Kada nekog volimo, to ne mijenja samo naše stavove i način na koji gledamo na stvari, već i kako se ponašamo. Prema onima koje volimo smo blagi, strpljivi, spremni pomoći… 

 

Kako razviti ljubav prema svemu što postoji? Ta je tema poprilično tvrd orah. Trebat će mi bar nekoliko članaka kako bih je otvorio. Pokušajte ih pratiti i promatrajte hoćete li opaziti promjenu u vlastitom umu i načinu na koji se ponašate prema ljudima koji vas okružuju. Ono što sami cijenite, znat će cijeniti i oni s kojima se susrećete.

 

Zašto bi uopće netko želio razviti stav ljubavi i dobronamjernosti prema svima? I što bi to zapravo bilo?

 

Pokušat ću razjasniti koristeći se budističkim idejama. Preciznije, zamislima iz mahajanskog budizma. 'Mahajana' doslovce znači 'veliki kotač', odnosno 'veliko vozilo' – koje juri k velikim rezultatima i vodi razmišljanju na veliko.

 

Možda nam trenutno umovi imaju mali kapacitet, pa ih valja ojačati ozbiljnim mozgobildingom (za razliku od bodybuildinga, ne ostavlja posljedice u vidu muskulfibera).

 

Pomislite na tren na osjećaj koji izaziva susret s nekim koga istinski volite. Imate li dijete, pomislite na onaj trenutak kad ga gledate ušuškanog u postelji kako slatko spava.

 

Ili se prisjetite kako je izgledalo kad ste se prvi puta zaljubili. Kako ste se osjećali kad biste ju/njega ugledali? Mmm! Tako je prekrasna/prekrasan.

 

Ta ljubav koja se razgorjela u srcu promijenila je način na koji gledate stvari: ne samo da je ta djevojka ili momak izgledao predivno (bez obzira na prištavo lice), nego je i cijeli svijet bio divan.

 

Imate li sreće, možda ste još uvijek bliski s osobom u koju ste se zaljubili prije mnogo godina. Možda ste još uvijek zaljubljeni i osjećate leptiriće u trbuhu kad pomislite na nju ili njega.

 

Možda je njoj ili njemu draž mladosti davno izblijedjela i nitko drugi ih ne bi dvaput pogledao. Ali ta ljepota vama i dalje ostaje vidljiva.

 

Kada nekog volimo, to ne mijenja samo naše stavove i način na koji gledamo stvari, već i kako se ponašamo. Prema onima koje volimo smo blagi, strpljivi, spremni pomoći… No nismo dobri samo prema njima. Pod tim blagotvornim utjecajem, bolje se ponašamo prema svima, čak i onima koje ne cijenimo osobito. Ljubav u nama potiče najbolje.

 

To je sve izvrsno, no potiče iz trenutne zaljubljenost, a ta vrsta ljubavi je ograničena, nesavršena i promjenjiva kao veljača.

 

Za vrijeme adolescencije, a kod nekih to traje do četrdesetih, zaljubljujemo se i odljubljujemo brzinom svjetlosti. Sjećate se kako je vašim roditeljima bilo teško pratiti tko je onaj pravi/prava tekućeg tjedna?

 

Kako sazrijevamo, tako se stvari usporavaju, no naši osjećaji ostaju bazično nestalni. Čak i veze koje pregrme niz godina s vremenom pucaju.

 

U svijetu nestabilne ljubavi, potrebna nam je ljubav koja traje.

 

Naše su ljubavi krhke. Nije ih teško razoriti. Kaže li nam prijatelj nešto što nam se ne sviđa, možemo se naljutiti. Dok ljutnja vlada umom, mrzimo ga i naša je ljubav privremeno uništena. A ponekad i trajno, zbog neke glupe sitnice.

 

U svijetu krhke ljubavi, potrebna nam je snažnija ljubav.

 

Ljubav nam je i ograničenog dosega. Koliko osoba istinski volite? Sigurno nećete dobiti rezultat u stotinama. Zapravo, imate li sreće, sastavit ćete popis od nekoliko desetina osoba. A koliko je ljudi na planetu? Životinje da ne spominjemo.

 

U svijetu ograničene ljubavi, potrebna nam je sveobuhvatna ljubav.

 

Ljubav koju osjećamo često je pomiješana s vezanošću. Zbog toga se događa da koristimo osobu koju volimo kao sredstvo postizanja vlastite sreće. Ponašamo se kao da je njihova svrha da nas usrećuju. Ne iskusimo li sreću koju očekujemo, osjećamo se prevarenima, nesretnima i zamjeramo im. S ljubavlju koja nije čista, ni sreća neće biti nepomućena.

 

U svijetu zamućene ljubavi, potrebna nam je čista ljubav.

 

Ljubav o kojoj govorim poprilično je različita od obične, 'svakodnevne' ljubavi. Naravno da je ljubav kojom sada raspolažemo predivna, no daleko je od onoga za što smo sposobni i premalo za ono što i mi i ostatak svijeta trebamo: ljubav koja je jasna, nesebična, trajna, nesalomljiva i jednaka spram svih živih bića.

 

Možda vam se čini da vam za takvu avanturu srce nije dovoljno prostrano? Nema veze. Kako ljubav raste, raste i srce. Zato se i naziva mahajanskom.