Sveobuhvatnost

Čovjek sa visoko razvijenom svijesti promatra neki pojam u toj strukturi istovremeno sa svim ostalim pojmovima s kojima je taj pojam u nekoj vezi i to u granicama svojih intelektualnih mogućnosti. Obrazovaniji posjednik će vidjeti više tih međusobnih veza. Praktično to znači, da on, svjestan granica svojih intelektualnih mogućnosti istovremeno vidi sve uzročno-posljedične veze tog promatranog pojma sa ostalim pojmovima s kojima je u vezi. Takva percepcija se može nazvati sveobuhvatnost. Percepciju kroz sveobuhvatnost nije moguće izraziti jer civilizacijski linearno-logički način izražavanja to onemogućava. Da bi se sveobuhvatnost mogla prilagoditi civilizacijskim uvjetima, mora se raščlaniti na pojedinačne linearne logičke veze i na taj način prezentirati kroz šabloniziranu komunikaciju iz kontejnera.. Tu se tada pojavljuje reakcija civilizacijske intelektualne svijesti koja te ,,logičke,, veze prihvata na svoj kontejnerski način i kroz komentare radi cirkus od prezentiranog sadržaja. Može se postaviti pitanje: kako onda komuniciraju međusobno ljudi koji su ovladali percepciju kroz sveobuhvatnost? Komunikacija se odvija kroz asocijacije. Te asocijacije su ,,materijalni,, odrazi misaonih otisaka. U određenoj situaciji je dovoljna samo jedna riječ da oslika misaoni sadržaj koji se prezentira. Takva komunikacija djeluje kao normalan razgovor, međutim ona sadrži asocijacije koje su razumljive za isti ili viši nivo svjesti. Takva komunikacija sadrži i formalnu komponentu koja je posljedica linijskog načina izražavanja koji je jedino i moguć. Zbog toga su izražavanja takvih ljudi vrlo jasna za svaku kategoriju intelektualne svijesti, jer svaki nivo svijesti ima jasno razumjevanje istog sadržaja, ali na žalost na drugačiji način. To je naročito naglašeno kod praćenja ezoteričkih sadržaja gdje se civilizacijska intelektualna svijest ,,kači,, za neki sadržaj i tumači ga onako kako ga ona razumije.

*Gnostičko iskustvo je zatvoreno u odnosu na civilizacijski dio čovječanstva ne iz razloga čuvanja tajni, već iz nemogućnosti da se ono objavi. Dva različita pristupa intelektualne percepcije kroz gnostičko iskustvo i kroz civilizacijsku intelektualnu svijest nemaju prilagođavajuće elemente koji bi omogućili razumljivu komunikaciju. Izbjegavajući osnovni koncept intelektualne (logičko-linijske) percepcije, praktična gnostika ulazi u vlastitu prourječnost u slučaju da pokuša svoje iskustvo prebaciti u intelektualni kocept te (logičko-linijske) percepcije negirajući time vlastiti sadržaj. Na primjer, neke veze između više elemenata koji se doživljavaju gnostičkom percepcijom, mogu se jedino prikazati u obliku jednog ili više logičkih zaključaka koje logičko-linijska svijest može u nastavku logičkog zaključivanja dovesti u proturječnost spomenute veze koju percepira visoko razvijena svijest. Kao konkretan primjer može se uzeti s t a v da visoko razvijena (gnostička) i civizacijska svijest koriste iste elemente (osnovne i izvedene pojmove) koje svaka za sebe na različite načine u r e đ u j u. Kao prvo, gnostička svijest teži egzistenciji bez stavova tako da upotrebljen pojam s t a v, stvara proturječnost u konceptu gnostičke percepcije tj. literarne prezentacije. U isti se opis proturječnosti može svrstati i pojam u r e đ u j u, jer se taj pojam koristi pri povezivanju elemenata linijskom percepcijom, iako taj pojam ima drugačije značenje u praktičnoj gnostici. To daje mogućnost i pravo civilizacvijskoj svijesti da postavi pitanje: ako gnostička svijest ne prihvaća  s t a v o v e  i  u r e đ i v a n j e  elemenata (pojmova) u konceptu svoje percepcije i analize, odakle je došao  s t a v  da gnostička i civilizacijska,,..., i ,,gnostičko u r e đ i v a n j e  elemenata,,?. Sa ovom vrstom nesporazuma su se susreli svi gnostičari koji su praktičnu stranu gnostičke percepcije i analize pokušali litarararno predstaviti. Da bi se izbjegli nesporazumi te vrste, svaki zaključak ili stav koji bude sadržavao moguću povratnu proturječnost bit će obilježen zvjezdicom (*) koja upućuje na svjesnost ovog oblika izražavanja, a samim tim i na svjesnost te proturječnosti.


Objektivnost i subjektivnost

Bilo bi normalno kod objektivnog rasuđivanja da svaki učesnik u zaključivanju donese identičan zaključak, ali nije tako. Može se za primjer uzeti jedan akademski visoko obrazovani stručnjak. Njegov stručni kontejner je strogo selektiran jer taj kontejner predstavlja njegovo stručno stajalište koje sadrži za njega istinita naučna gledišta. Postoje osnovna (temeljna) naučna stanovišta koja nisu nikad predmet rasprave jer predstavljaju usvojene društvene obrasce koji se kriju iza stava: to se podrazumjeva samo od sebe. Iznad tog stajališta se nalazi civilizacijska usmjerenost kroz uticaje preko obrazovanja i odgoja. Takav stav kod nekog stručnjaka istog ranga i iste djelatnosti uopće ne mora biti prihvaćen jer taj drugi stručnjak ima drugačije obrazovno i odgojno usmjerenje. Iz toga se može zaključiti da će stav o nekom problemu biti uvijek krajnje subjektivan bez obzira na stručnost. Civilizacijske intelektualne svijesti, zbog kontejnerske percepcije nažalost uopće nisu svjesne tih činjenica o subjektivnosti. Ovdje može netko prigovoriti na nerealnom procjenjivanju i davanju teško utvrdljive činjenice o nesvjesnosti vlastite subjektivnosti u komunikaciji. Postoje momenti kada je čovjek svjestan svoje subjektivnosti, međutim, to su veoma kratki momenti samo u određenim situacijama. Da je ta svjesnost vlastite subjektivnosti u samo maloj mjeri prisutna unutar naše civilizacije, ta naša civilizacija bi sigurno bila oslobođena sukoba (naročito većih razmjera).

