Moja me duša poučavala te me naučila da ljubim ono što drugi mrze, naučila me iskrenosti koju drugi nemaju te mi je objasnila da ljubav nije odlika onoga tko voli, već voljenoga. Prije nego što me duša tome naučila, ljubav za mene bješe tanana nit razapeta izmenu dva bliska kolčića, a sada je ona za mene aureola bez početka i kraja, koja obuhvaća sve što postoji i koja se lagano širi da bi obuhvatila sve što će biti.

Moja me duša poučavala te me naučila da vidim ljepotu zapretanu u formu, boju i ljušturu; naučila me da s razumijevanjem gledam ono što ljudi smatraju ružnim, tako da mi se ono lijepim ukazuje. Prije nego što me duša tome naučila, na ljepotu gledah kao na zrake što trepere menu stupovima dima i zatim iščezavaju. Sada vidim samo ono što zrake prosipa.

Moja me duša poučavala te me naučila da osluškujem glasove koji ne dolaze s jezika, niti u vidu krika iz grla. Prije nego što me duša tome naučila, osjetila mi bijahu zakržljala i čuo sam samo buku i galamu. Sada se tišinom naslanujem, čujem kako njena dubina pjeva himne vremenu, hvalospijeve svemiru i kako objavljuje tajne onostranog.

Moja me duša poučavala te me naučila da pijem ono što se ne cijedi, niti u čaše toči, što se rukama ne podiže, niti usnama dotiče. Prije nego što me duša tome naučila, moja žeđ bijaše poput slabe iskre na vrhu brijega od pepela; gasio sam je vodom iz rječice, ili gutljajima soka. Sada mi je čežnja postala čaša, silna želja piće, osamljenost pijanstvo. Još nisam i nikada neću svoju žeđ ugasiti. U toj neugasivoj žeđi ipak ima vječite radosti.

Moja me duša poučavala te me naučila da dotičem ono što nije ni tjelesno ni kristalno, i objasnila mi da je ono što se osjetilima opaža samo polovina pojamnoga, da je ono što imamo samo dio onoga što želimo. Prije nego što me duša tome naučila, tražio sam toplinu kada mi je bilo hladno, hladnoću kada mi je bilo toplo; i oboje kada sam bio klonuo. Sada su se moji skriveni pipci pretvorili u tananu maglu koja obuhvaća sve vidljivo na svijetu da bi se izmiješala s onim što se ne vidi.

Moja me duša poučavala te me naučila da udišem ono čime ne miriše aromatično bilje, niti se širi iz kadionica. Prije nego što me duša tome naučila, tragah za mirisima po vrtovima i kadionicama. Sada udišem ono što se ne može zapaliti, niti ga voda može potopiti. Punim grudi mirisnim dahom što dolazi iz vrtova ovoga svijeta, ali ga ne nosi ni jedan lahor ovoga zraka.

Moja me duša poučavala te me naučila da uzvikujem: ≫Evo me ponizan pred tobom≪ kada me doziva Nepoznato i Neizvjesno. Prije nego što me duša tome naučila, reagirao sam samo kada me poznati glas dozivao i išao sam samo poznatim, utabanim stazama. Sada mi poznato služi samo kao jahaća životinja koja me nosi ka nepoznatom; ono što je lako koristim kao ljestve da bih dosegao Neizvjesno.

Moja me duša poučavala te me naučila da vrijeme ne mjerim riječima: Ovo bijaše jučer, ono će biti sutra. Prije nego što me duša tome naučila, prošlost zamišljah kao nepovratno vrijeme, a budućnost kao doba do kojeg neću stići.

Sada znam da je u trenu sadašnjosti svo vrijeme, sa svime što nosi i što će donijeti. Moja me duša poučavala te me naučila da ne ograničavam prostor riječima: Ovdje, tu i tamo. Prije nego što me duša tome naučila, kada bih se našao na jednome mjestu na Zemlji, mislio sam da sam daleko od svakog drugog mjesta. Sada znam da mjesto koje zauzimam obuhvaća sva druga mjesta, da prostor u kojem sam sadrži sve druge prostore.

Moja me duša poučavala te me naučila da bdijem dok su svi usnuli, da spavam dok su svi budni. Prije nego što me duša tome naučila, ne obraćah pažnju na njihove snove u svome kratkom snu, niti su oni marili za moje snove dok su bili budni. Sada na krilima letim u svome snu dok me oni gledaju, i oni lete u svojim snovima dok se ja radujem njihovom izbavljenju.

Moja me duša poučavala te me naučila da me ne uzbunuju hvalospijevi i da ne budem netrpeljiv prema pokudama. Prije nego što me duša tome naučila, stajao sam, podozriv, na brijegu svoga djelanja sve dok vrijeme ne pošalje nekog tko će ga pohvaliti ili pokuditi. Sada znam da drveće cvjeta u proljeće, plodove daje u ljeto, a da pri tom ne mari za pohvalu; znam da drveće rasipa lišće ujesen i da je golo zimi, a da se pri tom ne plaši prijekora.

Moja me duša poučavala te me naučila da nisam bolji od skitnica, niti viši od titana. Prije nego što me duša tome naučila, ljude sam dijelio na dvije grupe: na slabe, dostojne suosjećanja ili prezira, i na moćnike, dostojne da ih slijedim ili da se protiv njih pobunim. Sada znam da sam kao jedinka sazdan od onoga od čega su svi ljudi sazdani: moja vanjština je kao i njihova, moja nutrina je kao i njihova, moji ciljevi su i njihovi ciljevi, moj put je i njihov put. Ako oni griješe, i ja griješim; ako dobro čine, ponosim se njihovim djelom; kada ustaju, s njima ustajem; kada sjednu, s njima sjedim.

Moja me duša poučavala te me naučila da svjetiljka koju nosim nije moja i da pjesma koju pjevam nije u meni nastala. Jer, ako nosim svjetlost, nisam ja svjetlost; ako i jesam lira zategnutih struna, nisam ja svirač. Moja me duša poučavala, brate, i pouke mi dala. Tebe je tvoja duša poučavala i pouke ti dala. Ja i ti smo bliski, jednaki. Sva razlika menu nama u tome je što ja pomalo glasno govorim, a ti skrivaš ono što je u tebi, i to skrivanje je izvjesna vrlina.