Preuzeto sa www.jutarnji.hr
Piše: Nenad Jarić-Dauenhauer
Biljke se od pradavnih vremena podjednako koriste za liječenje kao i za postizanje duhovnih vizija ili magijskih spoznaja.
Uporaba nekih halucinogenih biljaka zabilježena je još prije pet tisuća godina, a mnoge se i danas koriste u medicini, religijama ili za zabavu.
Psihoaktivne supstance kao sredstvo za dostizanje spoznaje, odnosno duhovnih vizija postale su posebno popularne sredinom prošlog stoljeća. Američki pisac i psiholog Timothy Leary eksperimentirao je s psilocibinskim gljivama i LSD-jem, te postao svojevrsnim guruom kontrakulture. Britanski književnik Aldous Huxley počinje eksperimentirati s meskalinom 1953. godine. Svoja iskustva s halucinogenim drogama, koja je pomno pratio bilježeći doživljaje i snimajući razgovore pod opijatima na diktafon, objavio je u knjizi Vrata percepcije (1954.) i u eseju Raj i Pakao (1956.). Peruanski pisac i antropolog Carlos Castaneda u svojim je djelima (Učenje Don Juana između ostalih) predstavio iskustva s psihoaktivnim biljkama poput pejtola i dature koja je stekao u društvu srednjoameričkih šamana.
Iako se neki sastojci ovih biljaka koriste i u suvremenoj medicini, istraživanja su pokazala da su one u većoj ili manjoj mjeri uglavnom štetne za zdravlje.
Predstavljamo vam deset najpoznatijih 'svetih biljaka':
1 Cannabis
Marihuanu već stoljećima koriste sadhui i askete u Indiji (uglavnom šivaisti), a u novije doba i rastafarijanci. Neki povjesničari i etimolozi tvrde kako se također upotrebljavala u drevnim židovskim, kršćanskim i muslimanskim (sufističkim) vjerskim ritualima.
Djelovanje je vrlo individualno a varira od promjene stanja svijesti, blage euforije, povećane senzualnosti i osjetilnosti do tjeskobe i paranoje.
2 Banisteriopsis caapi i Psychotria viridis
Ayahuasca ili Yage (indijanski puzavica ili loza duše) Podrazumijeva biljke Banisteriopsis caapi i Psychotria viridis.
Karakteristična je za područje Amazone u kojem se koristila u šamanskim obredima. Izaziva vizije i halucinacije, a često i povraćanje koje se tumačilo kao pročišćenje.
3 Lophophora williamsii
Pejotl su koristili američki i meksički indijanci u vjerske svrhe. Konzumira se u obliku čaja, a djeluje oko 12 sati.
U odgovarajućim okolnostima izaziva duboku introspekciju metafizičke prirode često popraćenu bogatim vizualnim i zvučnim efektima.
4 Psilocybin
Psilocibinske gljive spadaju u najstarije droge. Drevne slikarije koje ukazuju na njihovu konzumaciju pronađene u Alžiru potječu iz petog tisućljeća prije Krista. Također su ih koristili Asteci u svojim ritualima.
Izaziva snažne vizualne i zvučne halucinacije, a iskustva mogu biti euforična ili depresivna.
5 Salvia divinorum
Salvia je podrijetlom iz Meksika gdje je još uvijek u šamanskim obredima liječenja ili prosvjetljenja koriste indijanci Mazatec. Šamani gnječe lišće kako bi izdvojili sokove koje miješaju s vodom i piju. Može se također žvakati i pušiti, a izaziva vizije, nekontrolirani smijeh i promijenjena stanja svijesti. Kada se puši djeluje samo nekoliko minuta. Nakon konzumacije stvara osjećaj opuštenosti i povezanosti s prirodom.
6 Piper methysticum
Korjen kave koristio se u medicinske, vjerske kulturne i društvene svrhe u zapadnim pacifičkim zemljama.
Konzumira se kao napitak ili se žvače, a djeluje smirujuće, opušta mišiće, i stvara euforičan osjećaj.
7 Artemisia absinthium
Gorski pelin raste u umjerenim područjima Europe, Azije i Afrike. U grčkoj kulturi povezivao se s kultom boginje mjeseca i lova Artemis. Poznatiji je kao biljka iz koje se dobivao thujon, ključni sastojak apsinta, omiljenog napitka francuskih bohema u 19. stoljeću.
Uglavnom je izazivao tzv. lucidno pijanstvo.
8 Datura stramonium
Datura je najčešća u Indiji i Središnjoj Americi gdje se koristila u vjerskim obredima. Hinduistički sadhui (sveti ljudi) pušili su je zajedno s marihuanom. Pod njezinim utjecajem ljudi djeluju kao da su poludjeli: budni sanjaju, razgovaraju s nepostojećim osobama i potpuno su odvojeni od stvarnosti koja ih okružuje, a efekti konzumacije mogu se osjećati danima.
9 Amanita muscaria
Muharu su izvorno kao halucinogeno sredstvo za zabavu i religiozna iskustva koristili narodi koji su nastanjivali područje Sibira, a osobito šamani.
Ovisno o količini koja se konzumira može izazvati mučninu, naticanje tijela, zvučne i vizualne halucinacije, euforiju, opuštenost i gubitak pamćenja.
Za razliku od srodne zelene pupavke gotovo nikada ne izaziva smrt.