Čuo sam kako Deepak Chopra kaže da je čovječanstvo na "minutu prije izumiranja". Također je rekao da je duhovno buđenje naša jedina nada za preokret na vrijeme.
U prostoru duhovnog buđenja, ta poslovična minuta je više nego dovoljna da promijenimo planetarni smjer. Zašto? Jer um koji je probuđen nadilazi zakone vremena i prostora.
Da bismo razumjeli zašto je to tako, idemo unatrag da bismo išli naprijed; unatrag toliko unatrag da smo s Mojsijem i Izraelcima kad su stigli na Crveno more. To bi bilo prije tisuća godina, naravno, da se uopće dogodilo. Riječima Jacka Kerouaca kada su ga upitali jesu li se priče u Na cesti doista dogodile, odgovorio je: "Istina je čak i ako se nije dogodilo."
Baš kad su Izraelci stigli do mora, egipatski faraon se predomislio; požalio je zbog svoje odluke da pusti Izraelce, poslavši svoju vojsku da prisili svoje bivše robove da se vrate. Za Izraelce je to, naravno, značilo da su bili između stijene i nakovnja. Kad bi krenuli naprijed, utopili bi se u moru; ako bi krenuli unatrag, egipatski vojnici bi ih ubili ili vratili u ropstvo.
I što se tada dogodilo…?
Ono što se tada dogodilo bilo je čudo. Bog je rekao Mojsiju da “digne svoj štap” (podigne svoje misli do najvišeg osjećaja vjere u ono što je moguće) i pređe rukama preko vode.
Zatim se Crveno more razdvojilo.
Priča koja je trajala toliko dugo, a ponovljena onoliko puta koliko je ona ponovljena, nosi dublje razumijevanje. Kad je Mojsije krenuo naprijed u apsolutnoj vjeri, njegova svijest mu je dala moć nad vremenom i prostorom. U Tečaju čuda kaže se da smo nasljednici zakona koji prevladavaju u svijetu s kojim se identificiramo. Ako se poistovjećujemo samo sa svijetom smrtnika, tada smo potpuno pod utjecajem svijeta smrtnika. Ipak, kada promijenimo svoj osjećaj samopercepcije – prelazeći s tjelesne identifikacije na identifikaciju duha – podignuti smo izvan granica koje bi nas inače ometale. Naši umovi postaju otvoreni za jasnoću, intuiciju i sposobnosti koje inače ne bismo iskusili. Usklađujemo se sa sinkronističkim prilikama koje se inače ne bi dogodile.
Danas je svijet smrtnika sve više zatvoren silama koje bi mogle predstavljati apokaliptične scenarije za ljudsku rasu. Ako se promatra samo iz materijalne perspektive, od klimatskih promjena do beskrajnog rata, čovječanstvo ide prema silaznoj spirali za razliku od svega što smo do sada iskusili.
Ali ako se identificiramo s više od našeg smrtnog postojanja, prepoznajući da smo više od pukih materijalnih bića, tada smo podignuti izvan okolnosti koje inače prevladavaju u našem iskustvu. Zapravo, mi nismo ono što mislimo da jesmo. Mi smo duhovi neograničene moći, jednostavno obučeni razmišljanjem svijeta da vjerujemo da smo nemoćni. Jer naša moć leži koliko u srcu toliko i u mozgu. U prisutnosti ljubavi, čuda se događaju prirodno. Nije veća tehnologija već viša svijest ta koja nam daje moć da činimo čuda. Rastanak Crvenog mora nije samo priča o tome što se tada dogodilo; to je priča o tome što je sada moguće.
Prije nekoliko godina, na početku svoje karijere, rekao sam svom terapeutu da sam nervozan zbog roka za knjigu. Na kraju naše sesije rekla je nešto što nikad nisam zaboravio. Nije rekla: "Nadam se da ćeš knjigu završiti na vrijeme!" Umjesto toga, rekla je: "Nadam se da će vam vrijeme usporiti ovaj tjedan."
To me tada iznenadilo, a svakako natjeralo na razmišljanje. Vrijeme je zapravo savitljivo. To je kao kad ljudi kažu da “nemaju vremena” za meditaciju. Smiješna stvar u vezi s tim je da meditacija usporava vrijeme. Doslovno imate više vremena kada meditirate. Svatko tko redovito meditira može vam reći da im sposobnost opuštanja u dublji prostor svijesti omogućuje da budu daleko produktivniji unutar vremena koje imaju na raspolaganju. Kao što je tako slavno rekao Albert Einstein: 'Vrijeme i prostor su iluzije svijesti, iako uporne.'
