Medicinska znanja i liječnička vještina u službi bolesnog čovjeka ubrajaju se u najstarija dostignuća ljudske kulture i znanosti. Na isti način na koji je njihov razvoj neraskidivo povezan sa slikom koju o svijetu, prirodi i čovjeku ima određena kultura, tako su i teorije o nastanku i liječenju bolesti uvjetovane religiozno filozofskim "misaonim blagom" određenog naroda.

Dugo smo vremena Grčku smatrali izvorom svih antičkih medicinskih znanja sve dok otkriće većeg broja egipatskih papirusa medicinskog sadržaja nije ukazalo na postojanje visoko razvijenog liječništva već 2500 godina (ili čak još i više!?) prije Hipokrata. Koliko god da su začuđujuća i fascinirajuća ta otkrića, mnogo je više toga ostalo do danas sakriveno u tami prošlosti - i to s dobrim razlogom: u drevnim se visokim kulturama smatralo da je medicina dio inicijacijskih misterija čija je glavna karakteristika bila da se ne obznanjuju, ne zapisuju i da nisu svima dostupna. Stoga svi pronađeni medicinski papirusi opisuju samo jednu vrstu osnovnog znanja, njegov vanjski sloj, iza kojega leži daleko dublje i opsežnije znanje o prirodi čovjeka.

LIJEČNICI I LIJEČNIČKE METODE

Osnovni principi egipatske medicine odgovaraju u osnovi medicinskim znanjima koja nalazimo u Mezopotamiji, Indiji, Perziji, a kasnije i u Grčkoj. Njeni počeci leže u magično kultnom pristupu kojega moderni čovjek znanstvene orijentacije a priori odbija. No, da li je zaista sve to što znamo o "magičnim lijekovima" i proročanstvima samo jedna "puka čarolija"?

Temeljitim proučavanjem se došlo do zapanjujućih spoznaja. Uzmimo kao primjer egipatsku "apoteku od izmeta". Otkrićem antibiotika aureomizina u fekalijama sasvim se drugačije počelo gledati na liječenje upalnih procesa (kao što je npr. kronična upala očne spojnice) dodavanjem životinjskog izmeta lijekovima. Na isti je način iz današnje perspektive razumljiva česta upotreba pljesnivog kruha (penicilin) i tamjana (sadrži fenol i karbolne kiseline, vrlo važna dezinfekcijska sredstva).

Kao daljnje primjere možemo navesti upotrebu kore i korijena mogranja (sadrže peletirin, posebnu vrstu lijeka protiv trakavice) i konačno, egipatski način utvrđivanja trudnoće: ženina bi se mokraća razlila na malo žita i na malo pšenice. Klijanje je značilo da će žena , proklije li žito, rodit kćer; a proklije li pšenica rodit će sina. Danas smo i mi u stanju ustvrditi trudnoću iz mokraće   egipatski je test trudnoće uz pomoć žitarica ispitan 1993. godine i pokazao se ispravnim.
Kakva je vrsta liječnika obilježila početke medicine, koji se kao i počeci kulture, često nazivaju "zlatnim vremenima"?

Na početku susrećemo "generalistu".Primjer je u lik Egipćanina Imhotepa čije ime znači: "onaj koji donosi zadovoljstvo". Imhotep je bio graditelj (izgradio je Stepenastu piramidu u Sakkari za vrijeme faraona Djosera 2600 pr. Kr.), ministar, viši svećenik, astrolog i   liječnik. Znanja o prirodi i čovjeku, mudrost i znanost, povezanost s vlastitim božanskim prapočelom, ujedinili su se u njemu s takvom savršenošću da ga se u Novom vijeku slavi kao božanskog liječnika ili boga medicine.

Najveći stupanj razvoja medicine nalazimo u hramovima za liječenje i medicinskim školama počevši od Sakkare, Saisa, Heliopolisa, Tebe, Edfua, Alexandrije do grčkog Epidaurusa. To su bili obrazovni centri sa stotinama učenika, s ogromnim bibliotekama, ali i s praktičnom nastavom. Ovi su se hramovi zvali i "kuće života", što je u stvari egipatski naziv za naše bolnice. Pred učenika su postavljani vrlo visoki moralni zahtjevi. Ovdje je svećenik liječnik u isto vrijeme bio istraživač, naučnik i sluga svog boga i kao takav ,znao je ublažiti ili izliječiti svaku ljudsku patnju.

