznatiji brojni slučajevi skrivanja silovatelja djece među katoličkim klerom. Istragama u SAD-u, Irskoj, Australiji i mnogim drugim zemljama dokazano je da su najviši katolički dužnosnici znali da pojedini svećenici opetovano seksualno zlostavljaju djecu, no te su zločine upravo prema napucima kanonskog prava (koje je kongregacija za nauk vjere s Ratzingerom na čelu donosila i marljivo provodila) rješavali internim tajnim postupcima bez suradnje sa svjetovnim vlastima, zbog čega su mnogi od tih zločinaca  imali priliku desecima godina nesmetano ponavljati svoja zlodjela.

Naravno, Inicijativa Nisam vjernik uvažava pravo gospodina Josipovića i gospodina Milanovića da, ukoliko to iz nekog mazohističkog razloga žele, čestitaju i hvale poglavara institucije koja protiv njih, njihovih vlastitih stavova i stavova njihovih građana vodi organiziranu kampanju i učestalo ih napada i vrijeđa, nazivajući ih izdajicama i komunistima, no nedopustivo je da službeni predstavnici naše države zlorabe svoju funkciju da bi u ime cijelog hrvatskog naroda zahvaljivali -ili ga pozdravljali kao univerzalni moralni autoritet -apsolutističkom vladaru zaslužnom za širenje homofobije, seksizma te suodgovornog za stravične zločine protiv žena i djece.

Zbog svega navedenog Inicijativa Nisam vjernik osjeća se dužnom ograditi se od stavova koje su gospoda Josipović i Milanović iznijela u ime cijelog hrvatskog naroda, pa tako i članova naše Inicijative. Inicijativa Nisam vjernik moli sve izabrane dužnosnike Republike Hrvatske da, kad sljedeći puta budu hvalili postignuća vođa totalitarnih režima koji ne poštuju osnovna ljudska prava, bili oni religijski fanatici (kao npr. Mahmud Ahmadinedžad ili Joseph Ratzinger) ili ne (kao npr. Aleksandar Lukašenko), se sramote isključivo u svoje osobno ime, a ne u ime cijelog hrvatskog naroda.