Prije nekoliko godina prisustvovao sam sastanku na kojem je Werner Erhard, osnivač EST-a, održao predavanje uživo održano putem satelita publici u Los Angelesu. U svom govoru govorio je o razdoblju svog života kada se školovao za vozača trkaćih automobila. Bio je na konferenciji s nekima od najmaestralnijih vozača na svijetu i zatekao se kako sjedi s nekima od njih na kraju večeri. Bio je uzbuđen što je u njihovoj prisutnosti, željan čuti kako su opisali iskustvo vožnje nevjerojatno velikim brzinama. Ali ono što je čuo, rekao je, začudilo ga je. Jer ono što je postalo očito dok su ih slušali bilo je da je za njih, kad su se vozili nevjerojatno velikom brzinom, kao da se opuštaju u svojim dnevnim sobama.
Erhard je u osnovi govorio o duhovnom majstorstvu u svijetu koji se nevjerojatno brzo kreće. Protuotrov za kaotičan svijet je pronaći točku mirovanja u sebi, njegovati jednoumlje odakle dolazi jasnoća i mudrost da se zaobiđe kaos svijeta. Probijamo put kroz njega koristeći moć koja leži izvan njega. Ne možemo racionalno formulirati ili strategijom izaći iz problema s kojima se čovječanstvo sada suočava. Ako su naše jedino oruđe tradicionalno političke kalkulacije, onda smo u vrlo, vrlo dubokoj nevolji. Ali to nisu jedini alati koji su nam na raspolaganju.
Ne borimo se samo sa snagama tradicionalne političke oporbe; borimo se sa silama koje su bez duše. A jedini način da ih razriješimo je dušom. Ako snagu uma stavimo u službu višoj vrsti znanja – osjećaj poštovanja i odanosti svim živim bićima, s obvezom da javne politike kao i osobno ponašanje uskladimo s ljubavlju – tada će se dogoditi čuda i prijeći ćemo Crveno more.
To je razlog zašto toliko ljudi danas ozbiljnu duhovnu praksu ne vidi kao način da se izbjegnu problemi svijeta, ili čak kao način da se jednostavno izdrže, već kao način da ih preobraze. Jer također prema riječima Alberta Einsteina, “Ne možemo riješiti svoje probleme s istim razmišljanjem koje smo koristili kada smo ih stvorili.” Duhovnost je put srca, obnavljanje veze između mozga i srca bez koje ljudska bića postaju sociopatska. Ljudski um odvojen od ljubavi, poštovanja, odanosti, opasna je stvar. Um ponovno povezan s ljubavlju je kanal za naš popravak.
Poput GPS-a koji će ponovno kalibrirati rutu kada netko skrene krivo, tako da se svemir zna ispraviti kada smo skrenuli od ljubavi. U prostoru probuđene svijesti – uma koji je jednodušno odan vjeri i opraštanju, ljubavi i milosrđu – prirodno se javljaju nove sinapse u mozgu i nove mogućnosti u svijetu. Okolnosti se same slažu kako bi pružile optimalnu priliku za regeneraciju. Vrijeme. je. Ne. velik. Dogovor.
Znamo što učiniti s klimatskim promjenama, to nije problem; problem su institucionalne snage koje se suprotstavljaju tome. Znamo kako izgraditi pravedniji i mirniji svijet, to nije problem; problem su institucionalne snage koje su raspoređene protiv toga da to radimo. Niti jedna od tih snaga ne može se racionalno uvjeriti da bude drugačija od onoga što jesu, niti se može prevladati strogo tradicionalnim političkim sredstvima. Svojim novcem i svojom moći, oni su stvari zašili.
Osim ako…
Osim ako nismo voljni ušetati u more (područje duha, podsvijesti, desnog mozga). Osim ako nismo voljni podići svoj štap i stajati na vjeri da je drugi svijet moguć. Osim ako nismo voljni prizvati moći koje su daleko, daleko veće od moći ovoga svijeta. Tada, i samo tada, Crveno more će se odvojiti i mi ćemo nastaviti naše putovanje u obećanu zemlju održivog, mirnog svijeta.
To će potrajati minutu, ali možemo to učiniti. Crveno more se rastalo za Mojsija, a rastavit će se i za nas.
https://prepareforchange.net/