Liječništvo se u antici prakticiralo na tri razine: liječenje riječju, tvarima i nožem. U hramovima za liječenje primjenjivali su se postupci koji su obuhvaćali sve tri razine, doduše, kirurško mehanički dio vrlo je brzo postao zasebno zanimanje. Što bi danas značile ove tri razine?
U egipatskoj ezoterijskoj medicini spoznaje o čovjeku, bolesti i liječenju bile su očigledno vrlo izdiferencirane jer su razlikovali sedam nivoa u čovjeku i svakome su (počevši od grube materije, do najfinijih duševno duhovnih nivoa) propisivali poseban oblik terapije.

Nama su danas, točno poznata prvenstveno njihova znanja o fizičkom tijelu i načinima na koje ono se liječi. Brojni papirusi (papirus Smith, papirus Ebers, Ber... papirus, Kahunov ginekološki papirus) dokazi su fantastičnih spoznaja: tako su na primjer, Egipćani, poznavali jednu trećinu danas uobičajenih ljekovitih biljaka, uključujući omamljujuće droge, te mjere za zaštitu ploda (npr. tampone od bagremovog praška koji djeluje poput modernih preparata). Posjedovali su vrlo široka znanja o liječenju ženskih bolesti i odlično vladali kirurškim vještinama (otvaranje kostiju lubanje, koje bi pacijenti dokazano godinama nadživljavali).

U "Tajni liječnika" (papirus Ebers) opisali su "znanje o srcu i njegovim pokretima", mjerenje pulsa, vezu između srca i svih ostalih dijelova tijela preko "među kanala" te protok tvari koje mogu izazvati bolesti, vrućicu i upale. S obirom na naše spoznaje o tvarima koje izazivaju bolesti,o uzročnicima bolesti hormonima itd., ovo zvuči prilično moderno.
Egipćani su vrlo veliko značenje pridavali prehrani, probavi i pravilnom izlučivanju. Smatrali su da je jedan od glavnih uzroka bolesti začepljenje organizma otpadnim tvrima koje dovode do otrovanja tijela i neizostavno se moraju izlučiti iz organizma. Poznavali su, također, klistir i razna sredstva za pročišćavanje koja su često primjenjivali, te puštanje krvi.
Papirus Smith je najstariji pisani kirurški udžbenik (2500 g.pr.Kr.) koji svako oboljenje opisuje u tri koraka: dijagnoza   prognoza terapija.

Kod prognoze razlikujemo tri stupnja:
1. bolest koju liječim (dobra prognoza),
2. bolest protiv koje se borim (dvojbena prognoza),
3. bolest koju više ne liječim (loša prognoza).

Vrlo se važnom smatrala također zaštita od bolesti. U tu se svrhu posebno isticao umjeren način života, prehrana koja jača obrambeni mehanizam organizma (npr. češnjak, luk, rotkvica), te iznad svega besprijekorna higijena.
Negdje 450 g.pr.Kr. napisao je Herodot o Egiptu: "U ovoj je zemlji mnoštvo liječnika: postoje liječnici za glavu, liječnici za oči, za zube, trbušnu šupljinu, za druge unutarnje bolesti, liječnici koji nemaju stručno područje." Na isti nam način titule, kao što su npr. "najviši oftamolog", "liječnik crijevnog završetka", "nadglednica liječnika" (u Egiptu su žene također mogle izučavati posao liječnice i svećenice), ukazuje ne samo na razvoj specijalizacije, već ima za egipatsku kulturu svojstveni hijerarhijski red među liječnicima.

UZROCI BOLESTI

Među uzročnicima bolesti Egipćani razlikuju:
1. vanjske uzročnike (povrede, opekline...),
2. gliste,
3. utjecaj zraka,
4. tijelo kao takvo (začepljenje među kanala),
5. utjecaj demona i bogova.

