Meso uzgojeno u bačvama će se uskoro prodavati po Londonu
Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Hamburger sastavljen od laboratorijski uzgojenih malenih komadića mišića govedine bi se narednih mjeseci mogao naći na meniju stanovnika i posjetitelja Londona. Ova gastronomska „poslastica“ nazvana „in vitro meso“ ili „umjetno uzgojeno meso“ nije dio kakvog horor filma već noćna mora koja postaje stvarnost.
Shmeat – hidroponski uzgojeno meso
2008. godine PETA je ponudila nagradu od milijun dolara za prvu uspješnu laboratorijsku inačicu kokošjeg mesa, točnije, umjetno uzgojene kokošje stanice koje su rasle u nakupine od kojih su se mogla praviti jela. Nakon što su se znanstvenici primarno fokusirali na hidroponsku proizvodnju goveđeg i svinjskog mesa, PETA je odlučila proširiti natječaj na bilo koju vrstu uzgojenih mesnih stanica, a ponuda vrijedi do 30.06.2013. godine.
Uzgojeni stupić od sraslih komadića tkiva goveđeg mišića. Je li “in vitro meso” budućnost mesne industrije?
Hidroponsko meso označava proizvodnju mesa u bačvama hranjive tekućine. Osim očiglednih GMO malverzacijama sa stanicama životinja donora kako bi se stvarale nakupine mišićnog tkiva u Petrijevim zdjelicama, postaje jasno da ovo meso nikada nije i neće biti dio neke kompletne životinje koja je jela prirodnu ili organsku hranu. Sastojci testnih in vitro mesa su od prvih pokusa u Australiji od prije 13 godina ostali tajna, a takozvani Tissue Culture & Art Project Sveučilišta Zapadne Australije, nije nikada stvorio „meso iz bačve“ koje je bilo ekonomski isplativo.
Primjer in vitro piletine, koja je za sada još uvijek pre skupa da bi se ponudila na tržištu.
Početkom 2012. godine, znanstvenici sa Sveučilišta Maastricht su objavili uspješno testiranje stvaranja i uzgoja „in vitro kobasica“, no ni jedna kompanija nije poduprla njihovu ideju, iako sami znanstvenici kažu da su takve kobasice „razumno ukusne,“ što god to značilo.
Ovako bi trebala izgledati industrijska proizvodnja in virto mesa.
2011. godine, u znanstvenom žurnalu Environmental Science and Technology, je izašla studija koja je prikazivala kompletnu proizvodnju in vitro mesa iz laboratorije, za koju su se iznimno zainteresirale opskurne grupe poput Rimskog kluba i Družbe Bilderberg, koje smatraju kako je zemlja prenapučena i kako nemamo dovoljno hrane, te da treba pribjegavati krajnje degutantnim načinima stvaranja hrane kako bi se osigurao život milijardi ljudi na planeti.
New York Times se složio kako je ovakav način stvaranja mesa krajnje etičan naspram klanja domaćih životinja, te da se treba uzeti u obzir porast srednje klase u Kini i drugim mnogoljudnim zemljama svijeta, kojima se treba osigurati proteinska hrana životinjskog podrijetla.
Početni rast mesnih stupaca u hranjivopj tekućini napravljenoj od goveđeg seruma.
Inteli Hub je objavio detaljan tekst u kojemu se objašnjava kako stanice ekstrahirane iz vratova zaklanih krava postaju burgeri od stotinjak grama. Na ovoj stranici je studija pod nazivom „Environmental Impacts of Cultured Meat Production“ prokazana kao propaganda o tome koliko su ljudi zli i pokvareni i kako smo vrsta koja je prenapučila svijet. Čini se da je to jedini način kako se meso iz laboratorijske bačve može „približiti“ krajnjim potrošačima.
Osim govedine znanstvenici su uspjeli napraviti i uzgojeno in vitro meso od svinje.
Naime, iza ove studije stoje jedne od najmoćnijih akademskih zajednica, poput Sveučilišta Oxford, WCRU-a, The Recantali-Kaplan Centre i Sveučilište u Amsterdamu. Zahvaljujući takvim „reklamama in vitro mesa“ ljudi poput profesora Neila Stephensa sa Sveučilišta Cardiff u Walesu, su dali interesantne izjave iza kojih stoji dobra osjetljiva doza rezerve:
„Ova tehnologija proizvodnje laboratorijskog mesa je još uvijek u ranoj fazi, o njoj još uvijek moramo naučiti puno toga. Također trebamo saznati je li nešto takvo sigurno za ljudsku upotrebu. Ostaje i psihološki problem: ljudi se trebaju itekako priviknuti na ideju je li meso iz „laboratorija“ zaista meso ili ne.“
S druge strane, ljudi poput dr. Posta, jednog od znanstvenika koji istražuju mogućnost medicinskog korištenja matičnih stanica, tvrdi da je danas relativno lako pretvoriti iste u dio mišića ili organa. Takva istraživanja se odavno prave i osiguravaju ogromne pomake u medicini. Pa ipak, dr. Post smatra kako je uzgoj laboratorijskog mesa iznimno skup. Naime, za jedan jedini uzgojeni hamburger treba izdvojiti 325 tisuća dolara. Stoga se čudimo kako se nešto takvo može predložiti kao alternativa organskom uzgoju životinja.
Kako nastaju Franken burgeri?
