Medjutim,iluziju ne održavaju odmetnuti strojevi-proizvode je naši vlastiti umovi.

  -------

  Popularni američki pisac znanstvene fantastike Ray Bradbury bio je tako zaintrigiran mogućnošću da likovi iz mašte ožive u stvarnosti da ju je uzeo za temu jedne od svojih knjiga.Knjiga The  Martian Chronicles(Marsovske kronike) govori o tome kako su se posjetitelji crvenog planeta našli licem u lice s likovima iz klasične fantastike koji su u izvanzemaljskom okolišu nekako poprimili tjelesni oblik.Zanimljivo je da je Bradburyjeva ideja-da likovi iz fikcije mogu,u odredjenim okolnostima,poprimiti čvrsti oblik-bila vrlo raširena na Tibetu.Takva stvorenja bila su poznata kao tulpas i najmanje jedan europski putnik je tvrdio da ih  je vidio.Gospodja Alexandra David-Neel,istaknuta članica francuske Akademije i istraživačica,preminula 1969.god.,izvijestila je kako ju je tijekom kampiranja  u tibetanskim planinama posjetio maladi slikar kojeg je bila površno poznavala za prijašnjeg boravka u Lhasi.Taj čovjek je imao neobičnu opsesiju jednim od mnogih tibetanskih bogova.Godinama je svakodnevno meditirao na to božanstvo i mnogo puta naslikao njegovu sliku.Kada je ušao u kamp,madam David-Neel tvrdi da je vidjela magloviti prikaz boga koji je lebdio iznad njega.Fenomen ju je toliko zaintrigirao da je počela proučavati tibetanska učenja o tulpama i na posljetku odlučila sama stvoriti jednog.U tu svrhu je vizualizirala veselog redovnika u smedjoj halji labavo zasnovanog na fratru Tucku iz legende o Robinu Hoodu.Nakon što je na tome radila više tjedana,imaginarni redovnik postao je tako živ da joj je izgledao kao da je fizički prisutan-inducirana halucinacija.Medjutim tada se,kaže madam David-Neel,redovnik počeo pojavljivati i kada ga nije vizualizirala.Štoviše,njegov izgled se mijenjao :postao je mršaviji ii razvio je prepreden izgled lica.Kada su se drugi članovi kampa počeli raspitivati o "neobičnom malom lami",odlučila je da je došlo vrijeme da uništi svoju kreaciju....i tjednima se mučila prije nego što joj je to napokon uspjelo.

  Je li tako nešto doista moguće?

  Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća jedna skupina iz Društva za parapsihološka istraživanja u Torontu odlučila je stvoriti duha.Najprije su izmislili fikcionalni lik,a zatim i pozadinu koja će ići uz njega.Liku su dali ime Filip i živio je u Cromwellu,u kući zvanoj Diddington Manor.Filip se zaljubio u prekrasnu Ciganku po imenu Margo i kasnije imao romantičnu vezu sa njim.Kada je njegova žena saznala za to,osvetila se optuživši Margo za vještičarstvo.Margo je sudjena,osudjena i spaljena na lomači.Filip je lud od tuge,počinio samoubojstvo.Diddington Manor je doista postojao i skupina je pribavila njegove slike.Filip nije nikada postojao.Pa ipak,to ga nije spriječilo da se prikaže.Skupina je održala niz seansi s fotografijama Diddington Manora postavljenima po prostoriji dok su se koncentrirali na fikcionalnoga Filipa.Nekoliko mjeseci nije se dogadjalo ništa.No,zatim,se tijekom jedne seanse začuo zveket.Skupina je dogovorila šifru i komunikacija je uspostavljena.Zbilja,ispostavilo se da je "duh" koji im seobraćao Filip-iznosio je životnu povijest kakvu su mu oni izmislili.

  Kako su se seanse nastavljale,Filip se nastavio ponašati točno onako kako su se duhovi iz prostorije za seanse uvijek ponašali.Izazivao je zveckanje i opisivao kromvelsko razdoblje u tako bogatim detaljima da je skupina čak išla provjeriti nisu li svog Filipa nekako zasnovali na nekoj osobi iz stvarnog života.(Nisu)Kasnije su eksperiment  iz Toronta ponovile i druge skupine.Jedna od njih je uklonila sve sumnje o fikcionalnoj prirodi duha razgovarajući sa delfinom koji govori.

  Iako Filip nije bio poput vidljive pojave "duha" o kojoj je izvijestila Alexandra David-Neel,proizvodio je fizičke senzacije poput zveckanja i okretanja stola,što sugerira da psihološki mehanizmi kod ta dva eksperimenta možda nisu toliko različiti.Medjutim ako je vjerovati odredjenim dosljednim opisima,tehnike koje se koriste pri stvaranju duhova bile su mnogo razvijenije u Tibetu,nego što je to ikada bio slučaj u Kanadi-pri tome su služile kao vrijedna duhovna pouka.Jedna od najfantastičnijih priča uključuje mitsko biće zvano Yidam,boga zaštitnika u tibetanskoj nomenklaturi božanstava.

  U Tibetu su mnogi mladići(i neke djevojke) uslijed izraženog duhovnog žara postajali učenici nekog pojedinog gurua umijesto da slijede tradicionalni redovnički put.Nekolicina njih koji bi pokazali pravi duhovni potencijal naposljetku bi stizali do točke kada im njihov guru prizna da ih nema više što naučiti.Ako žele ići dalje,trebaju naprednijeg vodiča.U tu svrhu guru bi im savjetovao da meditiraju na Yidama i proučavaju njegove slike u svetim spisima.Oni su pokazivali stvorenje strašnog,gotovo demonskog izgleda.Kada bi učenik bio zasićen Yiramovom predajom,obično bi mu se savjetovalo da pronadje neku udaljenu spilju i tamo napravi čarobni krug od usitnjene krede     (poznat kao kylkhor).Svrha kruga je bila da potakne vidljivu pojavu Yidama.Kako bi to postigao,učenika se poticalo da vizualizira Yidama un utar kruga.Učenik je morao ponavljati vježbu tjekom nekoliko tjedana ili mjeseci sve dok ona ne bi rezultirala nekom halucinacijom,to jest sve dok se Yidam ne bi pojavio.Tada bi učeniku bilo rečeno da je očito stekao naklonost boga.

  Medjutim,za svoj slijedeći korak učenik ga je trebao uvjeriti da napusti krug.Taj proces je mogao trajati još nekoliko mjeseci,no naposlijetku bi učenik izvjestio da je bog stupio izvan kylkhora.Učeniku bi se čestitalo,a zatim naložilo da otkrije može li navesti Yidama da mu se obrati.Jednom kada bi i to bilo postignuto,ciljevi bi sepomaknuli.Učenik bi tada trebao primitiYidamov blagoslov,što je proces koji u Tibetu uključuje polaganje ruku na učenikovu glavu.A kada bi učenik izvjesto o uspjehu tog poslijednjeg zadatka,guru bi mu obično rekao da očekuje samo još jedan korak.Postigao je razgovor sa Yidamom i njegov blagoslov,medjutim još uvijek je ograničen na spilju.Kako bi uspostavio božanstvo kao svog osobnog gurua,učenik je trebao uvjeriti Yidama da napusti svoj krug i prati ga kud god bude išao.I učenik bi se vratio natrag u himalajsku špilju.

----nastaviće se----

piše:Herbie Brennan/Časopis Svjetlost br.52/