Sve napisano je rezultat njegovog osobnog iskustva. Iako se tema ne bavi umiranjem (lažne) ličnosti, ona indirektno opisuje to stanje i zbog toga, na izvjestan način, je neprijatna. Stanje ljudske svijesti i situacija u kojoj se ona nalazi kroz komunikaciju i nesporazume su vrlo teško objašnjivi iz perspektive tog životnog iskustva i zato je prikaz napravljen u formi modela. To je ,,holografska trodimenzionalna slika,, koju čovjek može vidjeti i vizuelno doživjeti jer njen stvarni sadržaj je vrlo teško razumljiv bez tog prezentiranog iskustva. Ta trodimenzionana koordinatna informacijska usmjerenost je zapravo pokušaj opisivanja određenih komunikacijskih odnosa iz tri različita kuta (osobno iskustvo, gnostička spoznaja i civilizacijska percepcija). Upravo ta koordinacijska usmjerenost može stvoriti kod čitaoca osjećaj autoreve emocionalne hladnoće i intelektualne arogancije.

Ovo izlaganje nije ni tvdnja, ni pretpostavka, ni ideja, već jedan model viđenja civilizacijske stvarnosti izvan logičkih, školski naučenih pojmova i shema rasuđivanja. Kao model on u određenoj formi pokušava oslikati jedno bazno stanje svijesti kroz opći društveni problem kojeg poznajemo kao sukob.

Ovaj tekst je subjektivan i kao takav služi samo kao prezentacija jedne od mogućnosti.

Opredjeljivanje kao posljedica polariteta

Primjećeno je kroz povijest, da intelektualna logika i stečeno znanje ponekad iskaču iz svih prosjeka civilizacijskih svijesti, a posebno kod intelektualno visoko razvijenih ljudi. Ovdje se ne misli na političare i vođe jer su posljedice njihove trajno prisutne psihopatije već odavno poznate. Iskustvo kroz praktičnu gnostiku je omogućilo uočavanje civilizacijskih normi koje mogu na određen način i pod određenim uvjetima promjeniti strukturu civilizacijske svijesti. Da bi se izvršio uticaj, a time i izmjena strukture civilizacijske svijesti, potrebno je znati manipulirati civilizacijskim normama. Ta je sposobnost ,,prirodno,, data psihopatama. Nažalost, pojedinačne svijesti od najnižeg pa do najvišeg stupnja razvijenosti nisu u mogućnosti te uticaje i njihove posljedice uočiti, a o izbjegavanju tih uticaja ne treba ni govoriti. Najviše što se postiglo u upoznavanju tih uticaja je spoznaja o prisustvu Matrice, prisustvu kontrolnog globalnog sistema, zacrtanog plana o jedinstvenom novom svjetskom poretku, planskom vođenju međudržavne i svjetske politike računajući i ratove i prisustvu intelektualno i tehnološki viskoko razvijene vanzemaljske inteligencije i njen negativan uticaj na čovječanstvo. Sva ta spoznaja je na globalnom nivou i ne dodiruje direktno pojedinačnu civilizacijsku svijest. To je jedan od razloga koji dovodi do ignorantskog odnosa prema tim informacijama. Drugi je razlog nemogućnost prihvaćanja tih informacija zbog ,,prekinutih,, odnosa i veza među elementima vlastite svijesti.

Suprotstavljanje mišljenja, diskusija, replika, sumnja u istinitost, konflikt i oružani sukob većih razmjera samo su neki oblici nesporazuma.

Već je poznato da je sukob posljedica različitih stavova, tj. opredjeljenja. Ako čovjek prisustvuje tučnjavi dvoje ljudi pod uvjetom da ih ne poznaje i da nezna razloge sukoba, on će biti u poziciji neutralnog promatrača. Tu je poziciju vrlo teško postići jer život pokazuje da ličnost teži prema opredjeljivanju kroz znatiželju za sadržajem koji je predhodio tučnjavi i prema završnom zaključku u smislu opredjeljivanja prema učesnicima osuđujući jednu i opravdavajući drugu stranu. Ono čega ličnost nije svjesna, jest to da opredjeljujući se za jednu stranu u sukobu nesvjesno i indirektno sudjeluje u tom sukobu. Iako je ovo jasno i razumljivo, ipak je teško ,,probavljivo,, u procesu samoanalize, jer se ta opredjeljenost doživljava kroz jedno opće moralno pravilo kojeg svako za sebe osjeća kao pravednost, ali nažalost, na izrazito subjektivan način.

Odakle ta potreba za opredjeljivanjem? Ako se analiziraju civilizacijske norme može se zaključiti da one predstavljaju uvijek samo dvije mogućnosti. To se može naročito uočiti kod moralnih normi. Društvena zajednica sa određenim društvenim pravilom kojeg je proizvoljno podjelila na pozitivan i negativan dio, obrazovanjem usmjerava ličnost prema pozitivnom dijelu. Kao polarizirano biće, čovjek svoju svijest podređuje tim civilizacijskim normama i kroz takvu promatra stvarnost oko sebe. Uzmimo za primjer neku naučnu činjenicu koja se, po tim civilizacijskim pravilima, mora dokazati da bi imala svoju vrijednost. Da bi se nametnuo neki novi naučni stav ili zaključak mora se pobiti valjanost onog starog. Po toj isklučivosti se određuje što je istina a što nije.

