By iramaja on 29/02/2012

Autor: Irena Dujmušić

Matrix World

Kad bi znali da se cijanid nalazi u uobičajenim prehrambenim proizvodima na tržištu, čak i u najmanjim dozama, bi li ste nešto tako konzumirali? Vjerojatno ne. A što misliti o kemikaliji koja je četiri puta više toksična od cijanida, a nalazi se u skoro svim artiklima koje konzumirate?

Sad zamislite slučaj natrij selenata, koji nastaje kao nusprodukt rafiniranja metala bakra, a koji je zapravo s ponosom naveden kao “hranjiv” na etiketama mnogih proizvoda za masovno tržište !

Natrij selenat je 4 puta više smrtonosan od natrij cijanida.Treba nam samo 0.4 mg (to je 250 mikrograma ili 250 milijuntinke grama!) da se ubije 50 posto štakora na kojima se testira natrij selenat. Čovjek, težine 275 puta više od štakora, ima 50 posto šanse za umiranje ako konzumira 108 miligrama tog otrova!

U prosjeku odrasli ljudski organizam sadrži oko 20 mg selena od čega se najviše koncentracije nalaze u bubrezima, jetri, srcu, slezeni i testisima. U tijelu, selen u obliku enzima selenoproteina, između ostalog, djeluje kao antioksidant i štiti mnoge sustave tijela od oksidativnih oštećenja. Preporučljiva količina selena koju dnevno odrasla osobe treba unjeti je 55 mikrograma. Ako se čovjek redovno zdravo hrani ne može doći do nedostatka selena. Višak selena je štetan i smatra se da unošenje preko 400 mikrograma dnevno može izazvati trovanje. Najveći izvor selena je brazilski orah koji sadrži oko 100 mg selena ( jedan orah). Drugi izvori su rakovi, ribe i iznutrice, jaja , žitarice i meso. Govorimo o organskom selenu. Znači i prirodni selen je u prevelikim količinama otrovan, a anorganski – umjetno stvoreni „selen“ – natrij selenat je još otrovniji, i to u malim količinama.

Kako vizualizirati kolika je to količina 108 miligrama ? Prosječna veličina zrnca pijeska teži oko 10 milligrama.Na slici gore su ograničena 11 zrnaca pijeska na gornjem dijelu prsta ove osobe, znači zajedno imaju oko 110 miligrama. Je li doista moguće da ta doza natrij selenata može ubiti odraslu osobu ? Dolje su navedene smrtonosne supstance za usporedbu.

Supstanca smrtonosna doza 50% , štakori smrtonosna doza 50% ,ljudi 68.04 kg

Natrij cijanid 6.44 mg/kilogram 438.18 milligrams

Natrij selenate 1.6mg/kilogram 108.86 milligrams

Natrij selenite 7mg/kilogram 476.28 milligrams

U čemu je zapravo problem ? Što se ta izuzetno otrovna susptanca nalazi u mnogim proizvodima. U dječjoj hrani, u multivitamiskim preparatima ….Na prinjer, CDC je objavio da je nađen selen u nekim proizvodima u dozi čak 200 puta većoj nego je navedeno na etiketi. Pozvali su kupce da bace te proizvode, a oni koji imaju simptome trovanja da se jave centru za trovanja. A što je s onima koji tu vijest recimo nisu čuli ? Koliko li je takvih sličnih proizvoda na tržištu, a da nisu ispitani prije puštanja u prodaju?

Na stranicama Agencije za otrovne supstance i registar bolesti (ATSDR ), navedeno je da je za selen ( anorganski )razumno očekivati da je kancerogen.

Koji proizvodi koriste natrijev selenat?

1) hrana za kućne ljubimce, uključujući i “organske” brandove.

2) dodaci selena, kao što su Twin Labov “natrijev selenit,” Vitamin Research Products “Selenium”.

3) Veterinarski vitamini

4)hranjivi energetski napici , npr. Kids Essentials, Nestle Nutrament

5) dječje instant formule

6) Multi-vitamini kao što su Centrum (Pfizer) i One-A-Day (Bayer), koji prodaju milijune boca mjesečno.

Jedna američka studija izlaže slučaj: Otrovan utjecaj natrij selenata i selenita kroz vodu za piće kod miševa i štakora. Studija je trajala 13 tjedana na skupini miševa i štakora oba spola. Životinje su ispitana kroz hematologiju i kliničku kemiju, urin (samo štakori), histopatologiju, i reproduktivni sustav. Skupina od 10 ženki i mužjaka miševa i štakora dobili su kroz 13 tjedana ukupno 60 ppm natrij selenata(mjera za koncentraciju je ppm – od parts per million – milijunitih dijelova). Svi muški i ženski štakori izloženi do 60 ppm su uginuli. Na temelju smrtnosti štakora, gubitka težine i bubrežnih lezija, natrij selenat i selenit su manjoj količini ( 0.4 mg) lošije utjecali na štakore nego li na miševe ( 0,8 mg). Uglavnom – studija je pokazala veliku toksičnost uz uzimanje samo male količine ovog „hranjivog“ dodatka….

