Garaža ili nešto slično, niska stropa, sve je posjećenije mjesto u zaselku pokraj Dicma. Zbog njezinih iscjeliteljskih ruku, baka Luce je pravi “hit” među splitskim tenisačima i nogometašima, a kod nje je ljetos bila i jedna Poljakinja, kao i čovjek iz Francuske.

Anđelko Radman Livaja meštar je i bakin poznanik, stislo ga je u leđima pa je potražio pomoć.

- Ja vam škole nemam nego šest razreda (nije se moglo više školovat, bilo je posla oko blaga), ali zato imam u rukan. To su znali i moj did, i ćaća, koji mi je uvik govorija: “I naša mala Luce će pomagat ljudima.” Za njih san do smrti ostala mala Luce - smije se vitalna starica, ignorirajući sinovljeve povike da je ručak gotov.

 Zaista, puno energije i vremena svoga privatnog života utrošila je na namještanje zglobova, pogotovo netom nakon skidanja gipsa, i nije joj bilo teško. Što je podjednako važno, za razliku od mnogih - puno manje učinkovitih “alternativaca”- ona za svoj rad nikad nije tražila ni kune, a ljudima je zahvalna ako donesu koji zavoj. Zato je lani i zaslužila nagradu Grada Trilja za humanitarno djelovanje.

napisala i snimila: lenka gospodnetić