Stav je nastao kao posljedica opredjeljenja kroz suglasnost ili suprotstavljanje. Kada se tri strane nađu s različitim stavovima, intelektualna svijest bez obzira bila ona jedan od predstavnika jednog od tih stavova ili samo posmarač, skoro će uvijek izvršiti polarizaciju tog trostranog gledišta u smislu: ja sam u pravu, a ostali nisu, jer to zahtjevaju civilizacijske norme. Ako postoje tri ili više različitih gledišta i treba se opredjeliti za ispravno, onda od svih tih stavova može samo jedan biti u pravu, i kao posljedica te opredjeljenosti - da ostali nisu. Opredjeljivanje nije pravilo, ali je skoro uvijek prisutno u komunikaciji. Možemo postaviti pitanje: nisu li opredjeljenost i isključivost uvjetovali pojavu nesporazuma a samim tim i sukoba?

Druga stvar koja uzrokuje nesporazum je međusobno nerazumjevanje. Zna se da ljudi sa visoko razvijenom svijesti nemaju nesporazume sa vanjskom okolinom. Ako se zauzme stav da je takvo ponašanje eksponiranje njihove svijesti, a ne formalno suzdržavanje od komentara, onda se može postaviti pitanje: nije li njihova svijest formirana bez stavova tako da oni neznaju za nesporazume?.

Kontejnirana svijest

Poznato je da naša svijest funkcionira na jasno definiranim pojmovima i čvrstim zaključcima. Da bi neko mišljenje ili neki stav unutar intelektualne svijesti bio prihvaćen od onoga kome je upućen, on mora imati osim sadržaja stava ili mišljenja i vrlo jasne dokaze koji potvrđuju ispravnost tog mišljenja ili stava. Ako to nije tako, onda se zna što slijedi: nesporazum. Pošto svaki čovjek ima pravo, a to pravo redovno koristi, da te ,,jasne dokaze,, doživi subjektivno tj. na različite načine, rezultat takvog razumijevanja je ,,niko nikog ne razumije,,. To su samo posljedice u okviru kojih neka ličnost može analizirati takvo stanje. To subjektivno viđenje je stvarni uzrok nerazumijevanja.
Da bi se analizirali ti stvarni uzroci ,,jezičke zabune,, potrebno je početi od osnovnih pojmova u sporazumjevanju. Na te osnovne pojmove ličnost ne obraća pažnju jer njihov značaj nije obuhvaćen obrazovanjem, osim u izuzetnim slučajevima kao što je preaksiomsko matematičko upoznavanje. Zbog toga ličnost na njih gleda kroz stav: to se podrazumjeva samo po sebi. U slučaju da netko sa strane istakne njihovo prisustvo i njihovu namjenu, ličnost reagira stavom: Dobro jutro. Otkrio si mi toplu vodu. Problem je s tom ,,toplom vodom,, što je tih naznačenih činjenica ličnost svjesna samo u trenutku dok ima ,,iritirajući podražaj,,. To drugim riječima znači da je ona svjesna određenih činjenica samo u trenutku dok je izložena njihovom iritiranju, a trenutni zaborav je nesvjesno suzdržavanje od tog iritiranja.

Za jasnu komunikaciju svaka riječ mora predstavljati jasno i konkretno definiran pojam. To ,,jasno i konkretno definiran pojam,, ukazuje na to da je svaka riječ potpuno zatvorena misaona cjelina. Postoje riječi koje imaju više značenja, gdje se jednoznačnost određuje kroz smisao izloženog sadržaja.

Skup riječi sastavljenih na osnovu određenih civilizacijskih (oprostite, gramatičkih) pravila predstavlja takođe jednu zasebnu misaonu cjelinu, koja ima svoj sadržajni, jasan i konkretan smisao. Može nekome na pamet pasti špekulativna primjedba da nasumce izabrane riječi neće dati smisao takvoj rečenici. Konkretnost i zatvorenost takve rečenice se očituje u stavu: ova rečenica nema smisla. Smisao rečenice je određen strogim redosljedom njenih elemenata koji, osim što su uređeni po gramatičkim pravilima, imaju i logičku uređenost. Tim logičkim redosljedom se stvara logički niz pojmova koji na kraju završavaju jednim zaključkom ili stavom.

Skup rečenica sastavljenih po gramatičkim i logičkim pravilima čine ponovo jednu posebnu misaonu cjelinu koja se može svrstati u zaključak, tvrdnju, pretpostavku, dizertaciju, elaborat itd.

Svaka misaona cjelina, bez obzira bila ona osnovni ili izvedeni pojam, ili skup izvedenih pojmova, uvijek je zatvorena misaona cjelina, koja je određena njenim konkretnim značenjem.

Korisno bi bilo dati viđenje razlike između misli i misaone cjeline. Misao je doživljaj, a misaona cjelina je informacijska jedinka koja pod određenim uvjetima postaje doživljaj, tj misao. Misao bi se prema tome mogla promatrati kao otisak misaone cjeline. Taj otisak se može promatrati kao univerzalna tvorevina, bez obzira na kojem se ( stranom ) jeziku prezentira.

Misaone cjeline se manifestiraju na dva načina. Prvi je u formi ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina koje se prihvaćaju iz vanjštine preko svih pet čula. U prihvaćanju tih otisaka (misli) u komunikaciji najznačajniju ulogu imaju čulo sluha i vida. Na sličan način se identificiraju otisci pojmova: ljuto, kiselo, slatko itd u momentu reakcije preko čula ukusa. Svaka rečenica koja se pročita ili neki predmet pažnje o kojem se donese određen zaključak, stvori određenu misao u formi misaonog otiska.