Za dublju analizu „ vitaminskih problema “, povezanih s upotrebom natrij selenita/ selenata i srodnih hranjivih otrova, pročitajte naš raniji članak:

Jesu li vaši multivitamini ubojiti ?

U epizodi # 11 (sezona 2) CSI: Crime Scene Investigation, žena truje supruga s natrij selenitom.Iako čudno zvuči, ovo egzotično oružje ubojstva je bliski rođak natrijevom selenatu, koji su navedeni kao “hranjive tvari” na etiketama većine vitamina na tržištu.

Iako su i natrijev selenit i selenat klasificirani kao opasni i otrovni za okoliš od strane regulatornih tijela kao što su Agencija za zaštitu okoliša (EPA) i Europske unije, oni su primarni oblici prodaje minerala na tržištu. U stvari, većina vitamina na tržištu sadrži kemikalije koje EPA ne dopušta u javnoj pitkoj vodi na razini iznad 50 dijelova po milijardi po litri. Prema EPA- nom Maximum Contaminant Level - MCL ( najveći dopušten nivo kontaminacije ) standardu, najviša dopuštena razina selena u javnoj pitkoj vodi je 50 dijelova na milijardu(ekvivalent do 50 mikrograma, suha težina).

Da biste dobili osjećaj koliko je mala ta dopuštena granica, 50 dijelova na milijardu je ekvivalent žlici vode u olimpijskom bazenu .Lista sigurnosti materijala (MSDS) za natrij selenat otkriva LD50 ( smrtonosna doza u 50% slučajeva ) od 7 mg / kg, što znači da će 2,8 mg ubiti 50 % štakora koji ga konzumiraju oralno. Odrasla osoba od 68 kg ima 50% šanse za umiranjem ako unese 476.21 mg, što je manje od pola grama !!

Kako mogu proizvođači vitamina oglašavati nešto kao “hranjivo” kada EPA – iz zabrinutosti za naše zdravlje , zabranjuje to u našoj pitkoj vodi ? Jesu li natrijev selenit / selenat stvarno prikazani kao otrovni? Kratak pregled izvješća za toksikologiju iz banke podataka opasnih tvari i PubMed pokazuje da oba oblika mogu pokazivati kancerogenosti i genotoksičnosti i mogu pridonijeti reproduktivnim i razvojnim problemima kod životinja i ljudi. Pitanje nije jesu li ti minerali toksični, nego, u kojem nivou preplavljuju naše sposobnosti za njihovu detoksikaciju i / ili biotransformaciju u netoksični metabolit?

Ovdje treba naglasiti razlike koje postoje između anorganskih minerala i biološko aktivnih:

Selen koji se nalazi u hrani poput brazilskih oraha, sjemenkama gorušice, te su vježem voću i povrću uzgojenom u tlu bogatom selenom je beskrajno različit od inertnih bioloških oblika koji se stavljaju u neke multivitamine. U stvari, natrijev selenit / selenat može uzrokovati rak, a selen koji se nalazi u hrani ili laboratorijskim kreiranim oblicima poput selenomethionina je pokazao da sprječava i pomaže u borbi protiv raka.

U opsežnom članku punom studija Office of Dietary Supplements / National institute of health , navode što je Selen:

„Selen je mineral u tragovima koji je neophodan za dobro zdravlje, ali je potreban samo u malim količinama. Selen je ugrađen u proteine da tvore selenoproteine, koji su važni antioksidativni enzimi. Antioksidativna svojstva selenoproteina spriječavaju stanična oštećenja od slobodnih radikala. Slobodni radikali su prirodni nusproizvodi metabolizma kisika koji mogu pridonijeti razvoju kroničnih bolesti poput raka i srčanih bolesti]. Ostali selenoproteini pomožu regulirati funkciju štitnjače i igraju ulogu u imunološkom sustavu .“

Također navode i tko može trebati dodatni selen.

