Poneki zabavni časopisi u šali će pisati o teoriji da "svaka ljubavna veza traje tri godine", s idejom da bliskost, strast i zaljubljenost u partnera izdrže u prosjeku oko tri godine, a zatim se pretapaju bilo u dosadu i rutinu, bilo u nezadovoljstvo i kriticizam, te ili raspadaju, ili pretvaraju u mučne i nesretne brakove. Premda nitko ozbiljan neće takvu tvrdnju stvarno podržati, ona se nije stvorila iz ničega i temelji se na činjenici da rijetko koja ljubav i rijetko koji brak stvarno doživi "duboku starost" u sreći, ispunjenju i međusobnom poštovanju. Teorija o "roku trajanja ljubavi" izraz je pomalo cinične rezignacije mnogih ljudi čije su se nade i očekivanja o sreći opetovano rasplinule.

Možda ste uvjereni da se to vama neće dogoditi... ili se možda sjećate kako ste bili uvjereni da se to vama neće dogoditi? Sve što je dovoljno je malo lijenosti, neznanja i nepažnje da vam zagorča najvažniji odrasli odnos.

Racionalniji komentar ove poluozbiljne "teorije" ukratko bi mogao glasiti ovako: kod prosječnog para u ljubavnoj vezi, negdje do treće godine pozitivne projekcije i transferi* su se rasplinuli, negativne projekcije i transferi su se razvili, motivacija je ustupila mjesto lijenosti, komunikacija je postala nepažljiva i nepromišljena, partneri su se počeli uzimati zdravo za gotovo, a hrpa pod tepihom odrasla je i dobila mlade.

Tako je lako nepromišljeno se otresti na partnera kad smo zbog tko zna kojih razloga razdražljivi, pripisati njemu odgovornost za našu nezrelu ljutnju, kontrolirati ga iz različitih strahova i malo po malo sve manje pokazivati ljubav i poštovanje jer "to se podrazumijeva".

Ljubav i strast može se održavati godinama kroz povjerenje i poštovanje. Svaki ispad, svaka nepromišljena izjava, svaki izraz neodgovornosti i nebrige smanjuju i povjerenje i poštovanje. U takvim okolnostima može se na neko vrijeme održati nezdrava vezanost, ali ne i zdravi aspekti ljubavi.

Poneki se odnosi raspadaju zbog ideje da je zdravo posvađati se i izraziti svoje mišljenje. U načelu to je točno – ali većina ljudi prakticira taj stav bez dovoljno odgovornosti i uvida u sebe. Tako se ono što bi moglo biti zdrava diskusija lako pretvara u okrivljavanje, zahtjevnost i igre moći. Prepirke i izražavanje sebe su zdravi stav – ako ga primjenjujete odgovorno.

Poneki ljudi će možda osjećati da bez emocionalne napetosti i drame nema dovoljno strasti. Možda će napola svjesno provocirati prepirke i nesigurnost kako bi potaknuli "strast". Vjerojatno se radi o tome da su u svojim ranim obiteljima naučili povezivati emocionalnu dramu s ljubavlju. Takvim osobama, ako ozbiljno ne porade na tom problemu, bit će vrlo teško uopće osjetiti privlačnost prema stabilnoj i odgovornoj osobi, čime odmah u početku osiguravaju da će ostvariti kvalitetnu vezu biti gotovo nemoguće.

Zaljubljenost ne traje vječno, koliko god se tome nadali, te će je prije ili kasnije zamijeniti stabilniji i smireniji oblik ljubavi – ako ste ispunili preduvjete da se veza održi. Zdrava ljubav niti u samom početku nije toliko emocionalno intenzivna, nema toliko leptirića, uspona i padova kao u ljubavi temeljenoj na traženju zamjene za roditelja. Možda ćete reći: dakle, zdrava ljubav znači manje strasti? Moguće je to tako doživjeti ako napetost i dramu prepoznajete kao strast. U zdravoj ljubavi nema ni izdaleka toliko opsjednutosti, idealiziranja, očekivanja sreće do kraja života, olakšanja i ushita na svaki znak pažnje od druge osobe, ali je to više nego dovoljno nadoknađeno strašću koja je blaža, ali dublja; bliskošću koja dolazi iz međusobnog poznavanja i povjerenja, a ne iz samozavaravanja i projekcija, te dobrim odnosom prema samima sebi.

