RUMIJEVA  STAZA  SRCA

Ljubav je svemirski red a mi njegovi atomi.

Ona je ocean a mi njegove kapi...

Kroz ljubav blistaju nebesa;Bez ljubavi tamni su i sunce i mjesec

-Rumi

Ljubavni su odnosi naša sveučilišta ljubavi.U njima ćemo pronaći izazove i blaženstvo,ekstazu i tugu,i postupno ćemo shvatiti da su naši partneri naša zrcala te da se mi odražavamo u njihovim očima.Ako u našim odnosima i vezama ima sukoba to je samo zato jer smo i sami u sukobu;ako ima radosti i ispunjenja to je samo zato što smo pronašli mir u samima sebi.

....

Kad god se i gdje god se sastaju ljudi,razgovor ubrzo skrene na ljubav i veze-na probleme i zbrku,na ushit i ljepotu.Ljubav nam je nasušna potreba,kao zrak;sila koja pokreće svakog od vas.

Ljubav odredjuje tko smo,tko postajemo,što možemo postići i,slijedom toga,kako će se razvijati svijet.Ona čak može odrediti koliko dugo ćemo živjeti.Savjetnici za vodjenje politike u upravnim strukturama tvrde da se najpouzdanije predvidjanje o tome hoće li neki pojedinac biti živ za deset godina temelji na pitanju:“Da li vas netko voli?“

Psiholozi su ustanovili povezanost izmedju ljubavi i samopouzdanja,tj. Umne,emocionalne i fizičke dobrobiti i-odsustva stresa i napetosti.U tužnoj opreci s ovime,psiholozi koji rade s rumunjskom siročadi otkrili su da djeci lišenoj ljubavi mogu u mozgu-na mjestu gdje bi trebala biti njihova emocionalna središta-nastati „virtualne crne rupe“.Zbog toga nikada neće moći odrasti kao cjelovita ljudska bića.

Proučavanjem poput ovih ukazuju na važnost ljubavi.No,mnoga pitanja ostaju bez odgovora.Koliko nas može reći ,na primjer,što je doista ljubav,ili kako je pronaći,njegovati  je i učiti od nje kako bi nam nahranila i obogatila dušu?Kako da postignemo da nam ljubavne i druge veze-i mi u njima-budu zdrave,sretne i ispunjene?

Na ta pitanja znanstvenici ne mogu odgovoriti.Za to nam treba neki Majstor koji bi nas mogao podučiti jednostavnim istinama o ljubavi i voditi nas stazom srca.

RUMI:MAJSTOR LJUBAVI

Prošle godine obilježili smo 800-godišnjicu rodjenja jednog takvog Majstora.Sufijski mistik Jalaluddin Rumi rodjen je 30.rujna 1207.godine u istočnoj Perziji.Kao dijete došao je na glas kao nadareni duhovni učitelj te je osnovao sufijski red poznat kao „Staza Majstora“.Tijekom života napisao je tisuću stihova mistične ljubavne poezije čije se poruke tiču pojma tawhid (jedinstvo),gdje,kroz ljubav samu postajemo jedno s „Voljenim“:s božanskim duhom ljubavi unutar svih nas.Za Rumija,svi smo mi božanski i nema tog problema za kojeg se ne bi moglo naći rješenje,pod uvjetom da zapamtimo tko i što jesmo.Što je ,uostalom,Bogu nemoguće?A bit Boga je ljubav.

Voljeti na pravi način,stoga,možda je naš najvažniji zadatak kao ljudskih bića,jer jedino time možemo savladati naše teškoće i nemir i ponovo se povezati s našim istinskim jastvom.Pomoću ljubavi možemo činiti čuda.

No,da bismo ljubav pronašli,moramo se ljubavi predati ,znajući da su naši partneri odrazi nas samih i da smo oboje sposobni za najdublju,najduševniju i najopojniju ljubav-ako odaberemo promatrati stvari na takav način.

ŠTO JE UOPĆE LJUBAV?

Definicija riječi „ljubav“ danas je prilično okljaštrena.Ona predstavlja toliko toga,a može značiti tako malo.Druge kulture imale su jasnije poglede na ljubav,čime želimo reći da su bile promišljenije i ljubav su više poštivale.Drevni su Grci ,na primjer,imali mnogo različitih riječi za ljubav koje su opisivale njene mnogostruke oblike i kakve osjećaje svaki od njih pobudjuje,uključujući eros(senzualnost i strast),filo(prijateljsku ljubav) i agape(ljubav prema Bogu,ili,općenitije,ljubaznost i suosjećanje koje pokazujemo prema svim ljudima kad uvidimo da su i oni božanska i posebna bića,upravo kao i mi sami).

Za Rumija,bilo koji(i svi )od ovih oblika ljubavi jesu prolaz kroz koji možemo proći i susresti Boga.Kada nekoga volimo i netko voli nas,naša se opažanja mijenjaju i stvari postaju svjetlije,jasnije i punije značaja.Svijet  tada vidimo kakav zaista jest.Čak i mala kretnja našeg partnera može nas „oduzeti“ i može biti nabijena nekim dubokim svetim značenjem.Svijet počinjemo gledati drugim očima i,kroz to novo gledište,počinjemo uvidjati da su svi i sve dio jedne jedine svijesti:Mi smo jedno-i što je još bitnije,svi smo od Boga.

Problem kod današnjih veza je ritam života.Mi nemamo vremena razmišljati o ljubavi,iskusiti je u potpunosti,ili čak provesti dovoljno vremena sa našim partnerom.Uvijek moramo biti negdje drugdje.Povrh toga,u ovom modernom dobu svi smo mi potrošači i oni koji bivaju trošeni.Iz toga proizilaze ljubavne zbrke.Kao potrošači u kulturi brze hrane,naučeni smo očekivati trenutne odgovore i zadovoljstva:da naprosto budemo „zaljubljeni“,a da naši partneri osjećaju isto.

Ali ljubav,unatoč izvrnutim gledanjima  koja ju naizgled čine tako lakom,nikada nije baš tako jednostavna.Ona zahtijeva da zavirimo dublje u sebe same i u naše partnere,koji su nam podareni od Boga za zajedničko duhovno napredovanje,a ne da im pristupimo očekujući da oni ispune  sva naša očekivanja.

Ako ljubav prihvatimo na takav način,od nje ćemo učiti i rasti;medjutim,imamo li nerealne zahtijeve i očekivanja a ljubav ne teče prema našem naumu,razočarat ćemo se i iskusiti razočarenje i bol.Takvi osjećaji zadiru u naše najdublje rane i vode k   obranaškom stavu i sukobu-suprotnosti ljubavi u bilo kojem obliku.

Da bismo to izbjegli,moramo raščistiti što ljubav za nas znači,jer kada znamo što želimo bit će manje prostora za krivo razumijevanje.Takodjer moramo biti spremni istraživati i otpustiti svoje osjećaje odbačenosti ako i kada do njih dodje.Time ćemo se riješiti boli,pa se u budućnosti nećemo-Rumijevim riječima-„...osvrtati na prošlost“,jer“nesmijemo potratiti ovaj prolazni trenutak“.

....nastaviće se