Predavanja na temu Teologije tijela don Stojić održava već nekoliko godina u studentskim domovima Stjepan Radić i Cvjetno naselje te u crkvi Sv. Mati Slobode u zagrebačkom naselju Jarun. U nekoliko predavanja tijekom godine salezijanac s mladima prođe kroz sažetak papina teološkog učenja - od njegove teološko-antropološke pozadine do konkretnih koristi koje to učenje može imati na život ljudi i njihov odnos s Bogom. Ovaj put je tema “Otkupljenje muške i ženske spolnosti” i don Damir Stojić je odlučio, kao i obično, ilustrirati je svojim životnim iskustvom (“Izlažem vam svoju intimu, ali samo zbog jednog - da vas privedem Isusu”). Prepričao je studentima neke konkretne situacije u kojima je kao mladi bogoslov, a poslije i kao svećenik, bio na žestokim kušnjama svoje čistoće. Stojić je mladima objasnio kako je iz te duhovne borbe, koju je naposljetku uspješno izveo, shvatio jedno - zakoni i propisi su dobri i potrebni, ali sami po sebi ne mogu čovjeka promijeniti. On se mora promijeniti u srcu, molitvom i predavanjem svoje spolnosti Bogu.

Sloboda od zakona

- Na taj je način čovjek slobodan od zakona, ne da ih krši, nego da ih može ispuniti. To je borba koja se vodi cijeli život, ja je vodim uz Božju pomoć, a siguran sam da možete i vi - rekao je salezijanac, objašnjavajući kako u Teologiji tijela ima toliko prekrasnih stvari koje čekaju da budu otkrivene.
- Seks između muža i žene otkriva nam sveopći Božji plan s čovječanstvom. On je znak sjedinjenja čovjeka i Boga - poručio je don Damir Stojić mladima kojima se očito sviđa njegova otvorenost i iskrenost, pa redovito pune dvorane na njegovim studentskim vjeronaucima.

- Zanimljivo mi je slušati ova predavanja jer na njima dobivam odgovor zašto Katolička crkva uči o spolnosti tako kako uči. To mi je važno jer ne mogu slijediti neka pravila ako ne razumijem njihove razloge. Većina svećenika ta pravila spominje, ali ih ne objašnjava. Ovdje je drugačije - rekao je student Mišo dok nam je studentica Matea otkrila da je bila ugodno iznenađena “otvorenošću” kojom je salezijanac progovorio o vrlo bitnim pitanjima.

“Teologija tijela” je radni naslov za 129 kratkih nagovora koje je papa Ivan Pavao II. imao na redovitim audijencijama srijedom od rujna 1979. do studenoga 1984. godine. Sadržaj svojih nagovora papa je preuzeo iz rukopisa koji je naslovio “Muško i žensko stvori ih” te ga kompletirao 1978., još dok je bio nadbiskup Krakova. Tema njegovih naučavanja bila je ljudska spolnost i njezina uloga u Božjem planu ljudskoga spasenja, onako kako ga zamišlja kršćanstvo. A u tom planu tjelesnost i seks između muža i žene, kako tvrdi Teologija tijela, ima upravo jednu od glavnih uloga.

Nagi Michelangelovi likovi

Kada je Sveta Stolica 80-ih godina prošloga stoljeća odlučila restaurirati glasovite Michelangelove freske na svodu Sikstinske kapele, Ivan Pavao II. imao je jedan kategorički zahtjev za restauratore - da uklone velove koje su prethodni pape postavili oko bokova nekih od originalnih likova koje je oslikao renesansni umjetnik. To Wojtylino inzistiranje na izvornoj nagosti Michelangelovih likova poslije su teolozi protumačili kao čin u ime “kršćanske čistoće”, one koja bez problema razlikuje “ispravan prikaz nagosti od pornografije”. Na posveti restauriranih Michelangelovih fresaka Ivan Pavao II. je Sikstinsku kapelu proglasio “svetištem teologije ljudskoga tijela”. Bila je godina 1994., a desetak godina poslije termin “teologija tijela” postat će jedan od najaktualnijih u katoličkoj teologiji, posebice onom njezinu dijelu koji se bavi problemima ljudske seksualnosti. Iza tog termina, naime, krije se vjerojatno najvažniji naučiteljski pothvat u pontifikatu prethodnog pape, nauk za koji neki tvrde da je “najodvažnija rekonfiguracija katoličke teologije u posljednjih nekoliko stoljeća”.