Zdrava strast raste i produbljuje se s trajanjem veze, kako partneri dobivaju sve više prilika razumjeti i cijeniti drugu osobu. Odgovorno priznavanje svojih pogrešaka, smirena i podržavajuća reakcija kad je partner u snažnim emocijama, izrazi pažnje i ljubavi... omogućuju da bliskost i poštovanje sve više rastu umjesto da se smanjuju. Svaki put kad svoje mišljenje, neslaganje ili prigovor izrazite obzirno i bez kritike, svaki put kad pokažete da slušate partnera i razmišljate o tome što on govori, kad pokažete da vodite brigu o njegovim osjećajima... to je još jedna cigla u izgradnji trajne ljubavi.

Ipak, ne preuzimajte svu odgovornost na sebe. Da bi vaši izrazi razumijevanja, poštovanja i podrške potaknuli napredak vašeg odnosa, potrebno je da ih druga osoba može prepoznati, cijeniti i osjetiti motivaciju da učini isto. Nisu svi ljudi za to emocionalno spremni. Zato je pri odabiru partnera (ili pri odluci hoćete li ostati u vezi) potrebno voditi računa o tome posjeduje li vaš partner sljedeće kvalitete u dovoljnoj mjeri:

• svjesnost o svojim osjećajima. Ljudi koji su navikli na ignoriranje osjećaja neće moći niti prepoznati koji od njih su zreli, a koji nezreli, pa će se lako povoditi za bilo kojim impulsima.

• odgovornost. Je li vaš partner spreman priznati pogrešku, savladati nezdrave emocionalne impulse, prepoznati što kod sebe treba mijenjati i raditi na tome?

• polaganje pažnje na komunikaciju. Da li vaš partner promisli kako će vam nešto reći, i trudi se na poboljšanju svoje komunikacije, ili smatra da je njegovo bogomdano pravo da izlane bilo što, a ako vas to povrijedi, vaš problem?
  
  
• empatija. Nedostatak suosjećanja automatski znači nepažnju, neobzirnost i neodgovornost.

Imate li i vi i vaš partner ove kvalitete, usuđujem se tvrditi da se gotovo sve druge razlike i nesporazumi mogu riješiti. Nedostaje li ijedne od ovih karakteristika, šanse za sretan odnos su iznimno male. Jedino je pitanje: u kojoj su mjeri te kvalitete prisutne? Nije ih moguće izraziti u nekoj mjerljivoj veličini, a na početku ih je vrlo teško i procijeniti. Preporučujem da pažljivo tražite mogući nedostatak ovih kvaliteta u crtama lica, riječima i ponašanju potencijalnog partnera. Budite spremni da ćete na otkrivanje nedostataka trebati možda i dugo čekati, posebno ako još ne živite zajedno. Nastojte se ne vezati potpuno i ostaviti mogućnost da odustanete od odnosa sve dok ne provedete barem godinu dana zajedničkog života – to bi trebalo biti dovoljno vremena da maske padnu. Naravno, postoji i mogućnost da će do tada vaš partner zaključiti da vi nemate dovoljno navedenih kvaliteta – isplati se promatrati i sebe u međuvremenu.

© Kosjenka Muk, 2009

* projekcije možemo otprilike definirati kao pripisivanje vlastitih ili zamišljenih osobina, osjećaja i namjera drugoj osobi. Transfer znači nesvjesno doživjeti osobu pred vama kao da je netko drugi – obično netko iz vaše prošlosti – i reagirati emocijama i ponašanjem kojima ste reagirali na tu osobu iz prošlosti.