Brojni putovi kojima informacije putuju internetom čine taj medij vrlo robusnim i učinkovitim. Uspješnim povezivanjem NASA-e i istraživačkih letjelica u svemiru nastat će prvi oblik međuplanetarnog interneta.

Testiranja provedena na Međunarodnoj svemirskoj postaji prošlog svibnja drugi su stupanj ispitivanja tehnologije, zvane Delays Tolerant Networking protocols (DTN, Mreža s dozvoljenim zakašnjenjem), potrebne za pokretanje mreže. DTN protokoli prebrodili su brojne teškoće u komunikaciji, poput velike razdaljine ili ometajuće sunčeve radijacije, te će u svemir proširiti zemaljski internet.

- Zakašnjenje u komunikaciji bit će ogromno i još k tome varirati jer su planeti u orbiti oko Sunca - izjavio je Vint Cerf, suizumitelj poznatog TCP/IP protokola i ključni član nekoliko grupa računalnih znanstvenika koji su na DTN-u radili od 1998. godine. Na Zemlji će se paketi informacija kretati od izvora do odredišta u svega nekoliko milisekundi, no u svemiru je potrebno puno više vremena. Samo za primjer, informacija od Zemlje do Marsa putuje minimalno osam minuta.

Dodatni je problem i kretanje nebeskih tijela. Paketi informacija će na svom putu morati čekati da se antene poravaju ne bi li signal bio snažniji, a tek onda nastaviti do satelita ili sonde. Dakle, slanje informacije u svemir je puno drugačije od slanja na Zemlji gdje se fiksna internetska odredišta uzimaju 'zdravo za gotovo'.

Ono što moramo napraviti kako bi informacija došla na odredište jest reći svim antenama da će doći do promjene. Tek kada se one poslože informacija može proći. No i ta veza ne ostaje zauvijek 'fiksna' upravo zbog kretanja tijela u svemiru. Postojat će 'prozor' između izvora i odredišta od 12,30 do 3,30 kada je moguće komunicirati, a kada se on zatvori do slijedeće prilike nema uspostavljanja kontakta - objasnio je Scott Burleigh, računalni inženjer u NASA-i i jedan od znanstvenika na razvoju DTN-a.

Početni test DTN u listopadu prošle godine izveden je uspješno. Veza je uspostavljena između letjelice Deep Impact (Žestoki udar) koja se kretala prema kometu Hartley 2 i NASA-inog centra. - Uspostavili smo vezu i ostavili je da automatski radi punih mjesec dana. Iako smo našli nekoliko 'bugova'  niti jedna informacija nije propuštena ili iskrivljena. Sustav je preživio i slučajno resetiranje jedne od antena - rekao je Burleigh te dodao kako je više 300 slika uspješno poslano preko udaljenosti od 24 milijuna kilometara.

Ključ u funkcioniranje DTN mreže je metoda 'spremi i šalji' u kojoj svako informacijsko čvorište ili antena dobivene informacije pohranjuje sve dok ponovno slanje ne bude potpuno sigurno. Drugo je testiranje, također uspješno, povezalo sveučilište u Boulderu u Coloradu s Međunarodnom svemirskom postajom.

- Posljednji je test planiran za rani listopad, a informacije će se ponovo slati do sonde Deep Impact. Nakon toga, ako sve prođe prema planu, DTN je spreman za istraživanje svemira - zaključio je Jay Wyatt, NASA-in programski menadžer koji će nadgledati provođenje projekta, te izrazio nadu da će se i druge svemirske agencije ubrzo pridružiti razvoju DTN-a.
(DobreVijesti.info/Jutarnji.hr)