Ako pojam "bogovi" shvatimo na filozofski način, možemo doći do slijedećih zaključaka, prisutnih u svim visokim kulturama.
Pojedini bogovi odgovaraju prapočelima koji djeluju u prirodi i u čovjeku. Ponašanjem koje nije u skladu s prirodnim principima ("ogriješiti se o bogove", "povrijediti bogove") čovjek može poremetiti svoju nutarnju ravnotežu pa čak i fizičko zdravlje. Ovdje nailazimo na vrlo važnu misao, koja kaže da je svaki čovjek u najširem smislu odgovoran za svoje zdravlje i svoju sudbinu (zakon uzroka i posljedica). Bitno je i značenje svećenika liječnika u njegovoj ulozi "Pontifexa", tj. onoga koji uspostavlja vezu s bogovima, odnosno s božanskim nivoima u samom bolesniku i kao takav može ga vratiti (bolesnika) u stanje ravnoteže i ozdravljenja. Terapija "ljekovitog sna" s tumačenjem snova u serapeionu ili grčkom asklepeionu, koga, nakon postupnog pročišćenja približava konačno bolesnika njegovim višim nivoima, gleda također na bolest kao na smisleno događanje, a na samospoznaju kao poticaj ozdravljenju.

BOGOVI LIJEČNIŠTVA

Razna božanstva koja predstavljaju različite prirodne snage i koje su liječnici svećenici svjesno uključivali u proces ozdravljenja, štitili su i branili potragu za ozdravljenjem. Najstariji je bog liječništva u Egiptu Thot, gospodar mudrosti, znanosti i umjetnosti. Posebno mjesto zauzimaju također božice rađanja, kao što je npr. patuljasti Bes, plodna Toeris u obliku nilskog konja, žablja božica Heket, ali i ljupka Hathor. Božica Izida bila je liječnica i čarobnica, a i božica Sechmet s lavljom glavom dovodila se u vezu s liječništvom. Smatrali su je npr. zaštitnicom egipatskih kirurga. Ona je zajedno s Ptahom i Imhotepom, božanskim liječnikom Starog carstva činila važnu egipatsku trijadu.
Za vrijeme vladavine Ptolomejaca susrećemo egipatsko grčkog boga Serapisa. Kao veličanstveni, bradati lik s "NILOMETROM", simbolom za mjeru svih stvari, ovo je božanstvo Egipćanima vrlo slično Ozirisu, Grcima Zeusu, Hadu ili čak njihovom bogu liječništva Asklepiosu. Veza između Serapisa i božice Isis izazvala je širenje njihovih hramova i središta za liječenje, ne samo preko čitavog Egipta (otprilike 45 svetišta), već i preko Grčke, Italije, Španjolske i Francuske, što je potrajalo još dugo nakon dolaska kršćanstva (aleksandrijski serapeion uništen je npr. za vrijeme biskupa Theophiliusa 391. g.).

Tisućljeća egipatskog medicinskog znanja leže pred nama u šarolikom mnoštvu empirijskog, istraženog, filozofskog i magično inicijacijskog. Od otprilike 900 recepata mnogi su već ispitani i priznati, a neki se kirurški zahvati i danas jednako provode. Postupak postupnog izliječenja opet je sve omiljeniji u prirodnoj medicini, tumačenje snova, psihosomatika i ljudski odnos u razgovoru između liječnika i pacijenta danas su sastavni dio medicine. Slutimo ipak, da se iza svega poznatog krije još veće znanje, magična moć liječenja svećenika liječnika, jasnoća inicijacijskog sistema koji je religiju, znanost i umjetnost ujedinjavao u najvećem savršenstvu. Time je medicina postala umjetnost liječenja koja može djelovati na svim nivoima ljudske prirode i koja je s pravom izabrala Serapisa kao svog zaštitnika; Serapisa - vladara harmonije, ravnoteže među tijelima, boga prave mjere i prave proporcije, inspiraciju za one koji teže umjetnosti liječenja.

Dr. Patricia Winkler-Payer
Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 29

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Kultura/Detail.aspx?Sifra=2120052939