U procesu koji čovjeka vodi do uspjeha, najmoćnije oruđe predstavlja vizualizacija. Vizualizacija predstavlja čovjekovo viđenje stvari očima uma. Kreiranje i imaginiranje svakog koraka koji čovjek mora pokrenuti u realnosti da bi dosegnuo uspjeh prije toga se mora pokrenuti u umu. Svaki iznimno uspješan čovjek koristi metodu vizualizacije. Sposobnost vizualizacije je dostupna svakom čovjeku bez iznimke. Što čovjek ima bolju vizualizaciju onoga što želi ostvariti, to će se brže kretati prema ostvarenju istog.
Svaki korak u životu čovjeka započinje prvo u umu. Um simbolizira mehanizam vodiča koji čovjeka navodi da djeluje prema mentalnim slikama koje su prethodno stvorene u umu. Pravilo je da svaka mentalna slika koja je stvorena teži svom ostvarenju. Čovjek pritom treba paziti kakve mentalne slike vizualizira u svom umu. Ako mentalne slike imaju jednu dozu negativnih konotacija, ostvarenje uspjeha će čovjeku biti otežano. Velika je mogućnost da čovjek ili neće postići zacrtani cilj ili će ga ostvariti uz posljedice.
Čovjek vrlo često sam sebi otežava proces dolaska do uspjeha a da toga nije niti svjestan. U čovjekovom umu javljaju se paralelni mentalni procesi. On prvo misli o onome što želi ostvariti, a nakon toga o onome što ne želi ostvariti. U jednom trenutku razmišlja i vizualizira život u bogatstvu i obilju, a u drugom život u kojem se bori da bi preživio. Isto tako razmišlja o svojim željama i snovima i kako bi bilo predivno ostvariti iste, a slijedećeg trenutka počinje razmišljati o onome čega se u životu boji. Razmišlja o uspjehu, a paralelno i o neuspjehu.
Razmišlja o predivnom životu, a paralelno i o životu punom dugova. Čovjek kojem se ovakve i slične situacije konstantno ponavljaju nikad se neće biti u mogućnosti kretati prema naprijed. Njegov napredak će biti iznimno slab. Razlog tome je što ništa ne smije biti u oprečnosti s mentalnom slikom koju čovjek želi ostvariti. Um ima svoje zakonitosti. Ako se čovjek konstantno kreće od jedne do druge krajnosti, um ne zna što čovjek zapravo želi i zbog toga se u njegovom životu ne događa ništa. Čovjek treba imati jasnu sliku onoga što želi ostvariti te treba u tome biti i umom i srcem.
Čovjek treba stvoriti disciplinu uma. Njegova pozornost treba biti usmjerena samo na ono što želi u životu. Čovjek ne treba niti razmišljati, niti razgovarati, niti se zamarati s onim što ne želi. Ako se čovjek upusti u razmišljanja o tome što ne želi, snaga uma će krenuti u ostvarenje istog. Najbolja formula za pozitivno razmišljanje je ta da čovjek konstantno bude fokusiran na svoje ciljeve. Što god se događa u umu, čovjek si treba konstantno vraćati u svijest svoje ciljeve. Što čovjek ima veću pozornost na svoje ciljeve to će se brže kretati prema njima i oni prema njemu.
U cilju ostvarenja svojih ciljeva, čovjek treba naučiti biti osobni vođa. Na putu prema ostvarenju vlastitog uspjeha, čovjek će trebati surađivati s drugim ljudima koji će zajedno s njim ostvariti njegove ciljeve. Ovdje čovjek treba razvijati osobine vođe. Najefektivniji čovjek u bilo kojem području je onaj koji je sposoban organizirati suradnju s drugim ljudima u cilju ostvarenja njemu važnih ciljeva. Ljudi s kojima će čovjek na tom putu dolaziti u kontakt razlikovati će se po svojim vjerovanjima, vrijednostima, poslovnim navikama, ambicijama, snovima i kulturnim vrijednostima. Budući da se ljudski resursi u tolikom omjeru razlikuju, nikad nije bilo toliko teško a opet toliko neophodno za jednog vođu da oformi te ljude u visoko izvedbeni tim.