Ispoljavanje ove nesvjesnosti vlastitog subjektivizma vidljivo je u eksploatiranju pojma objektivnosti. Kontejnirana intelektualna svijest percepciju dijeli na subjektivnu i objektivnu. Za subjektivnu percepciju se uzima stav koji je proizašao iz predrasuda u kojima je ta ličnost zarobljena. Onaj tko ispoljava takav zaključak o subjektivnosti, u stvari određuje dva stava. Jedan je stav o ,,objektivnoj,, percepciji i odnosi se na ličnost koja utvrđuje nečiju subjektivnost, a drugi je stav kojim se ispoljava ta subjektivna percepcija i odnosi se na ličnost koja se navodno subjektivno izražava. Kontejnirana svijest ne dozvoljava da se pri utvrđivanju svoje ,,objektivne,, percepcije ima svjesnost i svog sopstvenog stava koji je takođe morao doći iz nekih određenih utemeljenih (subjektivnih) stavova. Upravo ti utemeljeni stavovi se uzimaju kao istiniti i na osnovu njih se vrši opredjeljivanje prema subjektivizmu i objektivizmu.* Tu nema nikakve razlike u procesu zaključivanja između onoga koji ima navodno subjektivnu percepciju i onog za koga ta intelektualna svijest tvrdi da je subjektivan. Obojca imaju kontejnere iz kojih donose zaključke i svaki od njih ima svoje utemeljene kontejnerske stavove na osnovu kojih svaki za sebe tvrdi da je objektivan. Može se postaviti pitanje: da li je i autor ovog teksta svjestan da i on iznosi takođe jedan stav koji bi po logici kojom prezentira nemogućnost objektinog predstavljanja, takođe trebao biti neupotrebljiv zbog subjektivnosti te njegove tvrdnje? Prezentacija navedenog subjektivnog izjašnjavanja o subjektivnosti je nemoguća kroz linijsko-logičku percepciju i zato predstavlja svoju vlastitu proturječnost.

Tumačenje da subjektivnost onemogućava drugog učesnika u komunikaciji da prihvati njegove stavove je postavljanje tog drugog učesnika u stanje intelektualne superiornosti po kojoj bi navodno njegovi stavovi trebali biti osnovna mjera za utvrđivanje istinitosti. Čak se pripisuje toj suprotnoj strani sebičnost kojom čuva svoje predrasude i daje joj se kategorija OPS polariteta ( opredjeljenje prema sebi ).

Kontejnirana svijest je stav da svaka realna gnostika, između ostalog, podrazumjeva i borbu protiv subjektivizma uvukla u kategoriju polariteta smatrajući da ta borba protiv subjektivizma dovodi do objektivne točke gledišta. Točno je da gnostika vodi borbu protiv subjektivizma, ali nije točno da to dovodi do objektivne točke gledišta. Gnostika nema objektivno gledište jer je to pojam koji egzistira u civilizacijskoj svijesti. Visoko razvijena (gnostička) svijest je svjesna subjektivnosti i u tom cilju i ima organizaciju svog bića. Ona je svjesna da na civilizacijskoj ravnini objektivnost ne postoji i zato je maksimalno suzdržana od bilo kakvog opredjeljivanja. Ni u sveobuhvatnoj percepciji koja bi trebala obuhvatiti sve mogućnosti umjesto jednog opredjeljenja je problem sa ograničenim intelektom koji bi trebao obuhvatiti te sve mogućnosti. Ti svi logički parametri koji upućuju na subjektivnost se vode pod zajedničkim imenom, s v j e s n o s t. Iz toga proizilazi jedno pravilo: sve dok činjenice čovjek drži u sebi, on je objektivan. *Onog momenta kada neku tu činjenicu objavi ili ispolji na neki drugi način, on je subjektivan i ta objava je laganje i sebe i drugih. Tu se pojavljuje ona linijsko logička percepcija koja odmah postavlja pitanje: da li to vrijedi i za autora ovog teksta koji prezentira navodno gledišta visoko razvijene svijesti. Da, to se odnosi i na njega. Ovaj tekst je namjenjen svima i razumljiv je različito u što spada i ova logička proturječnost. Svjesnost laganja, kao i svjesnost ostalih postupaka, osobina je duhovno razvijenih ljudskih bića. To svjesno laganje je cijena koju plaća svaki gnostičar prilikom eksponiranja svojih iskustava i ujedno i obaveza da se ne pretjera u tome svodeći to laganje na najminimalniju mjeru. Iz tog razloga komentarima u kojima je potrebno opredjeljivanje, gnostičar se izražava najčešće višeznačno, što za civilizacijsku svijest znači neodređenost jer funkconira na isključivosti. To što civilizacijska intelektualna svijest ne primjećuje tu asocijativnu višeznačnost, ne znači da ona ne postoji.

Proučavanjem problema subjektivnosti može se doći do zaključka da je subjektivnost, kao razlog za izradu nesporazuma i sukoba, vješto ugrađena u našu civilizaciju. To je vidljivo iz njenog planskog i organiziranog neprekidnog eksponiranja. Da bi negativna emocionalna energija bila neprimjetno i planski eksploatirana kroz subjektivnost, uveden je pojam objektivnost koji ni kao relativan pojam nije našao praktičnu primjenu u komunikaciji. Taj pojam je nametnut sistemom obrazovanja i odgoja, te je definiran kao nepristran, neodređen prema određenoj pojavi, nepristrasan, neosoban, stvaran, pravedan, neutralan, nezainteresiran stav, itd, i u upotrebi je, a da se pri tom njegova upotrebna vrijednost nije utvrdila zbog neprekidne i trajno prisutne subjektivnosti. U praksi on znači manipulativno sredstvo kojim se maskira subjektivnost.

Kroz subjektivnost se u komunikaciji pomoću nametnutih civilizacijskih pravila neprimjetno ostvaruje isijavanje negativne energije.

Prvo i osnovno pravilo je tolerancija koja predstavlja trpljenje, tj podnošenje tuđeg mišljenja. O stvaranju negativne emocionalne energije pridržavajući se tog pravila je nepotrebno govoriti.

Drugo pravilo je prihvaćanje većinskog mišljenja kao najobjektivnijeg.

Treće pravilo je institucionalno utvrđivanje objektivnosti za što su zaduženi pojedinci ili ustanove. To je najsloženiji i najsveobuhvatniji oblik kontrole nesporazuma izazvanih subjektivnošću.

Obrazovanje je glavni institucionalni ,,nabacivač,, subjektivnih stavova i zaključaka gdje se učenik od prvog dana uvodi u ubjeđenje da je sve prezentirano u obrazovanju istina. Za svaki oblik sumnje slijedi kazna kroz ocjenu. Primjer za to su u ovom povijesnom trenutku tri različite prezentacije istih događaja u predmetu povijesti u Republici BiH.

Sudstvo takođe na svoj način određuje objektivnost jednog od različitih stavova stranaka u postupku. Objektivnim se smatra stav koji je većom sumom novca ili jačim utjecajem veza dominirao u procesu suđenja. Ponekad se i sudsko Vijeće  d o g o v o r i  šta je objektivno. U ekonomski razvijenim zemljama kriteriji za objektivno utvrđivanje istine se donose na osnovu zakonskih pravila koja su takođe nastala kroz proces subjektivizma pojedinca ili grupe. Osim toga objektivnu presudu donosi sudac ili porotnici na osnovu svog subjektivnog uvjerenja o pravdi.