„U SAD-u, u većini slučajeva osiromašeni ili nedostatni selen povezan je s teškim gastrointestinalnim problemima, poput Crohnove bolesti, ili s kirurškim uklanjanjem dijela trbuha. Ti i drugi gastrointestinalni poremećaji mogu utjecati na apsorpciju selena. Ljudi s akutnim teškim bolestima koje razvijaju upale i infekcije često smanjuju razina selena u krvi.“

Selen se pojavljuje u s hrani kao što je kukuruz, pšenica i soja kao selenomethionine, organski selen analogan aminokiselini metionina. Selenomethionine može biti uključen u tijelo proteina umjesto metionin, i služi kao sredstvo za pohranu selena u organima i tkivima. Dodaci selena također mogu sadržavati natrijev selenit i natrij selenat, dva anorganska oblika selena. Selenomethionine se općenito smatra da se najbolje apsorbira i koristi oblik selena.( pa zašto se onda uopće ubacuju ova druga dva u hranjive dodatke – naravno samo zbog profita !! )

Selen i rak:

„Istraživanja pokazuju da selen može utjecati na rizik od raka na dva načina. Kao anti-oxidant, selen može pomoći u zaštiti organizma od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Selen također može spriječiti ili usporiti rast tumora. Pojedini produkti razgradnje selena vjeruje se da mogu spriječiti rast tumora kroz jačanje imunološke aktivnosti stanica i u suzbijanju razvoja krvnih žila u tumoru.“

Osnovni princip koji objašnjava ovu razliku je kada se izolira nutrijent ili vitamin van prehrambenog kompleksa u kojem se prirodno nalazi i gdje je neraskidivo vezan za tisuće poznatih i nepoznatih prehrambenih čimbenika (npr. enzimi, proteini, molekularni pratioci i glyconutrienti, itd.), tada više nije koristan za život. To je posebno istinito u slučaju kralježnjaka sisavaca koji su opremljeni kako bi dobili svoje minerale iz biljaka koje jedu ili putem biotransformacije anorganskih minerala u organske putem mikroflore probavnog sustava.

Primarni razlog da se natrijev selenit / selenat preferira od strane nekih vitaminske proizvođača pored sigurnijih, više korisnijih oblika kao što su kelirani selen (Kelacija je proces kojim se mineralne tvari pretvaraju u probavljiv oblik.). Većina mineralnih pripravaka često nije kelirana i u probavnom se sustavu najprije mora kelirati kako bi ih tijelo iskoristilo. Organizam mnogih ljudi sam ne može dobro kelirati i zato te osobe nemaju mnogo od minerala koje uzimaju u obliku nadopuna. Nadopune keliranih minerala s vezivom aminokiselina iskorištava tijelo tri do deset puta bolje negoli nekelirane!) ili selenokvasac, (preparat selena dobiven obogaćivanjem uzgoja kvasca – selenom) je zato što je više isplativo korištenje sirovina niže kvalitete.

“Dobijate ono što plaćate” gotovo uvijek zvoni za dodatke prehrani. Kupnja industrijskih otpadnih produkata ili kemikalija koje se smatraju opasnim otpadom, pa prepakiranih kao “dodaci prehrani” može biti vrlo isplativo.

Doista, ovo nije prvi put u američkoj povijesti da je takva prijevara prenesena javnosti . Odobrenje korištenja fluorida u pitkoj vodi i korištenje radioaktivnog kobalta-60 od nuklearnih reaktora za ozračenje konvencionalne hrane ilustrira kako se industrijski otpadni produkti s poznatom toksičnošću na kraju pretvaraju u robu i tehnologiju “korisnu za zdravlje.” Dok u početku ove tvari imaju vrlo visoke troškove zbrinjavanja za industriju koja ih izbacuju u okoliš, odgovornost se pretvara – kroz prave kombinacije lobiranja, krivog obrazovanja i “čekovnu znanost” – natrag u robu, dok okoliš i potrošači gube zdravlje i gomilaju financijske gubitke kao rezultat.

Nažalost, anorganski oblici selena nisu jedini problem na masovnom tržištu vitamina. Multivitaminski Centrum, na primjer, čija je proizvođač Wyeth jedan od najjačih farmaceutskih tvrtki u svijetu. Ovaj vitamin sadrži sljedeće kemikalije:

Kemijski: Iznos Pronađeno u Centrumu / EPA Maksimalna dopuštena granica u 1 litri vode

1) Natrijev selenat: 55 mcg / 50 mcg

2) Niklov sulfat: 5 mcg / 100 mcg

3) Stannous klorid (kositar): 10 mcg / 4 mcg

4) Željezo fumarata (željezo): 18 mg / 0,3 mg

5) Mangan sulfat: 2,3 mg / 0,05 mg

6) Bakar sulfat: 0,5 mg / 1,3 mg

Pregled naše analize Centrum Silver sastojaka pogledajte ovdje.

