Piše: Darko Pavičić

www.jutarnji.hr

Knjiga pisama Majke Tereze, koja je prošle godine izazvala burnu reakciju svijeta zbog njezina kolebanja u vjeri, od sutra je dostupna i na hrvatskom jeziku. Splitski izdavač Verbum predstavit će je na zagrebačkom Kaptolu, a Jutarnji list dobio je prvi primjerak knjige.

Za sve štovatelje Majke Tereze neki dijelovi knjige doista mogu biti šokantni. Primjerice, kada

ona 3. rujna 1959. piše svome ispovjedniku (obraćajući se, zapravo, samome Isusu) u svojoj ispovijedi da “ide u pogrešnom smjeru”, sumnjajući zapravo da Bog - ne postoji.    Osjećam da me Bog ne želi, da Bog nije Bog, da Bog zapravo ne postoji, pisala je 1959.

“Kažu da ljudi u paklu trpe vječnu bol jer su izgubili Boga - prošli bi kroz sve to trpljenje kada bi imali makar i najmanju nadu zadobiti Boga. U duši osjećam upravo tu stravičnu bol gubitka, da me Bog ne želi, da Bog nije Bog, da Bog zapravo ne postoji (Isuse, molim Te, oprosti mi ove hule - rečeno mi je da sve pišem)”, piše Majka Tereza, dodajući kako je tama okružuje sa svih strana pa ne uspijeva uzdići dušu Bogu te da u njezinu dušu ne prodire ni svjetlost ni nadahnuće.


U Calcutti u centru u koji su sklonili ostavljenu djecu s ulica Indije 1979.

U potrazi za vjerom i Nebom
“Govorim o ljubavi prema dušama, o nježnoj ljubavi prema Bogu, riječi mi prelaze preko riječi (sic usana) i duboko čeznem vjerovati u njih. Čemu se trudim? Ako nema Boga, nema ni

duše. Ako nema duše, onda, Isuse, ni Ti nisi stvaran.   Sićušna redovnica u Calcutti je osnovala red koji se brine za bolesne i siromašne.
    Nebo, kakve li praznine, u moj razum ne ulazi ni jedna jedina pomisao na Nebo, jer nema nade. Bojim se napisati sve te stravične stvari koje mi prolaze dušom. Zacijelo Ti nanose bol”, piše Majka Tereza iz Calcutte, koju je papa Ivan Pavao II. točno prije pet godina proglasio blaženom.

“U mojemu srcu nema vjere, nema ljubavi, nema pouzdanja, a toliko je boli, boli čežnje, boli neželjenosti. Čeznem za Bogom svim silama svoje duše, a opet među nama postoji stravična odijeljenost”, piše ona svom ispovovjedniku, navodeći kako čak više i ne moli.

“Više ne molim. Izgovaram riječi zajedničkih molitava i trudim se svim silama iz svake riječi izvući slatkoću koju bi ona trebala dati. No, moje molitve sjedinjenja više nema. Više ne molim. Moja duša nije jedno s Tobom, a opet, kada sam sama na ulicama, satima razgovaram s Tobom, o svojoj čežnji za Tobom. Kako li su samo prisne te riječi, a opet toliko prazne, jer me ostavljaju daleko od Tebe”, piše u svome pismu, izravno se obraćajući Isusu.

Također, konstatira kako joj ni njezin predani rad sa siromašnima više ne donosi nikakvo zadovoljstvo.

Zajednica Misionarki ljubav
“Rad mi ne donosi nikakvu radost, nikakvu privlačnost, nikakav žar. Sjećam se, rekla sam Majci provincijalki da napuštam Loreto, za duše, za samo jednu dušu, a ona nije mogla razumjeti mojih riječi. Dajem sve od sebe. Trošim se, ali sam više nego uvjerena da to djelo nije moje. Ne dvojim da si Ti taj koji me pozvao, s toliko ljubavi i snage. To si bio Ti znadem. Radi toga je to djelo Tvoje; čak i sada, to si Ti. Ali ja nemam vjere - ne vjerujem. Isuse, ne predaj mi dušu zabludi, niti mi dopusti ikoga obmanjivati”, piše osoba koja je osnovala zajednicu Misionarki ljubavi, kako bi u Indiji pomagala najsiromašnijima među siromašnima i koju su zbog rada s teško bolesnima i otpisanim ljudima još za života zvali “živućom sveticom”.