Druga manifestacija je kroz strukturu ličnosti. Dijete čim se rodi, počinje graditi svoju ličnost učenjem osnovnih pojmova pa sve do složenijih sadržaja kao što su govor, pismo, nauka, itd. Učenje, osim sticanja sposobnosti identifikacije ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina, znači i stvaranje jedne ,,građevine,,od određenih misaonih cjelina koja se manifestira kao znanje. U tu građevinu su ugrađene i određene misaone cjeline koje imaju moralno, kulturno, naučno, religiozno, nacionalno, patriotsko itd značenje, a koje osim informacijskog i identifikacijskog smisla sadrže i naredbe u formi pravila. To su civilizacijska pravila. Ta pravila određuju kriterije za prihvaćanje i rasporeređivanje misaonih cjelina čineći tako strukturu ličnosti. Dalje, postoje ugrađene misane cjeline koje se identificiraju kroz osjećaje. Osjećaji ne pripadaju strukturi ličnosti jer se manifestiraju kao posljedica djelovanja usvojenih civilizacijskih opredjeljenja, i vanjskih uticaja.

Kratko rečeno, od civilizacijskih pravila ovisi struktura ličnosti. Tu strukturu i njen sadržaj ličnost doživljava iz unutrašnjosti tih zatvorenih misaonih cjelina kao svjesnost. Ovo je vrlo značajno, jer svjesnost koja, na primjer, djeluje iz nekog stava izolirana je od bilo kakvih uticaja vlastite svijesti. Takva svjesnost postaje nezavisni dio vlastite svijesti.

Iz ovoga se da zaključiti da je podloga ličnosti naučeni, ili bolje rečeno prihvaćeni intelektualni potencijal koji svojom strukturom daje specifičnost toj ličnosti. Zato ličnost možemo promatrati kao intelektualnu svijest.

Intelektualna svijest sadrži misaone cjeline u grupama prema područjiima njene stručnosti, njenog interesiranja i vjerovanja, njenoj opredjeljenosti i pripadnosti, njenom iskustvu itd. Svaka ta grupa predstavlja jednu karakteristiku ličnosti. I ta karakteristika je takođe jednoznačno određena pa se može smatrati misaonom cjelinom koju ta ličnost prezentira preko svojih stavova. Unutar te grupe, misaone cjeline se mjenjaju ili uređuju po prioritetu u vidu dopunjavanja novim informacijama zadržavajući pri tome osnovnu karakteristiku te grupe. Dovoljno je za primjer uzeti nacionalni identitet jedne opredjeljene ličnosti. Korisno je napomenuti da je nacinalna opredjeljenost društvena (civilizacijska) norma. U komunikaciji, takva ličnost neće mijenjati svoju nacionalnu opredjeljenost, ali će zato promjeniti mjesta misaonim cjelinama ili ugraditi nove unutar te grupe kada primi informacije koje podržavaju njene stavove. Te misaone cjeline mogu biti osim osnovnih i izvedenih pojmova i određeni zaključci, pretpostavke, tvrdnje itd.

Ta osobina zatvorenosti misaonih grupa sa mogučnošću njezinog dopunjavanja i unutrašnjeg uređivanja asocira na kontejnere misaonih cjelina, po čemu su i dobili ime.

Zna se, da svaki stav ima u pozadini određene argumente i da ti argumenti, kao misaone cjeline, čine taj stav principijelnim. Egzistencija i principijelnost stavova su osnovne karakteristike intelektualne svijesti koje se u moralnom smislu smatraju pozitivnim. Čovjek sa naučnim znanjem i iskustvom, i čovjek sa vodoinstalaterskim znanjem i iskustvom se uvijek eksponiraju kroz teorijsko i praktično iskustvo u vidu stavova koji predstavljaju njihovu stručnost. Skoro svaki odgovor ili pitanje je posljedica zauzetog stava. I svi ti stavovi odražavaju karakteristiku misaonog kontejnera iz kojeg su ,,izvađeni,,. Elementi (misaone cjeline) unutar jednog kontejnera su uređeni prema određenim civilizacijskim pravilima koji čine njegovu karakteristiku. Ne treba posebno naglašavati uređenost jednog religioznog kontejnera u kojem su pojmovi koji se normalno koriste u životu i religioznim normama -  povezani. U naučnim kontejnerima su pojmovi uređeni naučnim pravilima (aksiomskim, teoremskim, logičkim itd).

Treba takođe napomenuti da su sve misaone cjeline međusobno razdvojene zbog svoje jednoznačnosti. To isto važi i za kontejnere. Logički nizovi istog značenja mogu se pojaviti u različitim kontejnerima zadržavajući tamo stalno mjesto. To isto važi i za misaone cjeline u formi pojmova koje su ugrađene u logičke nizove.

Izvedeni pojmovi u procesu svojeg logičkog nastajanja stvaraju logičke nizove. Ti logički nizovi nastaju procesom učenja. Prisilnim sredstvima u što spadaju i stimulativna sredstva, ti se logički nizovi ugrađuju u tu strukturu. Međutim, intelektualna svijest ih najčešće pamti samo kao zaključke, tj stavove. Kod visoko razvijene intelektualne svijesti se prihvaćanje i ugrađivanje logičkih nizova vrši u smislu dopunjavanja i međusobnog usaglašavanja unutar kontejnera. Pri tome intelektualna svijest logičkom analizom utvrdi neuredno složene pojmove koje osjeća kao nerazumjevanje ili nelogičnost, a ponekad i kao protivrječnost. Tada se javlja potreba da se za takvo stanje nađe logičko obrazloženje, što drugim riječima znači logičko dopunjavanje i uređivanje. To uređivanje se obavlja prema pravilima te intelektualne strukture, tj prema njenoj opredjeljenosti.