Ako nekom građanu stigne uplatnica za plaćanje kazne zbog saobraćajnog prekršaja , onda je to praktično objektivna istina, bez obzira da li taj građanin posjeduje prometno vozilo ili fizički nije mogao napraviti prekršaj jer je već odavno sahranjen.

Sredstva javnog informiranja su od posebne važnosti za utvrđivanje i određivanje objektivnih stavova i zaključaka. Te stavove iznose društveno priznati stručnjaci čiju subjektivnost sredstva javnog informisanja prikažu, a narodne mase to prihvate kao objektivan stav ili zaključak.

U ekonomski razvijenim zemljama djecu uče da je stav u vezi određenih društvenih događanja objektivan samo ako su ga objavile određene ovlaštene službe. Ako neki pojedinac iznosi svoje mišljenje o određenim društvenim događanjima, on je naučen da obavezno istakne da je to njegovo mišljenje ili stav.

Najekstremniji oblici nametanja subjektivnih stavova su kroz društvene i državne institucije u kojima se glasanjem utvrđuje objektivnost određenog stava zanemarujući činjenicu da su se u debati čuli samo subjektivni stavovi u formi prijedloga.

Često se na forumu koristi pojam iluzija. Pozadina tako upotrebljenog pojma je stav na osnovu ,,objektivne,, realnosti koja se smatra istinitom. Intelektualna svijest ne želi te činjenice o vlastitoj subjektivnosti prihvatiti zbog opasnosti rušenja svojih kontejnera što bi praktično značilo nemogućnost iznošenja svojih stavova, i što je najgore, nemogućnost ,,objektivnog,, zaključivanja. Čitav jedan civilizacijski vezivni materijal, koji se krije iza subjektivnosti, morao bi nestati. Civilizacijska svijest koja ima formirane kontejnere, na osnovu tih svojih ,,objektivnih,, zaključaka trebala bi se odreći te ,,objektivnosti,, ali se postavlja pitanje, kako? Ako je intelektualna svijest iskrena prema sebi i svjesna te svoje subjektivnosti u zaključivanju, ona može svjesno ili nesvjesno formirati namjeru koja će ju uvesti u sveobuhvatnu percepciju. Taj ,,mrtvi čvor,, koji u svom ,,zagrljaju,, drži intelektualnu svijest, drži i sve nesporazume unutar čovječanstva. Vjerovatno je iz tog razloga gramatika kao skup jedne vrste civilizacijskih pravila toliko značajna disciplina.

Ovako maskirana subjektivnost odnosi ogromne količine negativne emocionalne energije što je najvjerovatnije i cilj tvoraca i čuvara ove naše civilizacije.

I sve to dolazi iz onih osobnih kontejnera u kojima se stvaraju ti stavovi. Zbog toga visoko razvijena svjesna osoba neće emocionalno preživljavati niti jednu posljedicu tih civilizacijskih normi, jer neće doći u situaciju da bilo kojim civilizacijskim pravilom razmišlja o njima.


Lažna ličnost i pojedinačna "JA"

Stalno ispoljavanje svjesnosti iz tih kontejnera je, u stvari, percepcija stvarnosti u okviru civilizacijskih normi. Svjesnost unutar jednog kontejnera se u Četvrtom putu naziva pojedinačno JA. Civilizacijska intelektualna svijest je prema tom učenju skup svih manifestacija tih pojedinačnih JA. Za intelektualnu svijest koja nije prošla iskustvo iznošenja svojih stavova kao doživljaj subjektivnosti, tj. koja je čvrstog uvjerenja da su njeni stavovi objektivni, pojam pojedinačnih JA je teško razumljiv. Zbog toga viša svijest ili istinsko JA je eliminirano kroz neprekidna djelovanja pojedinačnih JA. Eliminacija istinskog JA se često u gnostici spominje kao zarobljenost istinskog JA, što može stvoriti pogrešnu predstavu o intelektualnoj svijesti. Također se i intrpretacija integracije pojedinačih JA ne može bez iskustva pravilno interpretirati jer je integracija pojedinačnih JA u stvari efekat razaranja kontejnera.

Intelektualna svijest se zbog tog načina eksponiranja preko pojedinačnih JA ili kontejnera naziva lažna ličnost. Već je rečeno da kontejneri nastaju procesom učenja kroz obrazovanje i odgoj.

Primjeri posljedica te vrste programiranja mogu se naći u gnostičkoj literaturi. (Prilikom citiranja određenih dijelova tih gnostičkih sadržaja vodi se računa da ti citirani sadržaji imaju opise stanja materijalne stvarnosti koji su tom prilikom jednoznačno razumljivi za razliku od opisa nematerijalne stvarnosti koje svaka ličnost može prihvatiti i tumačiti na svoj osobni način).

Prvo treba vidjeti kako ličnost definira Gurdijeff:

,,Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’. 'Nije njegovo' znači da je to došlo izvana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja - sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.”,,

Svi mudraci ovako definiranu ličnost, ili kako se u ovom tekstu naziva, intelektualnu svijest, pojednostavljuju kroz izreku:
Ono što vi osjećate i mislite da ste vi, u stvari niste vi.

Na jednom predavanju iz gnostike je vođena diskusija o lažnoj ličnosti. Jedan od posjetilaca je bio vidno uznemiren kroz tvrdnju da njegova svijest nije njegova. Predavač mu se tada obratio sa pitanjem: Što čini cigana ciganinom: odijelo, ponašanje ili njegova svijest? (Ovdje se pojam cigan uzima figurativno kroz ponašanje grupe, a ne kao nacionalni identitet.) Posjetilac je odgovorio: naravno, njegova svijest. Tada ga je predavač ponovo upitao: što bi ste vi sada bili da su vas nekim slučajem cigani ukrali kao bebu? Da li bi vaša svijest bila ovo što sada osjećate i vidite ili nešto drugo? Da li ovo što sada mislite da ste vi nije nastalo na isti način na koji bi dobili cigansku svijest? Zar vas to ne asocira na nabačeno odijelo?

Sličan primjer je dao Antoni de Melo u knjizi Buđenje:

,,Zamislite kako ruski bračni par usvoji jedno američko dijete i odvede ga u Rusiju. Ono pojma nema da je rođeni Amerikanac. Njegov maternji jezik je ruski, on živi i umire za veliku majku Rusiju, mrzi Amerikance. Na njemu je pečat kulture, odrastao je na ruskoj književnosti. Gleda na svijet očima svoje kulture...,,

U nastavku ovog teksta de Melo komentira prolazak svjesnosti kroz civilizacijske norme kulture, tj. promatranje intelektualne svijesti iz kontejnera kulture na slijedeći način:

,,...Ako, pak, hoćete da nosite svoju kulturu kao što nosite odjeću, to je druga stvar. Indijanka će obući sari, Amerikanka nešto drugo, Japanka kimono. Ali nitko se ne poistovjećuje sa svojom odjećom. Međutim, vi hoćete da što više istaknete svoju kulturu. Postajete ponosni na nju. Uče vas da budete ponosni na svoju kulturu.,,

Obzirom da se kroz kulturu manifestira nacinalni, vjerski, patriotski, šovinistički, itd identitet i znanje koje se dobija kroz obrazovanje (računajuči i tri različita udžbenika povijesti u Republici BiH), ova de Melova interpretacija se podudara sa opisom intelektualne svijesti kao lažne ličnosti.

