''Novi vidici se otvaraju i nove spoznaje događaju. Mišljenja se mijenjaju. Ako smo iskreni prema sebi i dovoljno mudri, priznat ćemo da nikad ne možemo biti apsolutno sigurni u ništa. Jer, ako smo i prije u nešto bili potpuno sigurni, a zatim se pokazalo da to ipak nije točno, sasvim je moguće da se to dogodi za bilo koje naše mišljenje koje imamo u ovom trenutku.     

“Neugodni osjećaji su samo podsjetnik da si povjerovao u nešto što nije istina za tebe.” ~ Byron Katie    

„Ja sam siguran u to“   Očito, naša „sigurnost“ u nešto nije nikakva garancija niti pokazatelj istinitosti. To je jednostavno samo naše vjerovanje u neku ideju ili koncept i ništa drugo. Vjerovanje u neku misao. To vjerovanje zatim postaje naša istina, naš stav koji utječe na naše viđenje stvari, naše osjećaje i ponašanje.  

Npr. ako vjerujemo kako bi naše dijete trebalo biti manje divlje ili možda manje sramežljivo, često ćemo biti fokusirani na taj aspekt djetetova ponašanja. Što nam se važnije to čini, veći problem će nam predstavljati. Možda ćemo biti razočarani ili frustrirani i to će utjecati da smo češće nestrpljivi ili čak grubi u svom ponašanju prema djetetu.      Kako uvjerenja utječu na naš život?  

Opisani tijek misao – vjerovanje – stav – emocije – ponašanje je jedan od načina na koji kreiramo svoj život i na koji naše životne situacije postaju odraz našeg unutarnjeg stanja. Što je najžalosnije, većinu svojih vjerovanja i stavova uopće nismo sami odabrali, barem ne svjesno, već smo ih preuzeli od drugih – roditelja, društva, učitelja, prijatelja, crkve i sl. Na taj način, u stvari, tuđa vjerovanja i stavovi kroje naš vlastiti život, a toga često uopće nismo svjesni.  

Stoga je dobro malo se osvrnuti na mišljenja i vjerovanja koja smo prihvatili. S obzirom na to da je teško prozrijeti laž u nečemu u što već vjerujemo, možda je bolje pitati se jesu li korisna i kako utječu na naš život.   Jeste li apsolutno sigurni da su vaša vjerovanja ili stavovi stvarno dobri za vas i one oko vas? Hajdemo se ovdje osvrnuti na uvjerenja koja imate, a tiču se drugih ljudi. Izaberite jedno, najbolje neko zbog kojega se često sukobite s drugima, i razmislite o niže navedenim pitanjima.  

     

Evo nekoliko primjera mogućih uvjerenja: ljudi koji svaki slobodan trenutak ne posvećuju svojoj djeci nego ga koriste za sebe su sebični; drugi su pametniji ili ljepši od mene; oni koji jedu meso su slabije razvijene svijesti; svi bi trebali vjerovati u istu religiju; ljudi jedva čekaju da ti podmetnu nogu; moja prijateljica bi trebala držati kuću urednijom; oni koji vjeruju u alternativnu medicinu su glupi; oni koji ne vjeruju u alternativnu medicinu su glupi...  

- Spaja li vas vaše vjerovanje ili razdvaja od drugih? - Potiče li zajedništvo ili odvojenost? - Uzrokuje li da na druge gledate kao na jednako vrijedne ili manje odnosno više vrijedne? - Je li uključivo ili isključivo?   

- Kako se osjećate kada se nađete u razgovoru s nekim tko ima drugačije mišljenje?  

Ako je isključivo i razdvaja nas od drugih – rađa se odvojenost, nerazumijevanje, neprihvaćanje, a u većim ekstremima i netrpeljivost, neprijateljstvo i mržnja. Tako dolazi do sukoba i ratova. Rezultat je – svima nam je lošije.   

Ako je uključivo i spaja nas s drugima – rađa se zajedništvo, povezanost, jednaka vrijednost i u krajnjoj liniji ljubav i prihvaćanje. Rezultat je – svima nam je ljepše.  

Kakav svijet vi odabirete stvarati? Jer – ovaj svijet svi mi kreiramo zajednički, počevši od naših stavova, izbora i naposljetku djela koja proizlaze iz njih. 

        

Što je važno u životu?  

Što nam se važnija čine naša mišljenja, što više u njih vjerujemo kao u apsolutne istine, to je veća vjerojatnost da će nam to prije ili kasnije zadati probleme. Ako niste primijetili, život, koji je najbolja škola, nas stalno voli podsjećati da ništa osim ljubavi i dobrote nije važno, pojednostavljeno govoreći. Nikakvo vjerovanje, nikakvo mišljenje nije zaista važno i nikome nije donijelo sreću.  

Nije uopće bitno koliko se logičnim, pametnim i istinitim čini. Znate kako se kaže, „Put do pakla popločen je dobrim namjerama.“ Čvrsto držanje za bilo koji koncept, koliko god dobrim se činio, rezultira rigidnošću, nefleksibilnošću i, sve u svemu, jednostavno ne dovodi do ljubavi, razumijevanja i zajedništva. A bez njih nema dobre komunikacije, kreativnih rješenja koja odgovaraju svima i sretnog suživota.     

Vjera i vjerovanje – nije isto   Možda je dobro ukazati na razliku između vjerovanja i vjere. Vjerovanje je pridavanje istinitosti i važnosti nekoj misli, konceptu, ideji, teoriji, slici koju smo stvorili o nekom božanstvu i sl. Dakle to je mentalna, intelektualna stvar. Vjera nije mentalna stvar, ona je jednostavno osjećaj – osjećaj povjerenja da smo u životu nošeni i zbrinuti. To nam donosi mir, za razliku od vjerovanja koji nemaju tu moć.  

Vjerovanje imamo potrebu braniti i boriti se za nj, jer duboko unutra znamo da ga možemo izgubiti, jer vjerovanja su nestalna. Tako završavamo u sukobu s onima koji imaju drugačija vjerovanja. Vjeru koju imamo unutar sebe nemamo potrebu braniti jer, osim što nas čini miroljubivima, znamo da je nikad ne možemo zaista izgubiti, jer ona je dio nas samih. 

        

Osvrt na sebe  

Stoga se osvrnimo na svoja vjerovanja – znak da se držimo nekog vjerovanja je svaka neugodna emocija. Kada se u nekoj situaciji narogušimo, ili osjetimo povrijeđeno, zapitajmo se u što smo povjerovali.   

Ili se možemo općenito zapitati neka od sljedećih pitanja. Koga smo u zadnje vrijeme osudili? Koga smo isključili? Koje stavove smo omalovažili? Koje ljude i koje vrijednosti ne trpimo? Zapitajmo se i iskreno pogledajmo unutar sebe. Svi imamo bar poneko isključivo uvjerenje, bar poneku osudu. Jesu li korisne nama i drugima? Kako utječu na nas, kako se osjećamo kada u njih vjerujemo? A zatim odlučimo želimo li ih se zaista i dalje čvrsto držati.''

 

   http://www.naturala.hr/moja-uvjerenja-su-ispravna/2152/