Karakter je najvažniji čimbenik koji određuje

uspješnost liderstva. Stoga na ovom mjestu moramo

jasno i koncizno reći kako se ustvari ponaša

karakterna osoba, kroz navode ugledne novinarke

 

Taye Zinkin:

- "Pošten čovjek";

- čovjek s osjećajem dužnosti i odgovornosti koje

mu nameće njegov položaj, ma kakav bio;

- čovjek koji govori istinu;

- čovjek koji priznaje drugima ono što ih

pripada;

- čovjek koji se odnosi obzirno prema slabima;

- čovjek koji ima izgrađena načela i pridržava ih

se;

- čovjek kojega sreća ne baca u zanos, a nesreća

u depresiju;

- čovjek koji je lojalan;

- čovjek kojem se može vjerovati.

 

Očigledno je da karakterna osoba u svom životu

zapravo primjenjuje ljudske vrijednosti.

Drugi je opis "karakternog čovjeka" iznio jedan

iskusan i veoma poštovani lider, general

američke vojske Mathew B. Ridgeway, inače

veteran Drugog svjetskog rata:

"Karakter označava samodisciplinu, odanost, spremnost

prihvaćanja odgovornosti i priznavanja greške.

 

Označava nesebičnost, skromnost, poniznost, spremnost

na žrtvu kad god je potrebno, i prema mojem

mišljenju, vjeru u Boga. Dopustite mi izreći jedan

primjer. Za vrijeme kritične faze bitke kod Bulge

u Drugom svjetskom ratu, Nijemci su krenuli u

protunapad i gotovo se probili kroz obrambene

linije savezničkih snaga u Francuskoj. Tada sam

zapovijedao 18. zračno-desantnim korpusom, a

jedan drugi zapovjednik korpusa, koji mi se

upravo trebao pridružiti u borbi, je rekao:

'Drago mi je što ste upravo vi pokraj mene. O

karakteru sve ovisi.' Dugo sam ga poznavao i

znao sam što je pod tim mislio. Odgovorio sam:

'I ja mislim isto.' Nismo si trebali ništa više reći,

sve je bilo jasno. Svaki od nas je znao da će onaj

drugi izdržati, bez obzira koliki pritisak bio, da

će pomoći ako bude mogao, reći istinu i održati

svoju riječ. Takvi ljudi stvaraju povjerenje i vode

do uspjeha."

 

Još je jednom više nego očigledno da karakterna

osoba provodi u život ljudske vrijednosti te da

su njene misli, riječi i djela usklađene.

3.2. Nesebičnost: temelj liderstva

"Sebičnost je ljudska, a nesebičnost božanska

kvaliteta."

Gornja rečenica govori o istini povezanoj s ovom

plemenitom vrlinom, izvorom svega dobrog i

moralnog u ljudskom biću.

 

Nesebičnost (ili požrtvovnost) se temelji na idealu ili

viziji koju pojedinac ima kao životni cilj. Što je vizija

uzvišenija to je viši stupanj nesebičnosti; pa je tako i

sposobnost za vodstvo veća. To je zakon. Pa ipak,

veliki je otpor prema toj istini. Swami Vivekananda je

jednom prilikom iznio vrlo lucidno opažanje o tom

fenomenu: "Ne možemo od svakoga tražiti da bude

potpuno nesebičan. To jednostavno nije moguće.

No, ako u svojim mislima ne možete obuhvatiti

cijelo čovječanstvo, tada barem mislite na svoju

zemlju. Ako ne možete misliti na svoju zemlju,

pokušajte to barem činiti sa svojom užom zajednicom.

Ako ne možete misliti na svoju užu zajednicu,

mislite na svoju obitelj. Ako ne možete misliti na

svoju obitelj, barem se trudite misliti na svoju ženu.

Za ime božje, nemojte misliti samo na sebe!"

U centru vrline nesebičnosti nalazi se vjera - vjera u

Boga, savjest, unutarnji glas ili kako god to nazivali.

 

Vjera predstavlja životni dah svake osobe te nam

pruža:

- samopouzdanje, zatim

- samozadovoljstvo, potom

- samopožrtvovnost, i naposljetku

- samospoznaju.

Nesebičnost isto tako obuhvaća sve ono što je

plemenito u ljudskom biću. Pet najznačajnijih

ljudskih vrijednosti jesu:

- Istina - ono što je nepromjenjivo,

- Ispravno ponašanje - ponašanje usklađeno s dužnostima

i obvezama položaja kojeg pojedina osoba

zauzima, bez obzira kakav on bio,

- Ljubav - nesebična ljubav koja ne očekuje ništa

zauzvrat,

- Mir - staloženost, potpuni duševni mir,

- Nenasilje - znači ne povrijediti nikoga riječju ni djelom