Komunikacija je razmjenjivanje interpretiranih misli, tj. otisaka misaonih cjelina koji su u formi logičkih nizova, a koji potiču iz određenog kontejnera. To isto važi i za sugovornika. Tada se kaže da se komunikacija odvijala u okviru određene teme. Pri razmjenjivanju misaonih otisaka svjesnost bića se ubacuje svaki put u odgovarajući logički niz vršeći identifikaciju i poslije opredjeljivanja započinje novi misaoni proces u obliku odgovora kroz svjesnost iz novog logičkog niza. U tom procesu svjesnost gubi bilo kakvu predstavu o stvarnosti izvan tog logičkog niza.

Na isti način nastaje identifikacija kada čovjek nešto promatra i pri tome donosi određene zaključke. To isto vrijedi i za čitanje gdje svaka pročitana rečenica predstavlja jedan misaoni otisak koji prolazi kroz identifikaciju.

Prilikom identifikacije može se našim uobičajenim rječnikom reći da ta informacija može biti prihvaćena ili neprihvaćena. Prihvaćanje ili neprihvaćanje je klasičan oblik kompjuterske identifikacije. Naime, primljena informacija u obliku otiska logičkog niza, a koja se manifestira kao rečenica prolazi kroz proces identifikacije tražeći isti takav niz ugrađen u strukturi ličnosti radi usaglašavanja. Pri tome se svjesnost eksponira iz unutrašniosti logičkog niza koji je uzorak identifikacije. Ako i jedan elemenat tog otiska logičkog niza nije usaglašen, tj ako određeni pojam nije u potpunosti usaglašen sa pojmom primaoca, dolazi do njegovog neprihvaćanja. Jasno je, da će se vrlo mali broj otisaka misaonih cjelina iz ateističkog kontejnera pozitivno identificirati s nekim od logičkih nizova iz religioznog kontejnera sugovornika. Zbog velikog broja različitih zatvorenih misaonih cjelina i polarnog opredjeljivanja male su matematičke vjerovatnosti da se misaone cjeline podudaraju. Još ako se tome doda da se ,,Netko,, trudi da civilizacijski sadržaj što više obogati novim pojmovima koji uopće nisu u funkciji razvoja čovječanstva i da uvođenjem novih civilizacijskih normi broj kombinacija uređenih misaonih cjelina uveća, jasno je da će to za posljedicu imati još veće nerazumjevanje.

Ovakvo viđenje nesporazuma stavlja svaku intelektualnu svijest pod istu ,,mjeru,, jer postoji civilizacijsko uvjerenje da viši intelektualni nivoi imaju veće mogućnosti razumjevanja što se po ovom izloženom materijalu ne može prihvatiti. Postoje slučajevi gdje viši intelektualni kapaciteti traže što veči broj proturječnosti u komunikaciji s namjerom da se intelektualno dokazuju bez i najmanje želje da pokušaju naći rješenje ili razumno obrazloženje za naznačene proturječnosti.

Dijete čim se rodi počinje ugrađivati pojmove u svoju intelektuaulnu strukturu. Oprostite, počinju mu se ugrađivati pojmovi, prvo kroz dresuru preko uvjetovanih refleksa, a zatim obrazovanjem. Učenjem se ti pojmovi postavljaju u određene odnose i veze. Ako jednogodišnje dijete privučeno pažnjom kroz neobičan oblik i drugačije boje pokuša u travi dohvatiti gljivu, roditelji će ga u tome sprijčiti uz komentar ,,puj kaka,, ili slično. Ta intervencija je neophodna jer dijete u toj dobi upoznaje stvarnost preko čula ukusa, ali komentar ili bolje rečeno upozorenje ,,puj kaka,, je nametanje jedne norme ponašanja po kojoj dijete ne treba dirati određenu stvar bez obzira što ne zna smisao svega toga. Ako to isto dijete nakon tog događaja naiđe na pasji izmet, njegova reakcija, ali i reakcija roditelja će biti identične onoj predhodnoj.

Ovog puta reakcije roditelja imaju higijensku pozadinu koju pravdaju kroz osobno usvojene zdravstvene norme. Treća identična reakcija roditelja nastaje kada dijete pođe u blatnjavu baricu s vodom. Ta reakcija ima estetsku pozadinu koju oni pravdaju praktičnim razlozima: nemamo rezervnu garderobu. I tako dijete polako uči da se gljive ne diraju jer mogu biti otrovne, da se pasji izmet ne dira jer se može od njega zaraziti, da se ne igra blatom jer će se uprljati itd. Kasnije institucije nastave sa nametanjem tih civilizacijskih normi, dok se ne dostigne stanje svijesti u kojem se ni jedan pojam ne može promatrati bez te civilizacijske uvjetovanosti. Ovim načinom odgoja dijete usvaja jedno šablonsko razmišljanje, a samim tim i ponašanje kojim svaki usvojeni pojam veže za određene civilizacijske norme. Usvajanje pojmova i njihovo ugrađivanje u intelektualnu strukturu se vrši kroz sistem ocjenjivanja u procesu obrazovanja gdje se svaki pojam podvrgava civilizacijskim mjerilima vrednovanja. Osim što stav roditelja:,, ako budeš učio imat ćeš lagodniji život,, predstavlja civilizacijsku stvarnost, on predstavlja društvenu normu koja opravdava, a samim tim se i nameće, kao poticaj za usvajanje novih pojmova i normi. Lijepo naučen, pošten, borben, uporan, istrajan, obrazovan, bogat, kulturan, religiozan, itd su samo neki odrazi tih civilizacijskih normi. Svaka takva osobina predstavlja jedan kontejner u kojem su smješteni svi pojmovi koji opravdavaju postojanje te osobine.

