Dok su tisuće Europljana izašle na ulice, nezadovoljni gospodarskim stanjem u svojim zemljama i najavljenim nepopularnim reformama za koje smatraju da se prelamaju na leđima radnika i umirovljenika, hrvatski su se građani, gotovo bez iznimke, sve donedavno za svoja prava mogli i znali izboriti jedino na najradikalniji način – štrajkajući glađu. Još su svježa sjećanja na radnice Kamenskog, tekstilne industrije koja se našla u velikim problemima i u kojoj zaposlenice nisu mjesecima dobile plaću: svoj zarađeni novac i one su pokušale utjerati danima odbijajući hranu. U isto vrijeme, europski su radnici, od Grčke do Francuske, blokirali normalan život u svojim zemljama, prosvjedujući na cesti, a radnice Kamenskog i drugih sličnih tvrtki u Hrvatskoj mogle su samo sa zavišću gledati njihove masovne akcije.
    Pojedinačni slučaj, kao što je Kamensko, nije mogao biti okidač za prosvjede i generalni štrajk. No, sve se više čini da se nezadovoljstvo građana gomila i da po prvi puta prijetnja sindikalnih središnjica da će paralizirati zemlju općim štrajkom nije samo to – prazna prijetnja.
    Kap koja je prelila čašu sindikalnog strpljenja bila je odluka Ustavnog suda da referenduma o Zakonu o radu neće biti. Zbog izigravanja demokracije, kako sindikalni čelnici opisuju spomenutu odluku, najavili su pripreme za prvi generalni štrajk u Hrvatskoj. Njihovoj akciji u prilog idu recentna zbivanja u zemlji: brodogradnja je pred kolapsom, splitska Željezara na rubu propasti, a njezini radnici na rubu živaca, nezaposlenost raste, korupcijske afere otvaraju se gotovo svakog dana, međunarodne financijske institucije ne prognoziraju nam ništa dobroga. Čini se, zapravo, da bi korak naprijed mogao značiti pad u provaliju. 
   

 
Korupcijski kosturi u svakom ormaru
   
    HEP, HAC, Fimi-media, Podravka... Za poslovanje tvrtki novine obično imaju rezervirane posebne stranice, a u Hrvatskoj su to, nažalost, u posljednje vrijeme – stranice crne kronike. Sve se više stječe dojam da je zemlja godinama bila premrežena korupcijskom hobotnicom nevjerojatnih razmjera koja je isisala milijune kuna iz ionako krizom oslabljenog gospodarstva. Pitanje je gdje kraci te hobotnice uopće završavaju i hoće li i kad policija, USKOK i DORH uspijeti doći do njezine glave. Gotovo da nema dana da iz ormara ne ispadne neki korupcijski kostur što samo dodatno iritira građane koji sve teže spajaju kraj s krajem. 
  

  
Tisuće nezaposlenih, siromašnih, bez plaće
   
    Stopa registrirane nezaposlenosti za rujan iznosi 16,4 posto. Na burzi je trenutno evidentirano 289.503 nezaposlenih, gotovo 30,3 tisuće više nego u rujnu prošle godine. Analitičari predviđaju daljnji rast nezaposlenosti, u najgorim scenarijima zatvaranje još 50 tisuća radnih mjesta.
    Gotovo svaki pet stanovnik Hrvatske suočava se sa siromaštvom. Stopa rizika od siromaštva za prošlu godinu je 18 posto što znači da je ispod granice siromaštva živjelo preko 790.000 građana. Taj je broj zasigurno i veći u ovoj godini, s obzirom na zatvaranja radnih mjesta, rast nezaposlenosti, neisplatu plaća. Procjenjuje se kako oko 70.000 tisuća radnika radi bez plaće. 
 