Proturječnost visoko razvijene civilizacijske svijesti i gnostičke interpretacije lažne ličnosti je vidljiva iz stava:
,,Dakle, sada imam samo tu pamet koju imam, pa ću se ja osobno za sebe sasvim sigurno oslanjati na tu svoju pamet, jer ja druge pameti nemam, a i ne želim se oslanjati na nečiju tuđu pamet.,,

Ako se uzme u obzir da unutar intelektualne svijesti ništa ne može biti izvan mjerila rasuđivanja, i da je razum uvijek prisutan, može se postaviti pitanje: čiji razum?

Gnostika je psihološka disciplina koja oslobađa čovjeka tuđeg nametnutog razuma kroz proces koji se naziva odumiranje (lažne) ličnosti. Prema ponašanju djece, može se zaključiti da je njihova svijest prirodno formirana bez lažne ličnosti koju obrazovanje i odgoj bez samilosti uništava nabacujući logičnost razmišljanja kao ,,vezivno tkivo,, naučnih pojmova. Ostaju ponekad fragmenti te svijesti koji traže objašnjenja u tom nabačenom linijskom logičkom načinu rasuđivanja što stvara velike mogućnosti da takva osoba zaluta u svojoj podsvjesnoj želji da vrati ono što joj je oduzeto. Iz tog kuta mentalno retardirana djeca i ljudi ispoljavaju u većoj mjeri fragmente te netaknute svijesti što se u spoljnjoj sredini osjeća kao bezazlenost, iskrenost, umiljatost i susretljivost.

Intelektualna svijest lažnu ličnost osjeća kao jedinu postojeću svijest, tako da je pojam odumiranja lažne ličnosti teško razumljiv kao pojam ,,umiranja,, ili bolje rečeno ,,nestajanja,, vlastite svijesti. Iz perspektive praktične gnostike to odumiranje lažne ličnosti znači ,,skidanje odijela,, i svjesnog držanja pored sebe. Drugim riječima to znači svjesnost neupotrebljivosti civilizacijskih shema rasuđivanja. U zavisnosti od važnosti i ozbiljnosti sadržaja gnostičar pri ulaženju u (civilizacijsku) komunikaciju ponekad ,,navuče,, to odjelo i svjesnom komunikacijom kroz kontejnere pokušava prezentirati ,,svoje,, stavove. Ovo držanje ,,odijela,, pored sebe je stvarni doživljaj, jer se misaoni procesi ne odvijaju kroz sebstvo. U takvoj svijesti ličnost i dalje egsistira kroz čistu samosvjesnost.

Lažna ličnost, ne samo da je fragmentirana kroz pojedinačna JA (tj. svjesnost kroz kontejnere), već je podjeljena i po stupnju vezanosti za ta određena JA (tj. kontejnere). Manifestacija te vezanosti su predrasude. Čuvanje kontejnera, tj. branjenje svojih stavova, a koji ponekad imaju izrazitu civilizacijsku nelogičnost Četvrti put naziva odbojnicima. Nametnute civilizacijske norme određuju sadržaje i načine njihove upotrebe u kontejnerima u što spada i proces identifikacije misaonih otisaka unutar tih kontejnera. Logičko-linijski način razmišljanja je također civilizacijsko pravilo kojim se grade logički nizovi na osnovu kojih se grade kontejneri. Zbog kontejniranog pristupa percepciji, intelektualna svijest zamjenjuje upotrebu pojma lažne ličnosti za kontaminiranu svijest jer u interpretaciji u trećem licu tu ličnost oslobađa osjećaj vlastite kontaminiranosti. S druge strane, pojam kontaminirane svijesti se može promatrati kroz parcijalne kontaminirane vanjske uticaje u kojima se zadržava bazni dio (lažne) ličnosti. Sve su to posljedice osjećaja vlastite objektivnosti u kojoj intelektualna svijest ,,objektivnu percepciju,, ostvaruje iz jednog od novoformiranih kontejnera koji na logički i naučni način obrađuju i opisuju gnostiku. Takav pristup tumačenju gnostike se ne temelji na gnostičkom praktičnom iskustvu već na usvojenim teorijskim ,,novokomponiranim,, pojmovima koji se kroz određena moralna opredjeljenja logičkim nizovima pretvaraju u ,,teoriju gnostike,,.

Za gnostičara svaki izneseni stav, pa i iz te ,,teorijske gnostike,, ima smisla jer on smisao toga ne određuje na osnovu civilizacijskih (naučnih, moralnih, kulturnih, iskustvenih, itd) pravila ili stavova koji bi mogli biti predmet rasprave unutar sadržaja, već na osnovu saznanja o kontejniranoj svijesti koja proizvodi te stavove i koji kao takvi za tu ličnost imaju vrijednost i kredibilitet. To su za njega informacije koje dotiču njegovu intelektualnu svijest u onim dodirnim točkama koje se podudaraju kroz suglasnost dok ostale komponente prolaze kroz proces identifikacije bez neke posebne važnosti. Može netko postaviti provokativno pitanje: otkud takvom gnostičaru intelektualna svijest kada je on odbacio sve komponente koje grade intelektualnu svijest? Da, on posjeduje vrlo skromnu, i u civilizacijskom smislu, vrlo ograničenu intelektualnu svijest. Iako je svo naučeno znanje kroz obrazovanje i iskustvo prisutno u njegovoj svijesti, ono nema neku naročitu praktičnu vrijednost, jer civilizacijska pravila na osnovu kojih se to znanje eksploatira, za njega svjesno ne postoje. U komunikaciji se taj civilizacijski nedostatak ne primjećuje zbog djelovanja Gnostičke suštine. Gnostička suština određuje način ponašanja u procesu komunikacije. Dio tog ponašanja se može uočiti kroz reakcije za koje promatrači sa strane ne vide ni uzrok ni povod. Ponekad članovi porodice upitaju takvog čovjeka: zašto si to napravio? On im odgovori: iz najmanje tri razloga. Kada im odgovori na pitanje, koji su to razlozi, obično daju komentar: uh što si ti kompliciran. Promatranje stvarnosti kroz sveobuhvatnost omogućava uočavanje uzročno-posljedičnih veza određene pojave iz svih kuteva istovremeno u granicama intelektualnih mogućnosti takvog promatrača, pa i reakcija na tu pojavu je najbolja moguća izabrana varijanta, za razliku od linijske percepcije koja registrira najčešće posljedicu tj. pojavu.