Čovjek koji je kao dijete bio izložen samo jednoj od moralnih, religioznih, nacionalnih, patriotskih, kulturnih, obrazovnih, itd. tortura u principu neće prihvaćati iste te civilizacijske norme, tj neće imati izgrađenu indetičnu intelektualnu strukturu kao kod svojih roditelja, ali će zato imati prihvaćene druge oblike civilizacijskih normi kojima će kroz isključivost zagorčavati i sebi i drugima život. Takav čovjek nezna za drugi oblik života, osim obostrane torture.

Ako kažemo da je ovaj tekst dosadan, onda pored toga što se logički nizovi ovog teksta ne mogu identificirati u odgovarajućim kontejnerima čitatelja jer nemaju istu logičku strukturu, oni su podvrgnuti jednom zaključku (dosadan) koji je posljedica intelektualne norme unutar tog kontejnera na osnovu koje se utvrđuje dosadnost i nedosadnost. Bez obzira kako se opredjelili prema ovom tekstu, uvijek je u pozadini tog opredjeljenja neka civilizacijska norma. Stav da je ovaj tekst pisan iz Kusturičinog Podruma, je također opredjeljenje koje odražava civilizacijsku normu koja znači ograničenost.

Onaj tko doživi komunikaciju s nekim čije ponašanje sadrži odraz negativnih kulturnih i moralnih normi, takvu će komunikaciju doživjeti kao napad (na svoju ličnost). I u ovom slučaju nesporazum nastaje iz dva međusobno povezana izvora. Jedan izvor je nepodudaranje logičkih nizova, a drugi je čuvanje strukture intelektualne svijesti, a to znači principijelnost u pridržavanju svojih usvojenih civilizacijskih pravila od kojih su ponos i ,,stručnost,, najčešće prioritetni. Ovdje se emocionalni elementi ne uzimaju u razmatranje jer su oni manifestacija, a ne uzroci čuvanja integriteta svojih kontejnera.

Svijest bez kontejnera

Da li je uopće moguće da se nerazumjevanje prevaziđe?

Već je rečeno da je sposobnost razumijevanja moguća ali na višim stanjima svijesti. Postoji osnovna baza svih tih viših stanja svijesti koja se manifestira kroz veoma izraženu osobinu razumijevanja među ljudima. Ovo nije posljedica formalne komunikacije, već istinske suštine takvog stanja. Za bilo koji oblik komunikacije kroz ovu svijest postoji iskreno i istinsko razumjevanje.

Sve vježbe koje se koriste u cilju postizanja takvog stanja imaju osnovni cilj eliminiranje uticaja najvećeg zagađivača intelektualne svijesti, civilizacijskih normi. Takva izjava izaziva vrlo snažnu emocionalnu reakciju u intelektualnoj svijesti pa je nepoželjna ne samo za razumijevanje i prihvaćanje, već i za prezentatora zbog mogućih posljedica. Tom prilikom se stvaraju nevjerovatni otpori jer konstrukciju intelektualne svijesti čine te civilizacijske norme. Samo prihvatiti to kao mogućnost značilo bi prihvatiti mogućnost raspada jednog intelektualnog sistema, tj umiranja.

Sistem funkciniranja novoformirane svijesti se odvija bez osobnog eksponiranja kroz civilizacijske norme što se odražava kroz neopredjeljivanje, ili još konkretnije, bez logičkog zaključivanja na bazi civilizacijskih normi što drugim riječima znači nemogućnost zauzimanja bilo kakvih civilizacijski uvjetovanih stavova. To se stanje u ezoteriji naziva stanje naivnog i bezazlenog djeteta.

Radi lakše prezentacije takvog novog stanja svijesti, upotreba misaonih cjelina je neuporedivo pogodnija.

Odbacivanjem djelovanja svjesnosti kroz civilizacijske norme, misaoni kontejneri i logički lanci gube značaj i nestaju tako da svi pojmovi postaju nezavisni elementi te svijesti koji kao misaone cjeline u odnosu na sadržaj tog intelektualnog kapaciteta imaju jednaku važnost. To drugim riječima znači da se svi dotadašnji pojmovi (osnovni, izvedeni, zaključci, stavovi, civilizacijska opredjeljenja, razna iskustva itd) svrstavaju u kategoriju osnovnih pojmova. Tom prilikom su logički nizovi zamjenjeni njihovim konačnim zaključkom ili stavom. Kontejneri su zamjenjeni pojmovima koji su predstavljali njihovu karakteristiku. Prilikom toga se mijenja čitava struktura intelektualne svijesti. Svi pojmovi ili misaone cjeline zadržale su svoje prisustvo i značenje, ali bez formiranih logičkih nizova i kontejnera. Tako rasturene misaone cjeline dobijaju svoju jednostrukost jer pojmovi koji su se u logičkim nizovima višestruko pojavljivali sada gube svoje značenje. Isto to važi i za jednoznačne logičke nizove koji su bili u različitim kontejnerima.

Ti pojmovi se ponovo povezuju, ali ovog puta nevezivanjem jedan za drugi kao pri formiranju logičkih lanaca, već linijama koje osim logičke povezanosti imaju veze i na sasvim drugačijim osnovama koje imaju sada novo značenje u toj novoj strukturi. Onaj koji posjeduje takve nove misaone strukture raspoređuje misaone cjeline prema njemu poznatim kriterijima važnosti ne gubeći značaj te strukture, jer sa sa premještanjem tih elemenata premještaju i njihove veze. One misaone cjeline koje su za njega od veće važnosti, nalaze se bliže njemu i obrnuto. Cijela ta novoformirana intelektualna struktura liči na prostornu paukovu mrežu. Sve naučne činjenice tim vezama takođe povezuju pojmove ali tako da ličnost koja posjeduje takvu strukturu te veze doživljava izvan sebe kroz neopredjeljenost, tj. kao materijal koji je istovremeno točan, netočan i sa mogućnošću i nećeg trećeg. Kraće rečeno, taj naučni materijal se ,,osjeća,, kao mogućnost.

