Autor: Goran Roknić

 

 

 

Osoba koje o sebi govore u trećem licu smatraju da vrijede više, ali je ironično da su zapravo vrlo nesigurni u sebe, govori nam psihijatar Vladimir Gruden, dok psihologinja Mirjana Krizmanić dodaje 'tako govore neobrazovani i primitivni ljudi'.

Kada se u četvrtak 5. srpnja u zagrebačkom hotelu Westin dogodi primopredaja hrvatske nogometne vlasti, kada Vlatko Marković i službeno abdicira a žezlo i krunu preuzme njegov nasljednik Davor Šuker, jedna se stvar sigurno neće promijeniti. Baš poput starog i novi je predsjednik opčinjen svojim likom i djelom pa tako o sebi običava govoriti u trećem licu jednine. 'Davor Šuker je brend i Davor Šuker će biti novi predsjednik HNS-a, reče tako jednom prilikom Davor Šuker. Bivša Vatrena 'devetka', međutim, nipošto nije usamljena u takvom načinu izražavanja, jer osim Markovića hrvatsku nogometnu zbilju 'japajakanjem' svakodnevno obogaćuje i izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, tek nešto rjeđe novi nam izbornik Igor Štimac. 'Zdravko Mamić je radio greške, ali ima i rezultata', kazao je Mamić, a vrlo slično jednom se prilikom izrazio i Igor Štimac 'Igor Štimac nema devet lica, on stoji iza svojih postupaka...nisam kriminalac, dobio sam samo tri crvena kartona u životu'.

Sličan način izražavanja svojevremeno je upotrebljavao Tomislav Merčep kojega je novinar jednom prilikom upitao zašto o sebi govori u trećem licu, na što je ovaj odgovorio 'zato što Tomislav Merčep...' Estradnjake u ovakvom načinu govora zastupa Miško Kovač koji je jednom izjavio 'ako imate nekoga tko bolje pjeva od Miše Kovača, onda će se Mišo Kovač povući'. Političare prevode dva gradonačelnika, Bandić i Kerum, dok su preko Vilima Ribića čak i sindikati svog 'konja za utrku' dobili.

Zašto neki ljudi o sebi govore u trećem licu? Je li to znak bahatosti ili narcisoidnosti? Jesu li takve osobe kompleksaši ili doživljavaju sebe kao božanstva? Jesu li ti ljudi zapeli u razvoju kad poput djece govore o sebi? Mori li ih razlika između slike koju imaju o sebi i one koju drugi imaju o njima, pa upotrebom trećeg lica jednine istu nastoje premostiti? Odgovore na ova pitanja potražili smo kod uglednog hrvatskog psihijatra dr. Vladimira Grudena i vodeće hrvatske psihologinje, profesorice Mirjane Krizmanić.

 

 

 

'Takve osobe imaju manjak samopoštovanja, jer bježe od odgovornosti'

- Kod takvog načina govora, koji svakako nije uobičajen, moramo razlučiti dvije stvari. Osobe koje o sebi govore u trećem licu žele kod drugih ljudi postići veće poštovanje. One govore o sebi kao o općim velikim vrijednostima, smatraju se ljudima koji vrijede više, ali je ironično da su zapravo vrlo nesigurni u sebe. Možda i najvažnija komponenta jest odgovornost od koje takvi ljudi bježe. Kada o sebi govore u trećem licu oni se stavljaju izvan svake odgovornosti. To su ljudi kojima manjka samopoštovanja, jer čovjek koji drži do sebe ne bježi od odgovornosti. Kada dvoje ljudi razgovara na uobičajen način, oni su spremni primiti i pohvalu i kritiku, međutim osobe koje o sebi govore u trećem licu znaju i žele čuti samo pohvale. Oni nisu dovoljno jaki da podnesu kritike. Takvi ljudi nisu spremni na promjene i na preuzimanje odgovornosti. Da sumiramo, riječ je o narcisoidnim osobama koje imaju strah od kritike i odgovornosti - za portal Dnevno pojašnjava doktor Gruden.

Obzirom na Izbornu skupštinu HNS-a i činjenicu da će od 5. srpnja hrvatskim nogometom zajednički upravljati Šuker, Mamić i Štimac, upitali smo Vladimira Grudena što misli o radnom okruženju u kojemu bi se našlo dvoje ili troje ljudi koji sebe doživljavaju upravo na taj način.

- Takve osobe osjete jedna drugu i na neki bizaran način se podržavaju. Njihov govor je glamurozan i oni zajednički smatraju da su se izdigli iznad 'običnog čovjeka', odnosno da su upravo oni nešto više i nešto posebnije. Što se tiče njihovog djelovanja zajedno ono će funkcionirati, ali takve su osobe u stalnom konfliktu. Oni su usmjereni jedni protiv drugih, premda se naizgled podržavaju. To vam je kao ona priča o tri nonice. Dakle kada su tri takve osobe zajedno slažu se odlično, ali čim jedna napusti prostoriju, druge dvije ju počnu ogovarati. I tako ukrug. Problem je u tome što se svaka od tih osoba smatra najboljom i najkompetetnijom, a opet nečija mora biti zadnja. Sažeo bih to na slijedeći način 'riječ je o prisilnom jedinstvu u kojemu navijek postoji konflikt. U njihovoj je prirodi da budu usmjereni jedan protiv drugoga'.

 

 

 

 

'Ako dijete s tri godine koristi 'ja', u čemu je onda problem?'

Na primjeru novog nogometnog trijumvirata Šuker-Mamić-Štimac ostaje nam vidjeti je li i u kojoj mjeri doktor Gruden bio u pravu. Hoće li trijumviri iz Rusanove funkcionirati na način da se drže za ruke, a sve kako si oči ne bi iskopali ili će tri velika ega djelovati u harmoniji i donijeti nešto bolje dane hrvatskom nogometu?

- Tako govore neobrazovani ljudi koji bolje ne znaju. Dijete u trećoj godini života počne upotrebljavati 'ja', pa je onda logično da 45-godišnjak to ne bi trebao činiti. Riječ je o nedostatnom razvoju ljudi skromnijih mentalnih sposobnosti. Također, to je primitivni način izražavanja. Takve osobe mogu imati nekakvo obrazovanje, ali njihova bahatost ih tjera da se izražavaju na taj način. Normalna odrasla osoba prosječnih sposobnosti zna upotrebljavati 'ja', a onaj tko ne zna... Pa zaključite sami o kakvom je tu kapacitetu riječ - veselim tonom rekla nam je Mirjana Krizmanić.

 http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/61503-ljudi-koji-o-sebi-govore-u-trecem-licu-uplaseni-su-narcisoidni-i-skromnih-mentalnih-sposobnosti.html#