Može se pomisliti da takav čovjek svoje ponašanje eksponira kroz aroganciju ili samovažnost. Pristup opisivanja ponašanja takvog čovjeka je zbog linearnog načina izražavanja određen redosljedom tako da je nemoguće istovremeno opisivati i druge forme njegovog ponašanja. U osnovi njegovog odnosa prema drugima je razumjevanje situacije kroz Gnostičku suštinu, što bi se moglo opisati kao djelovanje osjećanja opće harmonije koju takav čovjek ne želi narušiti. Tu se pojavljuju reakcije koje se civilizacijski mogu prikazati kao poštovanje prema bićima koja su s njime u određenoj direktnoj ili indirektnoj komunikacijskoj vezi. Ponekad, situacija zahtjeva da takav čovjek reagira izvan navedenih opisa, međutim, razlozi za takvo ponašanje nisu posljedica Generalnog zakona, već reakcija Gnostičke suštine. Može se kao primjer uzeti davanje podrške ili bolje rečeno pomaganje u snalaženju ljudskih bića koji nesvjesno preživljavaju određene životne lekcije u smislu samorazvoja svijesti. Spektar takvih reakcija je moguć od onih najvulgarnijih do onih ekstremno ,,kozmetički,, dotjeranih, jer pravila u civilizacijskom smislu ne postoje. Jedan sličan primjer civilizacijski nepredvidivog načina ponašanja kroz Gnostičku suštinu je opisao Castaneda u procesu stvaranja shamanske okultne grupe pri odabiru njenih članova. Za civilizacijsku svijest je najpodesniji izraz za takvo ponašanje kontrolirana ludost kojeg je uveo takođe Castaneda. To ponašanje ne pripada kategoriji ismijavanja ili ruganja, već kategoriji određenih asocijativnih poruka. Često neka reakcija u momentu njenog ispoljavanja nema određenog smisla ni za njenog autora, tako da se taj smisao ispolji tek naknadnim procesom komunikacije. Tumačenje Castanedinih djela upućuje na zaključak da pri čitanju tih tekstova, civilizacijska intelektualna svijest ne pridaje značaj opisanim ponašanjima kao što su ne-rad (ne-delanje), kontrolirana ludost, nosanje bilježnice i preporuka da u nju Castaneda upisuje prstom umjesto olovkom, odvojenost od španjolske kulture koja se nametnula kroz kolonizaciju, prezentacija svijesti ratnika, stalna upozorenja Don Huana upućena Castanedi da ne koristi svoj racionalan um u procesu rasuđivanja, i sl. koja negiraju civilizacijske norme. Ta ponašanja na specifičan shamanski način upućuju čitaoca na proces rastvaranja civilizacijskih kontejnera.

Programiranost kroz religiju

U određenom životnom dobu čovjek naglo usporava proces učenja, ili bolje rečeno, prestaje nasilni proces nametanja civilizacijskih obrazaca, tj. formiranja kontejnera, i to stečeno znanje se u nastavku života ispoljava kroz njegovu formiranu intelktualnu svijest, tj. lažnu ličnost. To stečeno znanje se može promatrati kao startna pozicija u aktivnoj demonstraciji te intelektualne svijesti. Sasvim je normalno da svaka ličnost ima svoju specifičnu startnu poziciju. Svaka nadogradnja te svijesti se obavlja po svojoj slobodnoj volji sa te startne pozicije. Na osnovu usvojenih društvenih obrazaca, tj. civilizacijskih programskih shema u što spada i naučna građa, intelektualna svijest nastavlja sa samostalnim vlastitim daljnjim programiranjem. Formiran stabilan karakter takve ličnosti je jedna od manifestacija tog uspješno nametnutog programa. U tome su naročito značajne pozitivne moralne norme. Čovjek koji je odrastao pod uticajem religioznih normi ili normi koje se indirektno podudaraju s tim religioznim normama će sasvim normalno svoju svjesnost eksponirati kroz formiran religiozni kontejner. Na potpuno identičan način će se eksponirati intelektualna svijest koja ima ateistički ili neki drugi formiran kontejner. Sva pojedinačna JA iz tih kontajnera će biti doživljena kroz vlastitu svjesnost o istinitosti sadržaja tih kontejnera. Ako je neka intelektualna svijest prošla kroz agresivan i psihopatski ,,obrazovni tretman,, ona će imati formirane logičke lance obrane u svakom od formiranih kontejnera iz kojih će njena svjesnost na grub način rješavati ,,nemoralan odnos,, prema njoj. Skoro svaki i najmanji problem će biti kroz tu svjesnost manifestiran na grub način uz obrazloženje da se u ovom svijetu drugačije ne mogu rješavati problemi. Eksponiranje svjesnosti kroz kontejnere u formi pojedinačnih JA je civilizacijsko pravilo za svaku ličnost koja je prošla ,,civilizacijsku obuku,, kroz obrazovanje i odgoj. Izuzetaka nema! Na primjer, bježanje iz subjektivnosti kroz ,,objektivnost,, prihvatajući OPD ( opredjeljenje prema drugima ) kriterije je prezentiranje te ,,objektivnosti,, kroz stare moralne norme dobra u odnosu na zlo koji i dan danas egzistiraju u religiji.

Stav da ljudi nisu svjesni da su programirani kroz religiju potvrđuje takođe nesvjesnost vlastite kontejnirane svjesnosti. To potvrđuje i često nazivanje ljudi ovcama. Etiketiranje te vrste se može smatrati agresivnim nametanjem svojih stavova u čemu leži najveći uzrok nesporazuma i sukoba. Opet se sve vraća na subjektivnost. Najčešće ličnost svoje kontejnirane stavove smatra objektivnim. Svaka ličnost će za stavove koje se ne podudaraju sa stavovima sugovornika tvrditi da su stavovi tog sugovornika predrasude. I tu nema kraja!

Da li nas Netko vrti u krug s namjerom da u tom beskonačnom dokazivanju istinitosti kao nus- produkt dobija na poklon negativnu emocionalnu energiju?

Većina ljudi civilizacijski teret objašnjava kroz kontejnere na način kako su ti kontejneri obrazovanjem i odgojem formirani. Stupanj razvijenosti intelektualne svijesti vrlo malo utječe na te prihvaćene stavove. Normalna je pojava da se u svim duhovno opredjeljenim skupinama nalaze kategorije intelektualne svijesti od onih nepismenih do akademskih. To drugim riječima znači da svaki član određene duhovne skupine ima formiran kontejner sa stavovima te skupine i u zavisnosti od svog intelektualnog nivoa se i ponaša unutar tog kontejnera. Iz takvih i sličnih kontejnera se eksponiraju sve kategorije intelektualne svijesti kroz svjesnost.