Dobar vođa se ne rađa. Dobar vođa se postaje. Čovjek postaje dobar vođa čineći to na način na koji su ti činili brojni vođe prije njega. On se treba usavršiti i postati profesionalan u svom poslu i vještinama koje iziskuje njegov posao kako bi mogao biti profesionalan u razumijevanju motivacije i ponašanja drugih ljudi. Prije svega uvijek je potrebno razviti i usavršiti sebe kako bi se to isto moglo činiti s drugim ljudima. Dobar vođa uvijek usklađuje svoje sposobnosti sa sposobnostima drugih koje tada postavlja u funkciju svog poslovnog tima.
Čovjek koji postaje vođa poslovnog tima treba konstantno razvijati vještine koje simboliziraju jednog vođu. To je potrebno iz razloga što kad se pojave problemi, nesuglasice ili teškoće u timu, vođa treba preispitati svoje vrijednosti, svoje ciljeve, svoje aktivnosti te svoju odgovornost. Svaki član tima, koji je pod vodstvom određenog vođe, zna da je njegova sposobnost da radi zajedno s ostalim članovima tima u harmoniji i međusobnoj suradnji ključ uspjeha za svakog od njih. Vizija jednog vođe nikad se odnosi samo na uspjeh njega samog. Njegova vizija pokriva uspjeh svih članova tima koji su se odlučili za suradnju s njim.
Obilježje koje ima svaki uspješan čovjek je to da on nikad sebe ne uspoređuje s drugima. Jedina usporedba koju svaki uspješan čovjek čini je usporedba sa samim sobom – njegova usporedba s vlastitim ostvarenjima iz prošlosti i potencijalima koje ima za budućnost. Upravo to dovodi čovjeka do usavršavanja i napretka. Čovjek koji si sam nameće sve veće i veće standarde te čini sve da se ti standardi ostvare čini sebe sve razvijenijim i uspješnijim. Usporedno s tim čovjek podiže i kvalitetu osoba koje čine njegov tim što povećava brzinu i kvalitetu ostvarenja njegovih ciljeva.
Svaki čovjek treba razmišljati kao milijunaš. Najvažnija navika za uspjeh je dugoročno razmišljanje i planiranje. Uspješan čovjek razmišlja dugoročno o svojoj budućnosti. U dugotrajnom istraživanju koje je provedeno na Sveučilištu Harvard tijekom 1950 – ih i 1960 – ih istraživači su htjeli pronaći koji faktori pretkazuju kretanje pojedinca ili obitelji prema uspjehu u budućnosti.
Otkrili su da postoji samo jedan faktor koji se može nazvati pravovaljanim i istraživači su ga nazvali "vremenska perspektiva". "Vremenska perspektiva" predstavlja iznos vremena kojeg čovjek koristi u planiranju svojih dnevnih aktivnosti i kad treba donijeti važne odluke u svom životu. Kad čovjek koristi tjedne, mjesece i godine za razvijanje svojih vještina i sposobnosti u svrhu svoje uspješnosti, on ima dugoročnu "vremensku perspektivu". Sve što čovjek svakog dana čini dio je dugoročnog kontinuuma i činjenice hoće li ostvariti uspjeh ili neće.
Čovjek koji ima u glavi samo kratkotrajnu vremensku perspektivu misli jedino na zabavu i užitak. Takav čovjek svaku zarađenu ili posuđenu novčanicu namjerava potrošiti tj. to i čini. On ne poznaje vrijednost novca i upravo se na taj način i odnosi prema novcu. Ovdje nije samo stvar novca. Čovjek koji se navodi ovom životnom činjenicom nikada neće ostvariti ono što istinski želi. Njegovi financijski izdaci samo prikazuju njegov odnos prema životu koji je usmjeren na ispunjavanje hirova, dok će ono što je za njega istinski vrijedno ostati neispunjeno. Najbitnije je to uočiti i promijeniti kako bi život dobio svoj smisao.
bglavac
edin.kecanovic
