Bioterapeut ulazi u svom radu u područje koje medicina službeno ne priznaje, stoga je razumljivo da medicinska etika ne može na zadovoljavajući način obuhvatiti etičnost bioterapeutskog tretmana. Naime, bioterapeut na čovjekovu nutrinu, koju općenito i pojednostavljeno nazivamo podsviješću, gleda drugačije, uz pomoć intuicije i vidovitosti može jasno odrediti čak i to što sve djeluje na informacijsko- energetsku strukturu pojedinca.

Slijedeći korak koji bi mogao biti predmet specifične iscijeliteljske etike jest da oboljeli u sebi ne dopušta bioterapeutski uvid unatoč pristanku odnosno zamolbi za pomoć, a bez toga uvida bioterapeut dakako ne može pomoći. Ovdje govorim o tome da se taj pristanak na izmjenu informacija odvija na razini koje jedan od dvoje sudionika procesa nije svjestan, a to je oboljeli.

A takvo 'nedopuštanje' opet je tijesno povezano s prethodnim pitanjem, tj. visokom razinom energije i čistoćom bioterapeuta. Neetičn ulaz je pak opasan kako za tu osobu, tako i za onog koji ulazi. pretpostavimo da bioterapeut ne nalazi pravi uzrok bolesti te terapiju nastavlja simptomatskim energetskim liječenjem. Lako je moguće da će uspjeh iscijeljivanja izostati, ili će bolest, dok smatra da on liječi, preuzeti na sebe: može preuzeti na sebe program destrukcije što je bio uzrok bolesti kod pacijenta i preraditi ga. A tu dolazimo već i do trećeg razloga koji govori u prilog preciznih odredbi iscijeliteljske etike.

Poznato mi je da je poslijednjih nekoliko godins nekolicina poznatih i ' uspješnih' iscijelitelja umrla, uglavnom od teških, neizlječivih bolesti. Neki od njih su mi se obratili pa sam bio u prilici utvrditi da se uzrok njihove bolesti krio u lažnom dojmu da su uspješno iscijeljivali osobe koje su im se obratile za pomoć, osobito kada je tim ljudima bivalo bolje.

Nisu medjutim, bili svjesni da energetsko simptomatsko liječenje nije dovoljno, štoviše da može biti opasno. Još jedna zamka u koju se uhvate brojni iscijelitelji jest ovisnost o materijalnom i oduševljenje navodnim uspjesima, što pak mjere zaradom. Mnogi čak svoj uspjeh izjednačavaju sa zaradom, pojedinci čak smatraju da ako sebe dovoljno cijeniš možeš odrediti visoku cijenu terapije.

Snažno uvjerenje da je u pravu još je jedna od najopasnijih crta ličnosti iscijelitelja. U tu klopku upadaju oni koji su silno samosvjesni i raspolažu velikim znanjem. Stoga su podložni lažnom uvjerenju da su najbolji, da im tudji savjeti nisu potrebni. I sam sam se cijeli niz godina borio sa savladavanjem podsvijesne ovisnosti o tome da budem u pravu.U nekoliko sam navrata osvješćivao i transformirao taj obrazac, pa ipak se svaki puta vraćao.

Tek kada sam precizno utvrdio da u sebi nosim uvjerenje ' Ja sam uvijek u pravu jer kroz mene djeluje Bog' te sam se ovisnosti uspio riješiti. Želja da uz pomoć duhovnosti prevladamo svoje materijalne potrebe dovodi do toga da naš ego postane lukav.

u nastavku :ZDRAVLJE SLIJEDI PROCES SAMOOZDRAVLJENJA