Piše: Vitomir Dragčević
(Fotolia)
Charles Darwin nije prvi postavio teoriju evolucije
Niti to što svaki čovjek prolazi kroz sve faze evolucije, od jednostaničnog organizma do primata, niti brojni drugi dokazi polovici odraslih Britanaca nisu dovoljni da prihvate evoluciju.
I 150 godina nakon što je Charles Darwin objavio “O podrijetlu vrsta”, evolucija i dalje ruši nastavne programe i budi kontroverze. Promijenili su se samo argumenti protivnika iz “možda njegov jest, ali moj djed nije bio majmun” u “tako jednostavan mehanizam ne može objasniti sve”.
Prema britanskoj anketi, oko 10 posto ljudi će tvrditi kako je Zemlja stvorena prije 10.000 godina, ne zamarajući se fosilima starima i do 3,5 milijardi godina. Dodatnih 12 posto smatra kako prirodna selekcija ne može objasniti svijet i kao znanstveni odgovor nude izravno uplitanje više sile. Preostali protivnici evolucije ni sami nisu sigurni u što vjeruju, jedino u što su sigurni je da je Darwin pogriješio.
Protivnika je i među znanstvenicima, no oni prije svega traže rupe u Darwinovoj teoriji; od naglih skokova u razvoju živog svijeta koje Darwin nije predvidio do fenomena poput pretvaranja gusjenice u leptira koje nema očito opravdanje. Također, bore se protiv toga da se bilo koja teorija bezrezervno prihvati . No dok je njihov cilj upotpuniti sliku evolucijskog stabla, njihovim argumentima služe se i oni koji ga žele posjeći. I toliko su uspješni u tome da se u većini američkih država uplitanje više neobjašnjive sile mora spomenuti na satovima znanosti. A ako ne žele, američki školarci ni ne moraju slušati o Darwinu i evoluciji.
O PODRIJETLU ČOVJEKA
Svećenstvo je podijeljeno reagiralo na ideju o “majmunskom podrijetlu čovjeka” - jedni su ga smatrali bogohulnim, drugi isticali njegovu genijalnost. Tako je izdavač vjerskih knjiga Charles Kingsley napisao: “Puno je plemenitija misao da je Bog stvorio sustav i oblike koji su se sami nastavili razvijati, nego da je morao stalno popravljati svoje djelo”.
PRVI EKOLOG MEĐU BIOLOZIMA
Sin anglikanskog svećenika, učenik vjerske škole te student Cambridgeova Christ’ collega, Charles Darwin nipošto nije htio negirati Boga niti dati oruđe materijalistima, anarhistima i komunistima kao što su mu suvremenici predbacivali. Štoviše, u nikad objavljenoj autobiografiji kao misao vodilju istaknuo je želju da dokaže kako postoje Božja pravila koja vrijede za sva živa bića. Pokazujući međuovisnost okoliša i života, shvaćao je živi svijet kao nedjeljivu cjelinu, a time i ekologiju. No ono što je najviše razbjesnilo njegove protivnike nije teorija evolucije, koju je 50-ak godina prije njega postavio Jean-Baptiste Lamarck, nego to što ju je nedvojbeno dokazao. Kako je studirao i medicinu i biologiju, uočio je da plod čovjeka u različitim fazama nalikuje na životinje. Dodatne dokaze našao je tijekom petogodišnje plovidbe Beaglom. Ptice koje ne lete, sisavci u moru neke su od enigmi koje je mogao objasniti samo postupnim razvojem i evolucijom.