U lijevom stupcu iznad vidjet ćete količine anorganskih minerala koji se nalaze u svakoj dozi Centruma. U desnom stupcu maksimalna dopuštena količina od strane EPA u jednoj litri vode za piće U slučaju stannous klorida (Kositar), željeznog fumarata (željezo) i mangan sulfata postoje znatno veće doze u Centrumu od onih koje se smatraju sigurnima za ljudsku potrošnja. Iako su ostali navedeni na razini i ispod EPA dopuštene granice, jednostavno je nevjerojatno da se uopće nalaze u proizvodu za prehranu ljudi u bilo kojoj količini obzirom na njihovu poznatu toksičnost .

Dakle, ako su te kemikalije otrovne, kako ih uopće prodaju kao korisne za naše zdravlje?

Do danas ne postoji zakon koji zabranjuje korištenje tih tvari u prehrambenim dodacima, unatoč laboratorijskim istraživanjima koja dokazuju toksičnosti kod životinja i epidemioloških podataka koji ukazuju na njihovu stvarnu ili potencijalnu toksičnost u ljudi. To je zbog rasprostranjenog prihvaćanja SAD-a i njihove kemijske i farmakološke indrustrije o zanemarivanju težine dokaza i standarda toksikoloških rizika. Umjesto korištenja “načela predostrožnosti”, koje nalaže da se tvar za koju se sumnja da je štetna treba biti propisno regulirana kako bi se smanjila izloženost javnosti , paradigma “težine dokaza” zahtijeva vijeće državnih imenovanih stručnjaka da moraju ocijeniti sve dostupne toksikološke podatke, i mora doći do konsenzusa da dokazi nedvosmisleno pokazuju da tvar predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik. Dok takva procjena ne može biti napravljena, tvari s očitom toksičnošću su “nevine dok se ne dokaže krivnja”, i mogu biti prikazane neodgovorno i / ili neobrazovano od strane proizvođača kao blagotvorne za ljudsko zdravlje. Žalosno je i ironično da u vrijeme kada su manji prehrambeni proizvođači hranjivih nadomjestaka optuženi kao “neregularni” i da imaju loše standarde kvalitete (čak i kada imaju velike troškove koji nastaju korištenjem vrhunskim sastojcima), masivne farmaceutske tvrtke koje imaju svaki resurs na raspolaganju su dopuštene na tržištu otrovnih kemikalija za potrošače pod zastavom USP (United States pharmacopeia) ili farmaceutske kvalitete, i to im prolazi.

Na kraju, moramo koristiti zdrav razum u našim kupovnim odlukama i shvatiti da će ponekad tvrtke namjerno dovesti javnost u zabludu, sa suučesništvom regulatornih tijela kao što su FDA i oglašavati će proizvod koji nema zdravstvenih koristi, ili još gore, može zapravo ugroziti naše zdravlje. Činjenica da Centrum ne može ili može biti “broj 1 liječnikov multivitaminski brand” nije bitno, s obzirom da se ne ide redovito liječniku tražiti mudri savjet o prehrani. To jednostavno nije njihova specijalnost.

Ironija je da se milijarde dolara troškova u zdravstvu i patnje zbog tih troškova koje predstavljaju-mogu biti ušteđene svake godine, ako Amerikanci učine jednostavan korak uzimajući dobar multivitamin svaki dan. Preporučljivo je potražiti proizvođača koji koristi kvalitetne sastojke, uključujući i one iz cjelovitih namirnica, jer su lakše apsorbiraju i iskorištavaju za naše tijelo i stoga doprinijeti znatno više u popunjavanju praznina u našoj prehrani.

Kao i uvijek, stvar je zaista u našoj pravilnoj prehrani. Unoseći samo zdravu, organski proizvedenu hranu i jedući raznoliko, s puno sirove hrane prepune vitamina i minerala nećete uopće doći u situaciju da koristite neke hranjive nadomjestke . Sva ta hrana je dostupna i kod vas – na selu, na malim farmama koje se bave organskom proizvodnjom, koju čak putem interneta dostavljaju na vašu adresu. Kupujući neke multivitamine i slično, zapravo uopće ne kupujete svoje zdravlje, kupujete samo bogatstvo onima koji zarađuju na vašoj bolesti. Informirajte se, pitajte i tražite, svako pitanje ima i svoj odgovor!

Reference:

GREEN MED IFO.COM

CDC - Toxic Levels of Selenium in Dietary Supplements

CDC – Selenium

Toxinet

Pub Med

NIH – Selenium

Green Med Info – Centrum Silver

NTP Toxicity Studies of Sodium Selenate and Sodium Selenite

http://www.greenmedinfo.com/blog/108-milligrams-common-nutrient-can-kill-person