- Govoriti o tijelu u teološkom smislu znači priznati, za one koji imaju oči to vidjeti, da ono omogućava neku vrstu otkrivenja Božjeg misterija kao zajedništva u ljubavi koje stvara život. Bog je Trojstvo - tri božanske osobe koje žive u vječitom razmjenjivanju ljubavi. I Bog je to veliko otajstvo htio učiniti vidljivim, zato nas je stvorio kao muškarca i ženu na Božju sliku i pozvao nas da se razmnožavamo. Ljubav muškarca i žene, u normalnim okolnostima, vodi do ‘treće osobe’ - rekao je za Jutarnji list američki teolog-laik Christopher West, jedan od glavnih svjetskih autoriteta na području Teologije tijela. Jedna od njegovih brojnih knjiga koja se bavi tom tematikom, “Teologija tijela za početnike”, nedavno je objavljena i u Hrvatskoj, u izdanju nakladničke kuće Verbum. Kako tvrdi West, otac petero djece, Bog nije seksualan, ali u ljudskoj seksualnosti “otkriva se nešto veličanstveno, sam misterij Boga”.

Reakcija na Playboy

“Nužno je istaknuti da spolni odnos ne smije služiti kao sredstvo muškarčeva doživljavanja vrhunca... Muškarac mora uzeti u obzir razlike između muških i ženskih reakcija kako bi oboje doživjeli vrhunac, po mogućnosti istodobno... I to mora činiti iz altruističnih, ne hedonističkih razloga” - navedeni odlomak nije iz nekog seksualnog priručnika, nego iz knjige “Ljubav i odgovornost” koju je papa napisao još dok je bio nadbiskup krakovski i u kojoj se kaže da je muškarčevo suzdržavanje u svrhu postizanja orgazma kod žene zapravo “kreposan čin”. Ono što je Wojtyla htio poručiti svojom “Teologijom tijela” očito je pokušaj reafirmacije seksualnosti u katoličkoj teologiji, ponovnog otkrivanja onoga što je u Crkvi već postojalo, posebice u djelima mistika, a tijekom stoljeća je pomalo zanemareno zbog prevladavajućeg, kako West kaže, “manihejskog” načina razmišljanja koji omalovažava tjelesnost i seksualnost. Neki već govore o “seksualnoj revoluciji na katolički način”. I doista zanimljiva koincidencija jest da je 1950. godine, kada je Hugh Hefner pokrenuo časopis Playboy, nadbiskup krakovski Karol Wojtyla počeo pisati o otkupljenju i seksualnosti. Naravno, tu svaka paralela prestaje, kaže West.

- Ljudi su gladni ljubavi i čeznu za njom. I što to činimo s tom gladi u nama? Većina ljudi misli da su jedine dvije mogućnosti izgladnjeti sebe do smrti ili pristati na ‘fast food’ menu koji nam nudi ova kultura. Tako ja vidim seksualnu revoluciju šezdesetih. Gladni ljudi koji se bune protiv represivnog pristupa seksualnosti i koji očajnički žele utažiti svoju glad pogrešnom hranom - objašnjava američki teolog, dodajući da su i Hefner i Wojtyla odgovorili na “manihejski” pristup seksualnosti, ali na različite načine te da se katolici “mogu složiti s Hefnerovom dijagnozom bolesti, ali radikalno se protive lijeku koji predlaže”. “Teologija tijela” smatra se jedinim pravim lijekom ne samo za seksualnu represiju puritanizma, nego i za ostale pojave ovog hiperseksualiziranog vremena koje katolički moral smatra patološkima - poguban utjecaj pornografije, uništene brakove, seksualna zlostavljanja i pobačaj.

Nauk koji nije za konformiste

Ksawery Knotz franjevački je redovnik iz Poljske i autor knjige “Seks kakav ne znate: za bračne parove koji vole Boga”. Napisao ju je, kako kaže, da bi pomogao katoličkim bračnim parovima koji imaju brojna pitanja o svojem seksualnom životu, a često ne mogu naći odgovore u svojoj župi. Istodobno su s drugih strana bombardirani raznim informacijama i savjetima o seksu, koji stvaraju informacijski kaos u njihovim glavama, ali im ne pomaže da budu sretniji.