Ovakva nova intelektualna struktura se može nazvati jednostavnije misaona struktura.

Evo jednog primjera koji može konkretno opisati odnose misaonih cjelina. Rijetkost je naići na neki komentar čiji autor opisuje vlastita civilizacijska opredjeljenja i emocije, jer se ta opredjeljenja i emocije skoro uvijek ispoljavaju indirektno kroz stavove u komunikaciji.

“Inače čitao sam o toj teoriji da retardirana djeca imaju neku svrhu na ovom svijetu i da su to visokorazvijene duše koje ovdje dolaze da bi izgradile neke pojedince. Hm..ne znam..jer ako je to istina imaju itekako veliki posao samnom i mojom sortom. Ja mogu podnijeti i zle i opake i neiskrene ljude, ali glupe ne mogu, ma koliko da se trudim. Kad sam išao u srednju, mojim autobusom su išla i neka djeca u školu za učenike sa specijalnim potrebama.
Još se sjećam njihovih disproporicionalnih tijela, slinavljenja, nesuvislog govora i totalnog odsustva sa ovog svijeta koji bi obično uzrokovao da me neki 120 kg masivan 15-godišnjak sa dioptrijom 20 nagurava za vrijeme najveće gužve sa svojom podjednako velikom torbom posve nesvjestan bilo čega. Redovito bi mi padao mrak na oči kad bih ih ugledao.”

Emocionalna reakcija iz zadnje rečenice je posljedica nepodudaranja misaonog otiska koji je stvoren promatranjem izgleda i ponašanja mentalno retardiranog djeteta sa bilo kojim logičkim nizom u socijalnom kontejneru u kojem su smješteni svi logički nizovi koji određuju normalno ponašanje i normalan izgled ljudi. Da su se nekim slučajem kroz obrazovanje i odgoj u tu ličnost ugradilii nizovi kroz norme koje opravdavaju ponašanje te djece, sigurno da do negativne identifikacije nebi došlo, jer bi misaoni otisak bio emocionalno i intelektulno neprimjetno pozitivno identificiran. Negativnu identifikaciju uvjek prati negativna emocija različitog intenziteta, dok kod pozitivne ne postoji pravilo.

Civilizacijske norme određuju što je normalno a što nije. To isto vrijedi i za estetski izgled. Ako čovjek izgradi misaone kontejnere sa logičkim lancima koji određuju samo normalnost, onda ni jedan misaoni otisak stvoren na osnovu estetskog izgleda neće biti prihvaćen ukoliko on ne odgovara logičkim nizovima u tom odgovarajućem misaonom kontejneru. To ima za posljedicu negativno emocionalno preživljavanje jer izgled te djece ne odgovara usvojenim pozitivnim ,,normalnim,, kriterijima u kojima nije izgrađen stav o normalnosti i onog negativnog dijela.

Identifikaciju misaonog otiska čovjek doživljava iz kontejnera kroz svjesnost situacije koju mu nameće sadržaj tog misanog otiska. Za vrijeme identifikacije ta svjesnost je potpuno odvojena od svoje intelektualne svijesti i reagira na osnovu logičke uređenosti isključivo iz tog kontejnera. Zbog toga su reakcije u određenim situacijama često neprimjerene uobičajenom ponašanju. Često se zbog toga negativne emocije ne mogu kontrolirati iako ih je ličnost u tom trenutku svjesna. Zato je nemogućnost izbjegavanja emocionalnog stanja ,,nepodnošenje glupih ljudi,, savim razumljiva iz ovog promatranog kuta. S druge strane, podnošljivost zlih, opakih i neiskrenih ljudi je posljedica pozitivne identifikacije.

Glupost je suprotnost od inteligencije i inteligentan čovjek koji je prihvatio polarizaciju civilizacijskih normi, doživljava glupost kao negativno stanje.

Veći značaj ima činjenica da je glupost nemogućnost prihvaćanja civilizacijskih normi. Osnovni zadatak u obrazovanju je nametanje civilizacijskih normi što kod mentalno retardirane djece i ljudi to ide malo teže. I zbog toga su veoma interesantni za promatranje jer pojednostavljuju civilizacijske norme i sheme do njihove intelektualne granice razumljivosti. Za profesionalno obučene ljude u toj djelatnosti koji imaju iskustvo s takvom djecom, misaoni otisci nastali promatranjem njihovog ponašanja i izgleda imaju izrazito pozitivnu identifikaciju.

Čovjek koji je prestruktuirao svoju intelektualnu svijest (oslobođenu kontejnera) ni jedan od ovih navedenih opisa ne bi emocionalno doživio, jer bi izgled te djece i ponašanje registrirao kao i svaki drugi neobičan predmet pažnje.
Zaključci promatranja u takvoj situaciji bili bi donešeni na primjer, kroz njihovo međusobno uspoređivanje, ili uspoređivanje sa normalnom djecom, ili promatranje njihovih promatrača, itd. Koristile bi se i tom prilikom neke civilizacijske norme, ali se sebstvo nebi doživljavalo kroz te norme u formi prosuđivanja.


Božanska ljubav

Dok je čovjek prije morao skakati iz jednog logičkog niza u drugi ili iz jednog kontejnera u drugi, dokazujući se i eksponirajući se kroz civilizacijske norme, sada se on nalazi u otvorenom prostoru među nezavisnim misaonim cjelinama proboden jednim malim brojem najčešće svjesno odabranih linija, koje čine njegovu novoformiranu operativnu ličnost. To za njega znači njegovu otvorenu percepciju i otvorenu svijest.

