Masai ili Maasai, jedno je od najzanimljivijih ratničkih plemena Afrike. Pod pojmom Masai u užem smislu smatramo pleme koje živi na graničnom području između Kenije i Tanzanije. Jezik Masaja svrstava se u nilotsku skupinu jezika.

Masai su u prvom redu pastiri, no povremeno se bave lovom i skupljanjem plodova. Oni vjeruju da su odabrani narod kojemu je Bog - Engai na početku postojanja povjerio goveda pa se stoga čitav život tradicionalnih Masaja vrti oko stoke. Njihova goveda su zbog posebne njege i kvalitetnije ishrane veća i naprednija od one iz okolnih plemena. Broj stoke koju netko posjeduje predstavlja statusni simbol i mjerilo bogatstva. Stoka Masajima osigurava sve što im je potrebno za život: mlijeko, sir, mliječnu masnoću, meso i krv; goveđi izmet se koristi kao gorivo i kao građevni materijal, a koža za odjeću. Masai ne stvaraju nikakva otpada jer ne bacaju ništa. S tim u svezi zanimljivo je da Masai u potrazi za boljom ispašom za svoju stoku stalno sele s jednog područja na drugo, a prije selidbe svoja privremena sela spaljuju, ne ostavljajući za sobom nikakva traga. Budući da je stoka nužna za njihov opstanak, cijene je iznad svega. Svaki od njih poznaje svoju stoku kao vlastitu djecu, a kada se međusobno blagoslivlju, reći će to ovim redoslijedom: "Neka ti Bog dade stoku i djecu".

Osnovu njihove prehrane čini kravlje i kozje mlijeko, a jednom mjesečno muškarci zabadaju strelice u vratove goveda kako bi izazvali krvarenje i dobili krv koju miješaju s mlijekom jer smatraju da ih krv čini izrazito snažnima. Krvarenje zaustavljaju čepićima od smjese goveđeg izmeta i blata. Ne jedu voće ni žitarice i zaziru od obrade zemlje. Meso jedu rijetko i to najčešće prigodom određenih ceremonija i u vrijeme oskudica.

Žive u malim naseobinama od 8-15 koliba koje čine jedan kraal, a jedan ili više kraalova, njih prosječno 20-50, čine selo koje se isto zove kraal, boma ili enk/ang. Naseobina je okružena ogradom od grmlja izrazito oštra trna, za čiju su izradu zaduženi muškarci. Predvečer se goveda, koze i druge domaće životinje uvode u selo kako bi se zaštitili od divljih životinja. Unutar ograđenog prostora nalaze se kolibe koje žene podižu od granja, trave, goveđeg izmeta i mokraće. Balega predstavlja izvrsno vezivo i kada se ta mješavina na suncu posuši, ne smrdi i postaje čvrsta poput cementa. Kolibe su male tako da se u njima ne može stajati niti ležati ispružen, a jedini su otvori vrata i mala rupa u stropu ili zidu kroz koju izlazi dim od vatre koja stalno tinja. Gorivo za oganj je suhi goveđi izmet, a sama vatra služi za održavanje topline u kolibi tijekom sezone kiša. Obitelj spava na postelji od rijetko istkanih grana obloženoj suhom travom i životinjskim krznom.

MORANI

U skladu s ratničkim obilježjem plemena, Masai imaju strogu organizaciju društva. Tako su muškarci, s obzirom na starosnu dob, podijeljeni u tri skupine: dječake, ratnike (morani) i starije muškarce. Dječaci otprilike iste dobi formiraju skupinu koja tijekom pet godina prolazi intenzivnu obuku. U dobi od 13-17 godina prolaze ceremoniju inicijacije u muškarce. Tim povodom briju im se glave, bivaju obrezani i dobivaju perjanicu od orlova ili nojeva perja, ponos svakog ratnika. Ovo je najvažnija ceremonija u njihovu životu i njom se iskušava sposobnost izdržavanja boli, ali i označava prijelaz u muževnu dob. Po tom činu oni postaju mladi ratnici - morani. Mladi ratnici žive izdvojeno pet mjeseci učeći plemenske običaje, stječući hrabrost, snagu i izdržljivost po kojoj su Masai ratnici slavni. Potom se morani sele zajedno sa svojim majkama i sestrama u drukčiji tip sela koji nazivaju manyatta, gdje žive narednih sedam godina dok ne stasaju za ženidbu. Mladi su tradicionalno, u sklopu prijelaza iz dječaštva u zrelost, morali ubiti lava samo strelicama, no taj je običaj država Kenija zabranila.

Nakon sedam godina oni bivaju unaprijeđeni u starije ratnike na velikoj ceremoniji E Unoto na kojoj dolazi do predaje obrane Masai zemlje nadolazećim ratnicima. Ovim povodom majke šišaju ispletenu i ukrašenu kosu svojih sinova i time oni postaju spremni za ženidbu. Muškarci imaju više žena i mnogo djece. Djeca su im najveće blago, što najbolje oslikava pozdrav ratnika “Kasserian ingera” koji znači: ”... i kako su djeca”. Svaki ratnik, čak i onaj koji još nema djece, odgovorit će “...sva djeca su dobro”, što znači da je sve u redu. Sedam godina nakon ceremonije E Unoto, na drugoj raskošnoj ceremoniji zvanoj Ol Ngesher, mladi ratnici prelaze u mlađu skupinu starijih pripadnika plemena. Sredinom svojih šezdesetih godina povlače se iz aktivnog života.