Stranice knjige njezinih pisama otkrivaju, kako piše o. Brian Kolodiejchuk, postulator kauze za proglašenje svetom blažene Majke Tereze iz Calcutte, ravnatelj Mother Teresa Center, njezin nutarnji život, “u svoj njegovoj dubini i dramatičnosti te pridodaju neslućeno blago duhovnoj baštini što ga Majka Terezija nudi svijetu”. “Dubina ljubavi Majke Terezije prema Isusu vidljiva je u suprotnosti između boli koju je osjećala i načinu na koji je odlučila djelovati, vođena čistom vjerom. Oklijevala je govoriti o svojoj tami - koju je uspoređivala s paklenim mukama - jer se bojala da bi svojim mislima i riječima mogla uvrijediti Isusa. No, što se većma osjećala lišena vjere, to su više rasli njezino štovanje i ljubav prema Bogu.

Majka Tereza oduvijek je najdublje djelovanje Božje milosti u svome životu - svoj privatni zavjet, pojedinosti nadahnuća, a sada i svoju nutarnju tamu - držala skrivenim, poradi duboka poštovanja prema svojemu odnosu s Bogom i njegova djelovanja u njezinoj duši, koje je držala svetim te otkrivala jedino svojim pouzdanim duhovnicima”, konstatira o. Brian, dodajući kako je “njezino pismo Isusu molitva prepuna nježnosti, iskrenosti i djetinje jednostavnosti”.


Majka Tereza dobila je Nobelovu nagradu za mir 1979. godine

Potpis ‘Tvoja malena’
Isusu se obraćala na isti način kao u vrijeme nadahnuća, kada je uživala preobilje utjehe: “Moj jedini Isuse”, a, umjesto svojim imenom, pismo je potpisala s “Tvoja malena”.

“U pozivu si rekao da mi je puno trpjeti. Deset godina, Isuse moj. Činio si sa mnom po Svojoj volji i, Isuse, usliši molitvu moju, ako Ti je to milo, ako ti moja bol i trpljenje, moja tama i odijeljenost pružaju makar i mrvicu utjehe, moj jedini Isuse, čini sa mnom što god želiš, dok god Ti to želiš, ne osvrćući se ni za trenutak na moje osjećaje i moju bol. Tvoja sam. Utisni u moju dušu i život patnje Svojega Srca. Ne obaziri se na moje osjećaje. Ne obaziri se čak ni na moju bol. Ako moja odijeljenost od Tebe druge dovodi k Tebi te Ti njihova ljubav i društvo donose radost i zadovoljstvo tada, Isuse, spremna sam svim srcem trpjeti sve što trpim, ne samo sada - već i za svu vječnost - kada bi to bilo moguće”, piše Majka Terezija u svome pismu, koje je svojom iskrenošću i otvorenošću, nakon objavljivanja u knjizi “Dođi, budi moje svjetlo” šokiralo svjetsku javnost, a od sutra se može nabaviti i u hrvatskim knjižarama.

Pisala je i na hrvatskom jeziku Na samom početku knjige nalazi se faksimil pisma na hrvatskom jeziku. “Pisma Majke Terezije redigirana su što je moguće manje. Iako su velikom većinom napisana na engleskome, valja imati na umu da engleski nije bio materinski jezik Majke Terezije. Njezin materinski jezik bio je albanski. U školi i svakodnevnome govoru, dok je rasla u Skoplju, govorila je srpskohrvatski. Rana pisma iz Indije prijateljima i ispovjedniku u Skoplju napisala je na tome jeziku. Ovdje donosimo najdoslovniji mogući prijevod. Priređivač koristi ovaj izraz jer je to bio službeni naziv jezika koji se u to vrijeme učio u školi. Budući da su je u Skoplju duhovno i intelektualno formirali hrvatski isusovci, Majka Terezija dobro je poznavala hrvatski jezik, što je vidljivo i iz pisama i tekstova koje donosimo u izvornomu obliku”, navodi urednik knjige mr. sc. Petar Balta.