Svi ljudi koji posjeduju ovaj bazni nivo više svijesti imaju skoro istu misaonu strukturu koja se razlikuje samo u rasporedu elemenata i različitim probodenim veznim nitima. Sve što posjeduje jedan - posjeduju i ostali, jer ne postoje ni moralni pricipi ni logička ili neka druga uvjetovanost koji bi mogli te elemente zatvoriti. To drugim riječima znači da svi posjednici takve strukture imaju skoro identične strukture (jer sadrže iste elemente) koje se razlikuju u onom malom intimnom dijelu koji predstavlja probodene niti kroz onog tko ih pojeduje, za razliku od civilizacijske intelektualne svijesti gdje su svi pojmovi bili sebično čuvani u zatvorenim kontejnerima čiju su diskretnost garantirale civilizacijske norme. Prema linijama koje prolaze pored njega on je samo promatrač. To u prijevodu znači: da sve što se dešava oko njega, a nije u direktnoj vezi s njim za njega nema značaj, a samim tim ni potrebu za opredjeljivanjem. Za razliku od prijašnjeg stanja gdje je on bio zatvoren u logičke nizove i kontejnere i robovao svojim civilizacijskim predrasudama, on sada može u djeliću sekunde drugačije prespojiti misaone cjeline što znači u djeliću sekunde promjeniti odgovarajući intelektualni ili neki drugi stav. Svaki leteći otisak koji uleti u tu misaonu strukturu je automatski identificiran jer ne sadrži proces (kritičke) analize i utvrđivanja ,,pije li to vodu ili ne,, (ima li to odgovarajućeg smisla ili ne).

Ako se malo dublje zađe u analizu civilizacijskih normi, može se doći do zaključka da one drže ličnost u prošlosti, što znači da je civilizacijska intelektualna svijest operativna skoro uvijek u prošlosti. Svaka misaona aktivnost kroz civilizacijske norme u procesu komunikacije je vezana za prošlost. Sam smisao i pojmovi civilizacijskih normi se odnose na postupke koji su se već dogodili. Na primjer, analiza nepridržavanja nekih civilizacijskih normi je uvijek prisutna nakon određenog događaja, kao što bi recimo bilo vrijeđanje. Dolazak u stanje uvrijeđenosti je rezultat procesa analize nakon događaja vrijeđanja. Svaka kritička analiza bez obzira bila ona obavljena kroz naučne, religiozne, kulturne, moralne itd norme sadrži vezanost za prošlost.

Nije teško pretpostaviti da odbacivanjem prolaska svjesnosti kroz civilizacijske norme, novoformirana svijest dolazi u stanje sadašnjosti koje se u ezoterici naziva ,,ovdje i sada,,. Oni koji su pokušavali dostići to stanje koncentracijom na svijesnost sadašnjosti, imali su problem koji je stvoren kroz posljedicu. U stanju koncentracije na sadašnjost se prekidaju veze sa civilizacijskim normama i to može dovesti do stanja ovdje i sada, ali samo dok tom koncentracijom traje izoliranost od civilizacijskih normi. Bez obzira koliko se čovjek trudio održati stanje koncentracije na sadašnjost, on kad izađe iz tog stanja, ponovo je vezan za prošlost kroz civilizacijske norme. Problem je u tome što čovjek u tom stanju koncentracije na sadašnjost treba biti i misaono operativan i aktivan, a ne samo motorički aktivan uz prisusustvo koncentracije, što je u tom procesu koncentracije skoro nemoguće postići, jer svaki pokušaj misane aktivnosti u procesu koncentracije na sadašnjost sadrži uplitanje civilizacijskih normi. To je samo privremeno stanje koje u ezoteričkom obrazovanju služi kao indikator u procesu dostizanja trajnog stanja te svijesti. Moguće je da se jednim dugotrajnim korišćenjem te tehnike kroz stvorenu namjeru dostigne to trajno stanje. Ovdje treba biti iskren i napomenuti da je praktično vrlo teško dostići to čisto stanje svijesti jer svaka ličnost koja radi na izgradnji tog stanja ima duboke neprijatne životne tragove koji po intenzitetu i prioritetu kasne i vuku se kao rep. Ipak, to stanje sadašnjosti je prisutno u ličnosti jer je ona svjesna svih tih nedostataka i strpljivo čeka trenutak ispita gdje će biti načisto u odnosu na te nedostatke.

Prijatan ili neprijatan miris su prirodne identifikacije preko čula njuha, isto kao što su toplo i hladno prirodne identifikacije preko čula opipa. Te vrste osjećaja mogu izazvati pozitivne i negativne emocije ali ih je ipak potrebno promatrati odvojeno od civilizacijskih emocija koje su posljedica civilizacijskih normi. Prilikom analize emocija, vrlo značajnu ulogu imaju negativne emocije. Već je rečeno da u komunikaciji izrazito dominira neprihvaćanje misaonih otisaka i da je nerazumjevanje sasvim normalna pojava u komunikaciji. I tu se nalazi ogroman negativan emocionalni potencijal.

Odbacivanjem prolaska svjesnosti kroz civilizacijske norme, identifikacija misonih otisaka automatski gubi značaj, čime nestaju uzroci za nastajanje negativnih emocija.