   
Referendum ne, generalni štrajk da
   
    Odluka Ustavnog suda kojom je u vjetar bačeno 717 tisuća priznatih referendumskih potpisa protiv izmjena Zakona o radu razjarila je sindikate. Referendumsko pitanje je ispravno, zakon postoji, ali referenduma vjerojatno neće biti. No, stoga bi se mogla dogoditi peticija za smjenu vlasti, demonstracije, ali i prvi opći štrajk u zemlji zbog katastrofalnog socijalnog stanja. Ovaj tjedan sindikati bi mogli obznaniti referendumsko pitanje za izjašnjavanje među radnicima, a onda je na radnicima da pokažu jesu li spremni solidarno stati ili im je toliko dobro da je o solidarnom štrajku iluzorno pričati. 
   

 Gospodarstvo pada, MMF straši Grčkom
   
    Dok su dužnosnici Vlade uvjereni kako će zadnji kvartal ove godine pokazati oporavak, svjetske institucije misle drugačije. Tako MMF i Hrvatsku upozorava da treba djelovati brzo kako bi smanjila proračunski deficit, jer joj u protivnom prijeti fiskalna kriza poput one u Grčkoj. Za Hrvatsku MMF predviđa nastavak smanjivanja gospodarstva u ovoj godini za 1,5 posto, te rast od 1,6 posto u 2011. Pritom ističe da je gospodarski rast u Hrvatskoj građen na slabim temeljima te da je dotok kapitala kreirao gospodarski rast, rast kredita i potrošnje, no povećao je i ranjivost gospodarstva i vanjski dug.
    Hrvatska se oporavlja sporije od većine zemalja u regiji i to zato što je hrvatska konkurentnost relativno slaba. Dvadeset godina od početka tranzicije Hrvatska kasni za ostalim zemljama u privatizaciji, restrukturiranju tvrtki, kreiranju poduzetničke klime, jasan je stav MMF-a uz opasku da će zemlja bez bolnih rezova u gospodarstvu tapkati u mjestu.
    Zadnje izvješće Svjetske banke još je kritičnije. Dok je prosjek predviđenog rasta za regiju 3,9 posto, Hrvatska može računati na negativnih dva posto, kao i Rumunjska. Gori gospodarski pad prema projekcijama Svjetske banke i to od četiri posto predviđa se za Kirgistan. 
  

  
Nelikvidnost svugdje i na svim razinama
   
    Imamo mjere gospodarskog oporavka, no kako ih provesti kada Vlada inovativnim rješenjima stabilizira državnu kasu. Kolovoškim rebalanskom proračuna tako su prihodi smanjeni, a potrošnja iz proračuna povećana za 898,2 milijuna kuna. Manjak u državnoj blagajni tako će do kraja godine narasti na 14,05 milijardi kuna ili gotovo 5,5 milijardi kuna više nego je početkom godine planirano.
    Nelikvidnost državnih poduzeća je smanjena gospodarskim programom Vlade. No, statistika i dalje pokazuje rast nelikvidnosti. Trenutno tvrtke i obrtnici duguju 31,9 milijardi kuna. Opće neplaćanje postao je nacionalni trend. A preko 110 tvrtki, višegodišnjih gubitaša, traže pomoć države. Iako program pomoći poduzećima u teškoćama postoji od travnja ove godine, još niti jedno nije udovoljilo strogim kriterijima. 
   

 
Brodogradnja pod velikim upitnikom
   
    Opstanak brodogradilišta i više od deset tisuća radnika u brodogradnji pod velikim je upitnikom jer niti jedna Vlada nije smogla snage riješiti taj problem. Propast brodogradilišta u pitanje bi doveo i egzistenciju velikog broja kooperanata, a bio bi to i snažan socijalni udar u primorskim i dalmatinskim gradovima gdje upravo ta industrija pridonosi većoj stopi zaposlenosti.
    Sektor metala kao da je osuđen na propast. Dok brodogradilišta vriju, radnici splitske Željezare svoja prava utjeruju moleći se Bogu pred zagrebačkom katedralom. Štrajk glađu već su odradili. Škverovi, pak, prave štrajkove tek najavljuju.
    I neke druge gospodarske grane jedva drže glavu iznad vode. Osim tekstilne industrija, koja puca po šavovima, stanje nije sjajno ni u poljoprivredi. Nezadovoljni seljaci svako malo svoja prava traže u prosvjedima.

Preuzeto iz Novog Lista -> http://budan.blog.hr/