Manjina ljudi se osjeća nezadovoljno sa objašnjenjima koje nude zvanične društvene institucije zbog uočenih društvenih proturječnosti i traga za stvarnim uzrocima ljudske patnje. Svaki pokušaj pronalaženja tog uzroka nailazi na logičku opredjeljenost kroz zaključak i stav kojeg treba donjeti. Koji god zaključak i stav bude donešen, on je rezultat stečenog (čitaj nametnutog) znanja upakiranog u kontejnere koji jedino može biti proizvod tih kontejniranih elemeneta. U slučaju da neka ličnost ne želi prihvatiti ni jedno tumačenje postojećih kontejnera, ona nema drugog izbora osim da formira neki novi kontejner sa nekim novim logičkim nizovima jer njena intelektualna svijest jedino na takav način funkcionira. Tvorci ove naše civilizacije su takođe predvidjeli jedan skroman, ali vrlo efikasan asortiman logičkih lanaca za formiranje takvih novih kontejnera. I tu se dolazi konačno do pitanja: nije li neki novi oblik borbe protiv ljudske patnje također dizajniran na principu vjerovanja? Oni čija pojedinačna JA egzistiraju u tim novoformiranim kontejnerima će energično negirati takvu mogućnost uz iznošenje niza ,,objektivnih,, činjenica na isti način kao i religiozni ljudi koji patnju ljudi objašnjavaju na svoj način iz svojih kontejnera. Pisac ovog teksta ovom prilikom dobija etiketu razbijača pozitivne namjere u buđenju ljudi jer je agent kontrolnog sistema zbog prikazivanja bezizlazne situacije kojom ljudi trebaju shvatiti da ne mogu ništa učiniti u smislu progresa. Ipak, u ovom povijesnom trenutku ne postoji inkvizicija koja bi takvo izlaganje po kratkom postupku riješila.

Ovaj tekst daje pogled na stvarnost u kojoj za kontejniranu svijest nema izlaza. Prvi znak da je ličnost stvorila neku šansu za izlazak iz stanja patnje nije traganje za uzrocima patnje što je prvi korak u logičkoj linijskoj percepciji i analizi, već svjesnost da svaki zaključak kojeg donese u tom pravcu nema praktičan smisao. Ova svjesnost ne znači odbacivanje zakjučivanja u tom pravcu, već namjeru da se eliminirano JA aktivira, što dovodi do proširenja subjektivne percepcije. Proširenje subjektivne percepcije povezuje svjesnost istovremeno kroz više kontejnera, što za posljedicu ima stvaranje proturječnosti unutar vlastite ,,objektivnosti,, koje znače cijepanje kontejnera i početak odumiranja lažne ličnosti. Dok god se svjesnost eksponira iz zatvorenog kontejnera, ona nije u mogućnosti povezati zaključke iz nekog drugog kontejnera koji bi mogli stvoriti proturječnosti unutar vlastite svijesti. Već je nekoliko puta rečeno da je svjesnost glavni pokretač istijskog JA. Mnogi zamjenjuju svjesnost za razumjevanje što može još više pojačati nesporazume kroz ograničenu subjektivnost. Često se odumiranje ličnosti zamjenjuje sa razaranjem jednog ili više kontejnera i stvaranjem drugih. Taj prijelaz ostavlja određene psilohološke smetnje koje mnogi tragaoci za Istinom tumače kao pozitivan pomak u cilju ,,odumiranja lažne ličnosti,,.

Način odumiranja lažne ličnosti je različit za svaku ličnost, ali je princip isti na način kako je predhodno opisan. Namjera da se čovjek oslobodi patnje koju nameće Generalni zakon pokreće mehanizam njenog ispunjenja. Djelovanje ovog mehanizma se osjeća kao pozitivno ispunjavanje namjere kroz koincidencije koje se uklapaju u sudbinske tokove. Određena opredjeljenja koja za neke intelektualne svijesti znače torove za ovce, za tragaoce istinske slobode mogu biti prolazni putevi za odumiranje lažne ličnosti. Pravila ne postoje.

Veći protok informacija i veća pokretljivost ljudi omogućavaju jednostavniji pristup sticanju znanja. Sticanjem znanja se smatra razvoj bića kroz iskustvo, a ne kao što je u trendu shvaćanje da je to razvoj bića kroz analitičko samoposmatranje sa unaprijed pripremljenim iskustvom kao na primjer kroz stav: ja želim biti OPD orjentiran. Ovaj prvi pristup se naziva razvoj Gnostičke suštine jer se razvija izvan civilizacijskih ograničenja ,,svetih spisa,, i logičkog načina razmišljanja, a drugi je razvoj ličnosti opredjeljivanjem kroz stare ili novoformirane civilizacijske norme i logičko razmišljanje (iz kontejnera). Potrebno je napomenuti da je analitičko samopromatranje potreban uvjet za početak istinskog buđenja, ali nije dovoljan za daljni razvoj svjesnosti, tj. za proces buđenja.

Gnostička svijest je također u procesu globalnog razvoja, a naročito naglim razvojem informatike tako da shvaćanja gnostičara iz prošlog stoljeća o neophodnosti škola i učitelja doživljavaju promjenu. Ta promjena je proizašla iz dva zasebna uzroka. Jedan je jednostavnost pristupu informacija, a drugi je konačna spoznaja da se upotrebom civilizacijskih sredstava kao što su škole i učitelji postiže imitacija sticanja znanja. Oni gurui koji su tu uzročnost shvatili raspustili su škole i prestali biti učitelji.


Da li su religiozni ljudi ovce?