Ali istovremeno, ovim istim procesom nestaje i pozitivna identifikacija koja sa sobom može donijeti pozitivne emocije tako da tim procesom nestaju i pozitivne emocije. Civilizacijska intelektualna svijest ovakav zaključak ne može prihvatiti jer bi čovjek bez emocija bio robot. Na žalost, iskustvo je pokazalo da je to moguće. Te civilizacijske emocije sa svojim nestajanjem omogućavaju vraćanje božanske ljubavi koja je od rođenja prisutna u ljudskom biću, ali se zbog dominacije tih civilizacijskih normi ne može eksponirati. Drugim riječima, božanska ljubav je zarobljena civilizacijskim osjećajima, tj civilizacijskim normama. Da nebi došlo do nesporazuma oko pozitivnih emocija, potrebno je napomenuti da su sva uputstva učitelja najčešće usmjerena na stvaranje pozitivnih emocija, ali ne onih koje proizilaze iz civilizacijskih normi. Najčešće se u tom smislu daje sugestija osluškivanja prirode i iščekivanje njenih pojedinačnih objava koje se mogu vrlo pozitivno doživjeti. Slična stanja se mogu doživjeti i kroz meditaciju, ali osnovno usmjerenje je u izbjegavanju analiza i praćenja određenih stanja kroz civilizacijska pravila. Te objave su, u stvari, impulsi za pojavljivanje i održavanje te božanske ljubavi.

Osjećaj blaženstva i neograničene ljubavi sa istovremenim neosjećanjem svog materijalnog tijela je u stvari pokretačka snaga za stvaranje opće kozmičke harmonije u što spada i čovječanstvo. Ni jedan trenutak, takav čovjek ne propušta da okolini u kojoj egzistira ne izražava poštovanje kroz razumjevanje i suosjećanje. Druga vrlo važna osobina takvog čovjeka je njegova nevidljivost. To mu daje otvorene mogućnosti za djelovanje.

Postoji adekvatan primjer koji ukratko obuhvaća uporedbu s danim sadržajem kroz komentar Andjele u temi: Metafizika » Marija Magdalena, Napisano: Subota Apr 22, 2006 8:07 pm

,, …Za njegov, pro-zapadnjački um i shvaćanja, bilo je neprihvatljivo da u tantričkom samostanu pred svima isproba sve poze (koje su u stvari "duhovni vodič" ka prosvjetljenju prilikom postizanja orgazma) sa 13-godišnjom djevojčicom koju je zavolio kao svoje dijete dok je boravio u samostanu i sa staricom od nekih 70 i kusur godina. Za onog koji traži Istinu i za svakog tragaoca, pogotovu ako je muškog spola, zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi reagirao? Da li bi to i učinio ili nebi - i time propustio priliku za prosvjetljenje?,,

Ako je čitatelj gornjeg teksta bar pokušao razumjeti izloženi sadržaj onda bez problema može uporediti ovih nekoliko Andjelinih rečenica sa obrazloženjima u tom sadržaju. Ovdje bi bilo potrebno dati još jedno obrazloženje pojma koji nije imao značaj u iznesenom materijalu, a koji u ovom komentaru dopunjuje gornji sadržaj. To je pojam namjere. Kada neko promatra rad prosvjetljenog bića, dolazi do zaključka da on ima ogromnu volju kojom može ostvariti skoro nemoguće ciljeve. To gledište je ispravno sa tog pro-zapadnjačkog shvaćanja, međutim u pozadini djelovanja takve visoko razvijene svijesti se nalazi namjera. Namjera je u stvari volja oslobođena emocionalne pozadine, tj. oslobođena uticaja civilizacijskih normi. Takva namjera isključuje bilo kakva civilizacijska uvjerenja ili ograničenja, što za posljedicu ima potpunu civilizacijsku emocionalnu isključenost. Hodanje po žeravici je primjer takvog stanja. Zato je namjera vrlo efikasno sredstvo za provjeru prosvjetljenosti nekog bića. Jedna od osobina prosvjetljenog bića je civilizacijska nevezanost za bilo što (na primjer: materijalna, duhovna, emocionalna, patriotska, rodbinska, nacionalna, moralna, kulturna, vjerska, navijačka itd). Opet se to svodi na oslobađaje od uticaja civilizacijskih normi. Znači prosvjetljen čovjek nije mogao zavoliti 13-godišnju djevojčicu kao svoje dijete u civilizacijskom smislu. Druga stvar je u odnosu prema seksu koji je civilizacijskim normama potpuno odvojen od prirode. Stav da je to djevojčica od 13 godina još dijete ili starica od 70 i kusur godina nepodobna za seks iz estetskih, moralnih, kulturnih, higijenskih, zdravstvenih itd razloga je takođe civilizacijska uvjetovanost i ograničenost. Namjera ne poznaje te uvjetovanosti i ograničenja. Sama pomisao hoće li, ili neće tako nešto uraditi je potvrda neprosvjetljenosti jer prosvjetljenost tj. namjera ne poznaje kolebanje i opredjeljenost. Jedna, kako mi kažemo normalna osoba ove stavove koji opisuju strukturu prosvjetljenog bića ne može shvatiti, a pogotovo prihvatiti, jer je duboko srasla sa civilizacijskim normama. Sigurno da jedan tako normalan muškarac to nebi mogao napraviti. Samo se postavlja pitanje: što bi radio i koja bi mu bila svrha u tom samostanu? Da slučajno ne bi htio da prosvjećuje primitivne narode? Ta različita gledišta iz različitih kuteva percepcije se u Četvtom putu nazivaju različite razmjere. Promatranje nekog događaja iz drugog civilizacijskog okruženja, osim iz ove pro-zapadnjačke civilizacijske stvarnosti, različito je.

Svako tko se nalazi u djelomičnom ili trajnom stanju prosvjetljenosti, morao je proći kroz njemu primjerena iskustva i iskušenja, i sav smisao tih doživljaja i ispita je biti svjestan svoje uloge u tom iskustvu u toku njegovog odvijanja. To je proces stvaranja svjesne namjere kroz ovdje i sada.

Thanks to Om ( http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=815 )

--slijedi nastavak