Jeste li kad zastali i zapitali se: «Što je smisao mog života…?», «Zašto ga živim…?», «Što mi se to treba dogoditi pa ću svoj život smatrati ispunjenim, a sebe ostvarenom osobom…?»? Koliko vas je pomislilo na ljubav ili, još preciznije, na čaroliju partnerske ljubavi?

 

Otkud nam to? Vratimo se nakratko u svijet bajki iz našeg djetinjstva. S lakoćom ćete se sjetiti da su svi oni koji su se kroz razne peripetije uspjeli sresti i zaljubiti, poslije toga dugo i sretno živjeli. Slušajući i kasnije čitajući Pepeljugu, Trnoružicu ili Snjeguljicu, rijetko koje dijete ne poželi da i ono nađe svog princa ili princezu. U tim bajkama partnerska je ljubav uvjet za sreću i nastavak istinskog življenja. Ona je ono nešto čudesno što otvara put ka samoostvarenju i bez čega život postaje isprazan. Zbog čega se onda čudimo što mnogi ljudi gubitak voljene osobe izjednačavaju s gubitkom životnoga smisla?

 

 

ZAŠTO OSJEĆAMO TO ŠTO OSJEĆAMO?

 

Osjećaji ili emocije ne nastaju slučajno. Javljaju se samo u odnosu na događaje i promjene koje smo proglasili važnima. Ono što je nama važno, drugima ne mora biti. Što je to što je baš nama važno, a što nevažno, ovisi o naučenom i uglavnom od autoriteta prihvaćenom sustavu vrijednosti. Možemo ga zamisliti kao piramidu. U vrhu su najviše vrijednosti, a za njima, red po red slijede one manje važne. Razmislite i otkrijte što biste postavili u vrh, a što u niže redove svoje piramide. O toj će piramidi ovisiti mnoge vaše odluke i reakcije.

 

Što smo neku vrijednost rangirali više prema vrhu piramide, to će događanja vezana za tu vrijednost u nama izazvati intenzivnije emocije. Ako procijenimo da događaji afirmiraju nama važnu vrijednost, osjećat ćemo vrlo intenzivno ugodne emocije: radost, ushićenje, sreću. Ako pak procijenimo da ih ugrožavaju, intenzivno ćemo osjećati neugodu: bol, jad, očaj i sl. Dakle, bez izgrađenog sustava vrijednosti i osobne procjene, emocije se ne mogu javiti. Tek kada te pretpostavke postoje, moći ćemo emocionalno reagirati na vanjske promjene. Nekad će ih pokrenuti i sama razmišljanja o našim vrijednostima, a nekad zamišljanja ili izmišljanja mogućih scenarija, iako i nisu utemeljena u stvarnim zbivanjima (sjetite se pjesme Zvonka Špišića „Bicikl“).

 

Sada, kad ste nacrtali svoju piramidu vrijednosti, možda ćete prvi put osvijestiti što su vam najviše vrijednosti. Mnogi ljudi shvate to posredno: preko intenziteta svojih emocija i burnosti reakcija koje slijede nakon npr. gubitaka nekog ili nečeg važnog. Tada im postane jasno da im je to što su izgubili važnije nego što im se činilo.

 

Različitim su ljudima važne različite stvari. Koliko im je važna partnerska ljubav, otkrit će po oduševljenju kad se ona ostvari i po snazi svoje boli ako dožive napuštanje od voljene osobe.

Znajući sve to, moći ćemo razumjeti djevojke i mladiće kojima je partnerska ljubav vrlo važna životna vrijednost. Nećemo se čuditi intenzitetu njihove sreće ili boli.

 

 

LJUBAVNI FANATIZAM

 

Ni jedna osoba nije pošteđena neugodnih emocija. One nas pokreću, gotovo tjeraju da nešto učinimo, promijenimo, prestrukturiramo, izgradimo drugačiji odnos, ponovo procijenimo ili prihvatimo. One nas tjeraju da se mijenjamo i prilagođavamo novim uvjetima. I sve dok se uspijevamo mijenjati i prilagođavati, moći ćemo i nadilaziti stresne situacije. Onog trena kad odustanemo od prilagođavanja, sami smo sebe osudili. Oduzeli smo si pravo na nova rješenja i izlaze. Tada smo na pragu ozbiljnog poremećaja.

 

Što je podloga nefleksibilnosti, a time i poremećaja kad je ljubav u pitanju? Jedan je od vrlo čestih razloga neravnomjerno strukturirana piramida vrijednosti. Na vrhu takve piramide su ljubav i partnerstvo ispisani velikim slovima, a ispod je par redova prazno. Tek se onda počinju nazirati ostale vrijednosti. Dakle, ljubav i partnerstvo su na pijedestalu, dok su sve ostale životne vrijednosti bitno manje vrednovane. Važno je voljeti i biti voljen, a ostalo su manje-više nevažne kulise u ljudskom životu. Ljubav tako postaje jedini smisao života.

Koje su posljedice tako strukturiranog sustava vrijednosti? Ljubavni fanatizam!

Kad god se smisao života svede na jednu jedinu vrijednost, postavljen je temelj fanatizmu. Kad je ljubav u pitanju, za fanatika će život bez ljubavi biti isto što i život bez smisla, a gubitak voljene osobe isto što i gubitak smisla postojanja. Kao da zaigramo rulet života fiksirajući sav imetak na jedan broj. Takav izbor i raspored vrijednosti odličan je temelj za životnu nesreću.