U cilju boljeg međusobnog komuniciranja bilo bi potrebno shvatiti da nisu svi ljudi sposobni dostići visok duhovno-razvojni nivo. Visoko razvijena intelektualna svijest će zauzeti stav da je ona svijesna ove činjenice. To je točno, ali samo u trenutku dok je ta činjenica u procesu rasprave. Čim se iz tog kontejnera pređe u drugi, vjernika se imenuje ovcom. Činjenica je, da svako za sebe prema svojim intelektualnim sposobnostima i nametnutim životnim (karmičkim) sadržajima kroz Generalni zakon ,,bira,, način dostizanja duhovno-materijalne ravnoteže koja je poremećena stalnom proizvodnjom negativne emocionalne energije kroz patnju. Linijska logička svijest u takvom stanju prvo traži uzrok kako bi na osnovu njega riješila problem. Tu ju dočekuje kao u zamku nepregledan arsenal svih mogućih obrazloženja od onog sa nasljednim grijehom preko kapitalističkog izrabljivačkog sistema kroz profit, do svjetske zavjere kroz tajnu svjetsku vladu. Već postoje pripremljene institucije koje prihvaćaju opredjeljene ljude prema uzroku patnje sa programom za ljudsku ,,rehabilitaciju,,. Na tom mjestu se formiraju novi kontejneri prilagođeni potrebama korisnika iz kojih svjesnost nema izlaza. Takva organizacija ,,rehabilitacije,, je neophodna jer civilizacijski program ne predviđa druge alternative nesvjesnog eksploatiranja negativne emocionalne energije. Religije, računajući i New Age su trenutno najizraženije institucije koje osiguravaju civilizacijsku ,,ravnotežu,, sa nevidljivim negativnim energetskim emocionalnim vektorom. Oni koji misle da su sa svojim viđenjem situacije iznad ,,ovaca,, spadaju u kategoriju izgubljenih koje ,,ovce,, pokušavaju vratiti na ,,ispravan put,,. Takva nadmetanja viđenja problema patnje traže i odgovor na pitanje: kome se prikloniti? Komunizam je u začetku bio ekstremno OPD usmjeren sa visoko razvijenim intelektualnim vođstvom i kasnije je kroz institucije vlasti spriječio izradu ljudi u ovce ignorirajući religiju, i starije generacije znaju kako je to izgledalo. Istinski gledano, svaka ideologija koja ima za cilj oslobađanje čovječanstva od patnje kroz stvaranje kritične mase ,,svjesnih ljudi,, je kao ideologija ekstremno pozitivna, međutim, kroz uticaj Generalnog zakona ona je u praksi vlastita suprotnost.

Onaj tko je stvorio namjeru da izađe iz problema koje mu život nameće neće se baviti njihovim uzrokom, a pogotovo obrazloženjima odgovarajučih autoriteta, već će iščekivati (a ne tražiti) šansu za izlaz. Traženje šanse za izlaz je akcija koja u pozadini ima linijsko-logički koncept razmišljanja kojim upravlja Generalni zakon i kao takva ima vrlo male šanse za pozitivno kretanje unutar sudbine. Iščekivati šansu uključuje i mogućnosti akcija koje se logičko-liniskim konceptom razmišljanja ne mogu predvidjeti, a čiji se efekti tumače kao koincidencije. U takvoj vrsti akcije će takođe djelovati Generalni zakon, najčešće mnogo izražajnije, nametanjem niza bizarnih bezizlaznih situacijija koje nude ,,odgovarajuća,, rješenja. To se može povezati i sa karmom. Tako se čovjek može sudbinski naći ne samo u religioznom okruženju, već i u nekoj crnomagijskoj sekti. Uticaj Generalnog zakona u tom slučaju predstavlja životne lekcije u smislu ispita s ciljem razvoja Gnostičke suštine. I u ovom slučaju postoji praktična opravdanost ovih ,,rehabilitacijskih,, institucija. Proturječnosti koje se nalaze na putu spoznaje untar tih ,,rehabilitacijskih,, institucija omogućavaju napredak. U svakoj takvoj sredini bez obzira koliko ona vršila ,,rehabilitacijski,, uticaj, moguć je razvoj svijesti. Intelektualna svijest koja promatra religiju iz svog kontejnera kao programiranu obmanu, ne može prihvatiti mogućnost da se unutar vjerskih grupa pa čak i institucija mogu susresti ljudi sa visoko razvijenom svijesti. U razvoju svijesti se najčešće počinje od prepoznavanja onih osnovnih programskih shema kroz čiju proturječnost se i ostvaruje napredak. Na primjer, ako je ličnost dosljedna u poštivanju pozitivnih moralnih normi, relativno brzo će se suočiti sa proturječnostima unutar pravila koje određuje njena grupa. Moguće je, a ne mora, da se u razvoju svijesti promjeni nekoliko grupa (duhovnih škola i sl.). Što se svijest jednog bića više razvija, to je ona bliža zajedničkoj univerzalnosti.

Na toj ravnini ne postoji nerazumjevanje ne samo među visoko razvijenim duhovnim bićima, već prema svima jer je odnos prema svakoj intelektualnoj svijesti izražen kroz poštovanje bez obzira bio učesnik u komunikaciji klasificiran u kategoriju mentalnog bolesnika ili nekog akademski obrazovanog stručnjaka.

Na tom primjeru se često zaustavljaju materijalistički usmjerene inelektualne svijesti sa pitanjem: što ako takvog ,,pametnjakovića,, taj luđak izudara? Razvojem svijesti, ličnost se sve više oslobađa Generalnog zakona koji proizvodi takve navedene situacije, što u prijevodu znači stvaranje (kroz iskustvo) osobne nevidljivosti. Bitno je napomenuti shvaćanje ljudi bez gnostičkog iskustva, da se visoko razvijena svijest razbacuje ljubavnim ,,balonima,, prema onima koji im nanose neprijatnosti. Obasipanje ljudi ljubavlju koji se nekorektno ponašaju prema ličnosti je izmjenjeni oblik vjerske norme praštanja i nema nikakve veze sa gnostikom. Gnostika ne prakticira donošenje negativnih zaključaka, a naročito u formi presuđivanja jer je odbačena proizvodnja negativnih misli. Za gnostičara ne postoji ni praštanje ni uzvraćanje ljubavlju, jer on nije sposoban utvrditi negativno ponašanje nekoga prema sebi analizom kroz civilizacijske norme, jer to spada u kategoriju negativnih misli, tj. negativnog presuđivanja. On je oslobođen tih misli koje predhode praštanju, jer da bi se oprostilo nekome treba prvo zauzeti stav o ugroženosti, tj. osjećati se uvrijeđenim kroz moralne norme unutar nekog kontejnera. To je jedan od primjera eksponiranja sebstva izvan civilizacijskih normi. Kada učenik ,,sagori,, u toj poziciji svog sebstva izvan moralnog kontejnera (kroz uticaj Generalnog zakona), tj. kada se moralni kontejner raspadne, on postaje nevidljiv za uticaje Generalnog zakona. Luđak jednostavno ne primjećuje takve ljude jer nema iritirajućeg podražaja kroz njihovo ponašanje, koje je posljedica harmoničnog uklapanja u okruženje u kojem egzistiraju.

