Letjelica je pronašla natrijeve soli u području južnog pola mjeseca u kojem se nalaze brojne špilje u ledenoj kori, a poznato je da tekuća voda u dugom kontaktu sa stijenama iz njih izvlači natrij. Zahvaljujući ovom procesu i oceani na Zemlji postali su slani.

Znanstvenici su u časopisu Nature objavili kako bi se tekuća voda mogla nalaziti u špiljama u Enceladusovoj zamrznutoj površini. Ondje bi plimna kretanja trenjem mogla zagrijavati i topiti led. Ako budu potvrđene, ove bi informacije mogle značiti da je Saturnov mjesec, promjera samo 500 kilometara, najpogodniji kandidat za postojanje izvanzemaljskog života u Sunčevom sustavu.

„Za život su potrebna tri sastojka – tekuća voda, energija i osnovni kemijski blokovi – a čini se da sva tri postoje na Enceladusu, uključujući i neke vrlo složene organske molekule“, izjavio je John Spencer iz Southwest Research Instituta u Boulderu.

„To ne znači da tvrdimo kako na Enceladusu potoji život, međutim, ondje se nalaze svi sastojci nužni za njegov opstanak ako ga ima“, objasnio je Spencer.

Znanstvenici su na Enceladusu tražili natrij još od 2005. godine kada je otkriveno da je mjesec aktivan te da u atmosferu izbacuje čestice vodene pare i leda. Voda ondje izbija na površinu u mlazovima iz vrućih pukotina u području tzv. tigrovih šara (na fotografiji gore). Stručnjaci su nagađali kako bi voda mogla dolaziti iz nekog velikog podzemnog rezervoara, možda čak oceana. No takva velika masa vode morala je tijekom vremena stvoriti i goleme količine slanih otopina koje su sateliti i teleskopi trebali moći zabilježiti. Natrij je naime jedan od najlakše opazivih elemenata u svemiru. Međutim, čak ni znanstvenicima koji rade na moćnom teleskopu Keck na Havajima to nije pošlo za rukom. Konačno je to nedavno uspjela učiniti sonda Cassini. Ona je u prstenu E, u koji neprekidno stiže materijal iz 'tigrovih šara', otkrila male količine natrijevog klorida (kuhinjske soli) i natrijevog bikarbonata (sode bikarbone). Kako se radi o količinama manjim od dva posto postalo je jasno zašto ih instrumenti nisu ranije otkrili.

Na temelju rezultata znanstvenici su zaključili kako Enceladus između ledene kore i kamene jezgre ima veliki ocean u kojem se otapaju soli. Voda iz njega uzdiže se kroz mrežu pukotina u manje rezervoare u ledu iz kojih pak u području tigrovih pruga isparava oslobođena soli.

„Kapljice vode vjerojatno podižu mjehurići zraka u njoj (kao u gaziranoj vodi)", objasnio je Frank Postberg iz Instituta Max Planck u Njemačkoj. „Ove kapljice se smrzavaju i potom ubrzavaju kroz pukotine na ledenoj kori“.

Znanstvenici ipak ističu kako postojanje tekuće vode još uvijek nije dokazana činjenica. Upozoravaju kako postoje i druga moguća objašnjenja zabilježene pojave. „To bi mogao biti topao led koji isparava u svemir. Čak bi se moglo raditi i o trenju ledenih kora uzrokovanom plimnim kretanjem u kojem bi mogla nastajati tekuća voda koja isparava u svemir“, rekao je profesor Nicholas Schneider, jedan od autora izvješća u časopisu Nature. (njd)