- Nauk Katoličke crkve o seksu nije dovoljno djelotvorno prenesen običnim vjernicima kojima se jezik službenih crkvenih dokumenata može činiti nerazumljivim. Ovo što ja radim jest pokušaj da na jednostavan način priopćim nimalo jednostavne stvari. Katkad se dotaknem i nekih tabu-tema, kada progovorim o stvarima o kojima se obično šuti. No, takva ograničenja dolaze iz puritanske kulture - rekao je Knotz te poručio da Crkva danas mora odvažno progovoriti o ulozi seksa u odnosu između muškarca i žene.

- Crkveni nauk o seksualnosti je za ljude koji nisu konformisti, koji su hrabri i žele živjeti u sretnom i stabilnom braku - tvrdi poljski franjevac.

Mali seksološki leksikon za katolike

Predbračni seks - Teologija tijela doživljava brak između muškarca i žene kao “izvorno i temeljno otkrivenje Božjeg otajstva u stvorenom svijetu”. Da bi čin seksualnog sjedinjenja muškarca i žene postao navještajem Božje ljubavi, odnosno da bi dostigao svoju puninu, on nužno mora biti konzumiran unutar sakramenta braka. Predbračni seks otvara prostor za egocentričan model udovoljavanja vlastitome zadovoljavanju iz kojega se razvijaju poroci (sebičnost, neiskrenost, požuda, ponos) koji uništavaju zdrav odnos između muškarca i žene.

Pohota - Teologija tijela shvaća je kao spolnu želju u kojoj nema Božje ljubavi. Riječ je o vlastitom zadovoljenju nauštrb druge osobe. Nasuprot tome ističe se ljubav koja se temelji na sebedarju i želji za boljitkom drugoga. Ako seksualnim činom vlada pohota, onda je on u potpunosti udaljen od Božjeg nauma i ne sadrži u sebi potencijal za oslobađanje i usrećivanje čovjeka.

Oralni seks - Ksawery Knotz povlači jasnu razliku između oralnog seksa u kontekstu cjelovitog spolnog čina i oralnog seksa koji nije u njegovoj funkciji. Ako supružnici u predigri koja vodi prema penetraciji razmjenjuju nježnosti na taj način, onda u tome nema ničega amoralnog. Međutim, ako se pod “oralnim seksom” podrazumijeva seksualni čin koji vodi do orgazma odvojenog od penetracije i cjelovitosti spolnoga čina, onda to nije u duhu spolnog morala kako ga definira “Teologija tijela”, a po kojemu je svaka muška ejakulacija izvan vagine također neprihvatljiva.

Celibat - On nije suprotnost bračnom životu, nego ga u duhovnom smislu dopunjuje. Prema riječima Christophera Westa, ispravno shvaćeni celibat nije negiranje seksualnosti, nego življenje te ljubavi na jedan drugačiji način. On izražava konačnu svrhu tijela i spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko, svadbenu gozbu Krista i Crkve. Oni koji žive u celibatu, također izražavaju “bračno značenje tijela” kroz potpuno davanje drugima.

Analni seks  - Teolozi tijela kažu kako kod tema poput ove i gore navedene treba ispravno razumjeti načela na kojima počiva katolički nauk o spolnosti da bi se mogle formirati jasne odrednice o takvim pitanjima. Čak i ako analni seks ne podrazumijeva mušku ejakulaciju izvan vagine, još uvijek ga je veoma teško opravdati kao čin nježnosti koji je u funkciji predigre. Za Westa, analni seks je čin koji po svemu više proizlazi iz nekontrolirane pohote, nego iz ljubavi koja je spremna na iskreno sebedarje.

Seksualni položaji - Teologija tijela jasno naglašava da nema seksualnog položaja koji bi sam po sebi bio loš ili dobar. Međutim, u spolnom činu treba težiti položajima koji naglašavaju sjedinjenje intimnosti i osobnosti supružnika. Bilo bi pretjerano reći da je jedino tzv. misionarski položaj prihvatljiv, ali kako piše West, “ako muž i žena izbjegavaju pogledati se u lice tijekom seksa, onda nešto nije u redu”.

Jutarnji list | zkhs.hr