Tu se ponovo stvara zaključak da ti ,,duhovnjaci,, žive u svom lažnom svijetu punom iluzija i ljubavi iako je stvarnost drugačija. Problem u stvaranju te realnosti kroz kontejniranu svjesnost nije samo u percepciji te stvarnostii, već i u ponašanju unutar nje. Svako prema svojim mogućnostima stvara sebi realnost u kojoj boravi. Toga su visoko razvijene intelektualne svijesti svjesne takođe samo u momentu dok je ta činjenica predmet rasprave, inače komentar o životu duhovnjaka u lažnom svijetu punom iluzija nebi postojao. To se može prevesti na jezik frekvencija. Sve civilizacijske posljedice, uzimajući u obzir i percepciju ove naše realnosti onako kako ju vidi kontejnirana civilizacijska svijest su frekvencije koje se nalaze na nosećoj civilizacijskoj frekvenciji. Kompletna aktivnost čuvara civilizacijskog programa je usmjerena na održavanju te osnovne frekvencije koja služi kao vodič za crpljenje emocionalne energije. Utvrđivanje uzroka patnje, definiranje neprijatelja, organizacija otpora, i revolucija su, povjesno gledano, već davno isprobane metode držanja jedne od mnogih podfrekvencija pod kontrolom koje se nalaze na nosećoj civilizacijskoj frekvenciji. Cijeli taj proces eksponiranja stvara (energetsku) vidljivost na toj civilizacijskoj frekvenciji. To daje mogućnost neograničene manipulacije gdje se njeno djelovanje osjeća kao Generalni zakon. Praktično se to moglo vidjeti na procesu raspada bivše Jugoslavije. Zato gnostičari kažu da se (na civilizacijskoj ravnini) ne može ništa učiniti u smislu prevazilaženja patnje. Svako intelektualno angažiranje na identifikaciji neprijatelja i poduzimanje odgovarajućih mjera u suprotstavljanju mora biti provedeno kroz civilizacijske norme jer čovječanstvo na ovom civilizacijskom stupnju razvoja nezna za druge. Što se može dogoditi ako se pomoću nekih izmišljenih novih metoda razmišljanja i ponašanja pokuša utjecati na pozitivnu promjenu čovječanstva, ako se zna da je svaka misao u tom procesu iste (civilizacijski programirane) vrste? Drugačije rečeno, svaki oblik novog načina razmišljanja mora proći kroz logički koncept analize i zaključivanja. Sve se svodi ponovo na onu već davno isprobanu revoluciju. Za neke se povijest ponavlja, a za neke se metode istjerivanja pravde ponavljaju. Međutim, posljedice kroz patnju ostaju.

U ovom predhodno iznesenom se nalazi odgovor na materijalistička pitanja upućena ,,zagovorniku ljubavi,,: Pijete li vi zagađenu vodu? Udišete li zagađen zrak? Jedete li zatrovanu hranu? Da li ste otporni na te otrove kroz vašu ljubav? Slična pitanja su postavljali i idejni nosioci marksizma u povijesti. (Radite li 16 sati na dan? Imate li ikakvo socijalno osiguranje u slučaju nesreće na poslu, bolesti, ili ostajanja bez posla? Jeste li sirotinja bez obzira koliko se zalagali na poslu? Gdje ide višak dobiti iz proizvodnje?) Praktična gnostika ne vidi problem u sagledavanju posljedica, već u ponuđenim ili bolje rečeno (logički) nametnutim obrazloženjima kao uzroku. Ljubav kojoj određene duše teže ima takođe OPD orijentaciju s tim da to osjećanje ne poznaje identifikaciju neprijatelja, a pogotovo borbu protiv njega. Začetak marksizma je identificirao neprijatelja ne spominjući masone, iluminate i reptile. Da li je i ova spoznaja koja se prezentira kao konačna u smislu identifikacije Predatora isto što je bila i konačna identifikacija kapitalista kao neprijatelja? Ovo pitanje ima veći značaj u otvaranju proturječnosti unutar naučnog kontejnera jer se kod visoko razvijene intelektualne svijesti manipulacija obavlja upravo preko njega, kao što je to bio i slučaj kod socijalističkih i komunističkih revolucija. Povijest je zabilježila cirkusku predstavu u smislu borbe protiv kapitalističkog poretka, jer Oni glavni su tu predstavu režirali. Sada se nude iste metode i slična priča. Komunisti su se u tom periodu eksponirali kao ekstremno pozitivna i humana bića i time pokazivali primjer djelovanja na OPD frekvenciji. To je bila glavna osobina koja je privlačila moralno pozitivne ljude koji su osjećali nepravdu. I sad bi trebalo ponovo sve ispočetka, ali ovog puta na materijalno-eteričkoj ravnini. Onaj tko je uspio dostići stupanj božanske ljubavi, vratio je ono što su mu programari ove naše civilizacije uzeli. On može biti zadovoljan time.

Razvijanje svijesti onako kako ju kontejnirana svijest tumači može biti na istoj podfrekvanciji ili skakanje s jedne na drugu pri ćemu se oslobađaju ogromne količine emocionalne energije. Formirani kontejneri koji se čuvaju kroz čuvanje svog integriteta na osnovu moralnih normi koje određuju pravednost, ne mogu u njih ugraditi stav ili mišljenje onih koji su dostigli određeni duhovni razvojni nivo po kojem je stanje božanske ljubavi frekvencija koja stvara nevidljivost prema svim oblicima nasilja čiji je uzrok u podjelama? Za kontejniranu svijest koja je formirana na partizaniji i rambovskom istjerivanju pravde je pojam nevidljivosti na frekvenciji božanske ljubavi neshvatljiv. Treba napomenuti da se pojam i osjećaj pravednosti ugrađuje u čovjeka od rođenja kroz roditeljski odgoj, crtane filmove, književna, kazališna i filmska ostvarenja, proces obrazovanja, patriotske, religiozne, nacionalne uticaje itd. Taj proces stvara najmanipulativniji moralni kontejner unutar kojeg se određuje pravednost na osnovu ugrađenih moralnih normi. Iz tog kontejnera su proizašli i pojmovi dobra i zla koji su značajno prisutni u našoj civilizaciji. Osim toga, moralne norme u formi čuvanja svog integriteta na osnovu pravednosti su prisutne u svakom od formiranih kontejnera što stvara neograničene mogućnosti za manipulaciju. Koliko je ljudi poginulo u ratom sukobljenim stranama u kojoj se svaki pojedinac borio za pravednost koju mu je kontrolni sistem, na indirektan način kroz političku propagandu, ugradio u kontejnere?

Napredovanjem u duhovnom razvoju, tj. razbijanjem kontejnera nestaje noseća civilizacijska frekvencija, a s njom i podfrekvencije među kojima je i ona na kojoj egzistira i luđak. Ta nova frekvencija (ljubavi) čini ,,duhovnjaka,, nevidljivim, ne samo prema efektima materijalne stvarnosti, već i prema čuvarima i tvorcima ove naše civilizacije u smislu sindroma ,,krave muzare,,. Za takvu novoformiranu ličnost istinski nestaju civilizacijski problemi jer civilizacijski utjecaji ne dotiču svijest koja boravi u tom prostoru. Tu spada i pijenje zatrovane vode i sl. Gledajući civilizacijsku stvarnost s tom novostečenom frekvencijom, ona izgleda kao kazališna predstava u kojoj ne postoji gledalište već svaki čovjek igra svoju nesvjesnu ulogu koju mu nameće Generalni zakon. U to spadaju i komunističke, seksualne, kulturne, vjerske, duhovne, prosvjetiteljske, itd revolucije. Taj osjećaj nevidljivosti može se promatrati kao pozicija neutralnog promatrača.

Thanks to Om

 (http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=815)