Ako je suditi po posljednjim predizbornim anketama, Nadan Vidošević jedan je od predsjedničkih kandidata koji konkuriraju za drugi krug izbora.
 Okosnica Vašeg programa je da se dosadašnja politika manje-više istrošila, da je doživjela debakl. Zašto nikada izravno niste prozivali pojedine nositelje politike premijere, ministre financija, guvernere, ministre?

- Nije točno da nisam činio ovo o čemu govorite. Još 1994. prvi sam kazao da Njemačka nije jaka zbog tadašnje njemačke marke, nego obrnuto. Upozoravao sam, dakle, da zaposlenost, izvoz i drugi pokazatelji ekonomske politike ne mogu biti podređeni stabilnosti valute. U siječnju 1998. izjavio sam da sam kao Jugoslaven bio dvostruko manje zadužen nego što sam zadužen kao Hrvat. A tada je vanjski dug bio sedam milijardi dolara.

Zašto onda prevladava dojam da ste uglavnom prešutjeli promašaje koje sada napadate?

-Možda je problem u tome što moji apeli i kritike nisu bili zanimljivi medijima. Recimo, spomenuto upozorenje o zaduženosti Jugoslavije i Hrvatske je prenio samo Radio Slobodna Europa. Mi smo se posljednjih 15 godina ponašali kao u novogodišnjoj pijanoj noći, kada do slavljenika ne dopire upozorenje da nismo platili ni salu u kojoj slavimo, ni piće ni jelo koje smo pojeli i popili. I odjeća koju nosimo, plaćena je na kredit. E, u tim okolnostima moj glas bio je glas dosadnjakovića, nekoga tko remeti idilu. Tek na kraju dolazimo do otrežnjenja i mamurluka.

Jeste li u razdoblju o kojem govorite bili u poziciji preuzeti neku funkciju u izvršnoj vlasti i nešto promijeniti?

- Ne. Posljednji put se o meni kao kandidatu za Vladu razgovaralo 1995., u uskom krugu tadašnje vlasti, i to kao o mogućem premijeru.

Za premijera je izabran Zlatko Mateša?

- Da, a ja sam otišao u Hrvatsku gospodarsku komoru. Možda su za takvu odluku državnog vrha presudili upravo moji pogledi na gospodarsku politiku koju bi trebali voditi. Pobijedila je opcija gospodarske politike koja je na snazi i danas.

Tko stoji iza te politike? Jesu li to neki moćni lobiji, korporacije, banke?

- Ništa od nabrojenoga. Radi se jednostavno o liniji manjeg otpora. Lakše je upravljati i živjeti od rasprodaje “ćaćevine” i od zaduživanja nego od rada.

Kako to može mijenjati predsjednik države sa svojim ustavnim ovlastima i objektivnim utjecajem?

-Polazeći od stanja stvari da je predsjednik Republike biran izravno i iz toga vuče veliki autoritet, on ima mnogo načina za utjecaj na odnose u državi. Spomenuli ste Ustav, u njemu stoji da je predsjednik Republike zadužen za funkcioniranje državne vlasti. U ovom trenutku država je ugrožena ekonomskom situacijom. Prema tome, predsjednik je dužan, u obvezi je da utječe na rješavanje gospodarskih problema. To, primjerice, operativno znači da on može predlagati sazivanje tematskih sjednica Vlade. Svoje ovlasti u vanjskoj politici šef države može iskoristiti za stavljanje diplomacije u funkciju potpore izvozu i prodaje hrvatske robe i usluge inozemstvu. Ona u tome mora imati potporu obavještajnog sustava, koji je također velikim dijelom u ovlasti predsjednika. Više od osamdeset posto svjetske špijunaže i protuobavještajnog rada odvija se u sferi gospodarske špijunaže.