Umjetni hamburgeri se sastoje od 20 tisuća tankih pruga sraslog tkiva mišića životinja koje rastu na određenom nosaču unutar bačvica s hranjivom tekućinom. Dr. Post je probao testne uzorke mesa i naveo kako je meso relativno ukusno čak i bez zrnca masti, ali ljudi u Londonu će imati prilike probati posoljene i zapaprene inačice.
Sama hranjiva tekućina za in vitro burgere uglavnom sadrži teleći serum, kao medij u kojemu rastu stanice „mesa“, no na koncu se ista hranjiva tekućina mora zamijeniti sličnim materijalima „neživotinjskog“ podrijetla. Iako se ovi hamburgeri u Europi proizvode po cijeni od 250 000 eura, donor ne-životinjskih dijelova ostaje anoniman, a mi se otvoreno pitamo je li u pitanju prčkanje s tkivima abortiranih beba ili nešto još gore (iako ne znamo što bi drugo „anonimno“ moglo biti gore).
Hoće li uskoro najpopularnije “junk food” franšize nuditi Franken meso iz bačve?
Idejni projektanti ovakve proizvodnje sa Sveučilišta Maastricht smatraju kako će se cijena ove tehnologije s vremenom smanjiti, naročito kad shvate koliko se stvari može reciklirati iz same proizvodnje i kako se proizvodnja može usavršiti uz pomoć automatizacije.
Hanna Toumisto sa Sveučilišta Oxford je srčano branila ovakvu „etičnu proizvodnju mesa“ dajući slijedeću izjavu za The New York Times:
„Ovdje se radi o tome da hranu konvertiramo u meso. Uzgoj laboratorijskog mesa je puno efikasniji od klasičnog uzgoja mesa jer na ovakav način dobijemo samo meso koje ćemo iskoristiti.“
Gabor Forgacs, istraživač sa Sveučilišta Missouri, je osnovao komapniju Modern Meadow, koja želi stvoriti tržište za in vitro meso. Forgacs je u izjavi za novinare rekao slijedeće:
„Bit će jako teško dovesti in vitro meso do supermarketa jer se radi o kontroverzi, no uskoro ćemo biti u stanju imati 3D printere, koji će nam čak moći omogućiti i in vitro meso.“
Za sada se Modern Meadow fokusira na stvaranje laboratorijske kože koja raste uz pomoć stanica kožnih fibroblasta životinja, koje pak stvaraju kolagen. Forgacs je na to rekao:
„Ovakva proizvodnja će puno brže zaživjeti jer je manje kontroverzna od in vitro mesa, no oba načina proizvodnje su gotovo identična. No, ako možemo uvjeriti javnost kako uzgajamo kožu, tada je lakše uvjeriti ljude da uzgajamo i meso.“
Laboratorijsko meso ima sve više pristaša zbog PETA-ine marketinške kampanje. Na stranici „The Cultured Meat Blog“ se konstantno dodaju najnoviji podaci koji se bave tehnološkim prednostima ovakvog mesa. Naročiti naglasak se stavlja na sve manje klasične resurse izvora proteina i sve veći broj gladnih u svijetu, no ovakve i slične stranice se uopće ne bave pitanjem koliko je takvo „meso“ sigurno za ljudsku upotrebu i što se sve koristi kako bi „umjetni burger“ došao do pečenjarnice?
Mather Jones, renomirana web stranica koja je do sada otkrila brojne malverzacije iz svijeta novca i lobiranja naročito na dijelu GMO-a i tehnologija koje zastupa Monsanto, je predstavila studiju Tehnološkog Sveučilišta u Švedskoj i Europske Znanstvene Fondacije koja je na sve načine pokušala ubjediti javnost koliko je hidroponično meso dobro i etično, no nekako nam se čini da GMO organizmi, a in vitro meso, jako „smrde“ na nešto takvo, ne donosi ništa dobro za sobom, osim direktnog petljanja u prirodni poredak i napad na naše ionako stanjeno zdravlje i novčanike.
O in vitro mesu smo već pisali u tekstovima pod nazivom:
Umjetno meso za hamburgere uspješno se uzgaja u bačvi goveđih fetalnih stanica; želite li pomfrit uz to?
Jedemo li klonirano meso?!
Na žalost ljudske fetalne stanice se koriste u brojnim brendovima, pitamo se hoćemo li mi uskoro jesti polu-ljudsko meso, ili će se naša budućnost pretvoriti na onu nalik iz filma “Soylent Green“:
Obamina vladina agencija presudila: Sasvim je „normalno“ što Pepsi koristi stanice abortiranih fetusa!
Izbjegavajte proizvode koji sadrže stanice abortiranih fetusa!
Raskomadani abortirani fetusi prodaju se diljem Amerike pod pokroviteljstvom Obamine administracije
Biotehnološka kompanija se nepotrebno koristi pobačenim ljudskim stanicama fetusa za testiranje umjetnih aroma hrane!!!!
Većina cjepiva za djecu sadrži stanice abortiranih fetusa
Reference:
First Human-Engineered ‘Meat Burger’ To Be Consumed In London
Environmental Impacts of Cultured Meat Production
Building a $325,000 Burger
Wiki - In vitro meat
The Cultured Meat Blog
PETA Offers $1 Million Reward to First to Make In Vitro Meat
Shmeat: It’s What’s for Dinner
No crucial argument against in vitro meat
bglavac
irida
edin.kecanovic