Tipičan Masai ratnik nosi oko ramena lavlju grivu, a oko pasa ima omotanu crvenu tkaninu. Oružje jednog ratnika sastoji se od koplja s oštrim i vrlo dugim sječivom, kratkog mača i ovalnog štita. Kod europskih posjetilaca masajski su ratnici istodobno izazivali strah i divljenje. Tako istraživač Joseph Thomson na svom putu od Mombase do Viktorijina jezera 1883. godine bilježi o svom susretu s njima slijedeće: "… dostojanstveni, divlji, visoki, veličanstvenog izgleda…"

MASAJKE

Masajske žene također prolaze svojevrsnu inicijaciju popraćenu obrezivanjem, nakon koje su zrele za udaju. Ovo se označava brijanjem glave, nanošenjem bijelih šara na lice i stavljanjem naročitog ornamenta za glavu od šarenih niski koje padaju preko čela.

U dužnosti masajskih žena i djevojaka, osim kućnih poslova, ubraja se i gradnja kolibe, mužnja krava i donošenje vode koja ponekad zna biti udaljena kilometrima. Žene se brinu o odgoju djece. Veliki dio vremena posvećuju izradi nakita kojim ukrašavaju životinjske kože, tikvice za čuvanje vode ili namirnica. Izrađuju i različite ukrasne niske i amulete po kojima su upravo prepoznatljivi. Te niske su obično živih boja i igraju značajnu ulogu u ukrašavanju tijela, na što Masai polažu veliku pažnju. Uzorci za izradu niski su točno određeni za starosnu skupinu i označavaju položaj muškarca ili žene u plemenu.

RELIGIJA MASAJA

Malo se zna o religiji Masaja, a oni koji su se bavili tim pitanjem, došli su do oprečnih rezultata. Poznato je tek da vjeruju u jednog boga (Engai) i Kidong'oi, velikog pretka od kojeg potječu svi laiboni. Mole se pod svetim smokvinim stablima ili na Ol Doinyo Lengai (Božjoj planini), koja je ustvari aktivni vulkan. Središnja ličnost u religioznom sustavu je “liječnik čovjek” poznat kao laibon. Laibon je iniciran u šamanističko liječenje, proricanje i gatanje. Postoje tri tipa laibona. Prvi se bavi samo liječenjem bolesti i osiguravanjem ženske vjernosti. Drugi, koji se savjetuje s grupom Masaja i bavi se osiguravanjem uspjeha u ratu, ali i osiguravanjem dovoljne količine padalina i sprječavanjem bolesti. Treći tip laibona bavi se stvarima od značaja za čitavo pleme. Masaje karakterizira izrazita moralnost, stoička izdržljivost i društvena stega. Za sebe će reći: "Masai je sâm bespomoćan; snaga je u zajednici".

MASAI DANAS

Postojale su dvije struje utjecaja Europljana na Masaje. Prvi su bili misionari koji su svom silom pokrštavali urođenike i pokušavali ih odučiti od “barbarskih” običaja kao što su na primjer oskudno odijevanje ili ostavljanje svojih pokojnika divljim zvijerima, umjesto ceremonije pokopa1. S tim u svezi postoji priča kako je neki kršćanski misionar tražio od pripadnika plemena Ijo da se odrekne svojih starih bogova. On je odgovorio: "Želi li uistinu vaš Bog da se uspnemo na vrh visoke palme i da onda raširimo ruke i padnemo?" Međutim, ovaj odgovor je vrlo primjenjiv kako na Masaje, tako i na svako drugo pleme.

Drugi tip utjecaja na Masaje imali su europski kolonijalisti koji su u svrhu iskorištavanja zemlje gradili ceste i tako oskrvnuli masajsku zemlju.

Danas kenijska i tanzanijska vlada potiču Masaje da prihvate suvremena dostignuća te da se odreknu moranizma kao načina života, da preuzmu formalnu naobrazbu i da time budu asimilirani. Unatoč pritisku izvana, većina Masaja odbija biti zavedena sumnjivim dobrobitima suvremene civilizacije i još uvijek se čvrsto drži svojih tradicija. Masai su ponosan i slobodan narod koji je prošao mnoga teška vremena, ali nažalost, izgleda da im najteža tek predstoje. Oni gube zemlju, pravo na slobodu kretanja i vlastiti način života. Masai su upravo tipičan primjer negativnog utjecaja (neki puta i u najboljoj namjeri) zapadnjačke civilizacije na kulture koje se ne uklapaju u njezine okvire.

_____________

1 Zanimljivo je da pokapaju samo istaknute starije i vračeve, dok tijela svih ostalih izlažu zvijerima.

Vinko Medvid

Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 20

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=2120206433