 

Vjerovanje da je ljubav smisao života, formirano u djetinjstvu, čeka svoju realizaciju u adolescentskom periodu života. Tada počinje djelovati kao unutarnji gonič. Pronaći ljubav, znači dati životu smisao. Zato to treba učiniti što prije, često vezano za prvu osobu koju se uspije pronaći. I ne samo to. Kada se na vidiku pojavi moguća ljubav, naši će se «uspavani prinčevi i princeze» naglo pretvoriti, ako treba, i u surove i bestidne otimače ljubavi. Za ostvarenje te najviše vrijednost, iza koje dugo ne postoji ništa tako važno, neće birati sredstva. Čak će i zločin smatrati opravdanim. Fanatik se za svoje postupke nikad neće osjećati krivim.

Ljubav je za njega vrednija i od života. Dati život i time dokazati svoju odanost i predanost ljubljenoj osobi, za njega će biti čast. To zvuči vrlo teatralno i arhaično. Ipak, statistike o pokušajima suicida zbog neuzvraćene ili izgubljene ljubavi, podsjetit će nas da ti mehanizmi djeluju i danas.

 

Od onog trenutka kada ljubavni fanatik doživi da mu je uzvraćena ljubav za koju se borio, njegova će sreća biti beskrajna. To nije samo ostvarenje ljubavnog zanosa, već i smisla postojanja. Stavit će ružičaste naočale i vidjeti samo ono što želi vidjeti. Čak i kada u ljubavnom odnosu nije zadovoljan, pronalazit će hrpu opravdanja da ga održi. Toliko mu je važan da neće dopustiti da ostane bez njega. Kada se dovoljno napati, pokušat će i otići iz njega, ali će se opet i ponovo vraćati kao pravi ovisnik, jer je za njega prekid ljubavnog odnosa užasavajući susret s gubitkom smisla postojanja.

 

Jedini način da izađe iz nezadovoljavajućeg odnosa jest da prije raskida započne drugi ljubavni odnos i samo prijeđe iz jednog u drugi. Tako se štiti od zastrašujućeg susreta s vremenom bez ljubavi i smisla. Strah od takvog iskustva može biti toliko intenzivan da fanatika tjera na stalno osiguravanje kroz dvostruke ljubavne odnose. Važno je da netko bude u pripremi ako se jedan partnerski odnos prekine. Najgore je doživjeti gubitak ljubavi jer će takvo iskustvo taj tip ljudi odvesti do očaja, depresije i poriva za samouništenjem. Nekad dovede do poremećaja pažnje, pa završe pod kotačima, nekad do bolesti, a nekad do direktnog pokušaja da si oduzmu život.

 

No, nekad se dogodi da potencijalni partneri naprosto bježe od takvog tipa ljudi. Osjećaju da ih žele zarobiti, da ih progone svojom željom za ljubavnim odnosom. Fanatici tada pribjegavaju tihom i tajnom jednosmjernom obožavanju i voljenju neke osobe. Ljubav prema njoj tada im osmisli život, a ne ovise o njenom uzvraćanju.

 

Druga je mogućnost usmjeravanje pažnje na neku drugu vrstu ljubavi: prema životinjama, siromašnima, nemoćnima, Bogu i sl. I dalje će biti fanatični, ali će biti prilično zaštićeni od depresije.

 

Treća je moguća kompenzacija zablude da je ljubav smisao života - odustajanje od ljubavi i predavanje jednoj novoj vrijednosti: poslu, karijeri i sl.

No, takva struktura ne može pobjeći od fanatizma. Ponovo će smisao svog života vezati za samo jedan izbor.

 

 

KAKO SE ZAŠTITITI OD LJUBAVNOG FANATIZMA?

 

Kako smo vidjeli, podloga je ljubavnog fanatizma struktura sustava vrijednosti u kojem su ljubav i partnerstvo vrednovani kao najviša, ali i jedina presudna vrijednost za ostvarenje smisla postojanja. Smisao života poistovjećen je s ljubavlju. Ta zabluda istiskuje sve druge vrijednosti i oduzima im snagu.

 

A u životu postoji toliko različitih sadržaja koji zavređuju mjesto u vrhu naše piramide vrijednosti! To su: očuvanje zdravlja, plemenitost, znanje, vještine, samopouzdanje, komunikativnost, prijateljstvo, djeca, odnos s roditeljima, vjera, unutarnji mir, radost, užitak, uspješnost, karijera, kreativnost, skladnost, očuvanje okoliša, briga za nemoćne, životinje, zaštita ugroženih … Svatko će odabrati i svoje vrijednosti i redoslijede.

 

Čovjek može visoko vrednovati partnersku ljubav, može je čak smatrati najvišom vrijednošću, no ako cijeni i druge sadržaje života, njegova će unutarnja struktura funkcionirati i pri velikim opterećenjima. Gubitak voljene osobe ili neostvarenje partnerskog odnosa tada će za osobu biti stres najvišeg mogućeg intenziteta, ali će joj preostale vrijednosti dati oslonac da to preboli, motivirat je na prihvaćanje takvog stanja i na to da nadiđe svoj gubitak. Te preostale vrijednosti pomiču nam pažnju, angažiraju nas i nanovo nam osmišljavaju život.

 

Najkobnije je vezati životni smisao za samo jednu vrijednost, jer sve ono što smatramo vrijednim zajedno čini njegov smisao. Ljubav je jako važna, ali nije najvažnija, a kamo li jedina vrijednost u našem životu. Život je tako složen i bogat sam po sebi. Otkriti njegovo bogatstvo i doživjeti ga u najrazličitijim aspektima moguće je samo ako sami sebe ne stijesnimo svojim zabludama i predrasudama.

 

 

Vesna Špalj, prof.