Katolički biskup koji se oglušio na stavove Crkve
izvor: http://www.jutarnji.hr/jutarnji2/clanak/art-2008,5,9,,118797.jl
Piše: Karmela Devčić
Foto: Privatni arhiv
Mršav čovjek sitne građe, ponešto samozatajan, lokalni je Južnoafrikanac koji već 16 godina vodi dijecezu smještenu uz rudnike platine gdje u straćarama, dok vade simbol bogatstva, u teško zamislivu siromaštvu žive uglavnom migranti u potrazi za poslom.
Siromašni i bolesni
Ne izaziva biskup Vatikan ekshibicionizma radi, već dijeli kondome da bi, kako sam kaže, spašavao živote. Do toga što o tome misle Papa i nadređena mu crkvena hijerarhija, dojam je, nije mu osobito stalo. Jedno je religijska doktrina na kojoj inzistiraju dobro zaštićeni vatikanskim zidovima, a drugo stvarni život u zemlji gdje baš svaki dan od AIDS-a umre oko 12.000 ljudi.
Bolnica za siromašne
Otvorio je i bolnicu, vlasti šire krive informacije o HIV-u, a ljudi umiru ostavljajući djecu na ulici
- U cijeloj zemlji, od ukupno 48 milijuna stanovnika, imamo 5,5 milijuna inficiranih, i svake je godine sve gore. U nekim dijelovima zemlje, primjerice u Kwazulu-Natal provinciji, zaraženih je i do 30 posto. To još uvijek nije tako loše kao što je u Bocvani, gdje je zaraženih oko 38 posto. Ipak, Južna Afrika je, u svjetskim razmjerima, zemlja s najvećim brojem zaraženih HIV-om - kaže biskup.
Bolničarke obilaze kuće
U bolnici koju je pokrenuo i koju vodi biskup Dowling liječe najsiromašnije od najsiromašnijih. Od kada su otvorili bolnicu, u posljednje tri godine, do prije nekoliko dana kad smo razgovarali, uredna statistika pokazuje da je tamo skončalo 528 ljudi, jer dovode uglavnom one koji su teško bolesni, ali za koje, ipak, još misle da im mogu pomoći.
Dijete pomaže bolesnom roditelju u Topologo Clinic, bolnici koju je biskup Dowling otvorio prije tri godine
- Dovedemo ih tu, zaliječimo rane i infekcije, dademo im kvalitetnu hranu, počnu koristiti lijekove i kad malo stanu na noge, idu natrag u svoju zajednicu, a naše ih bolničarke obilaze kod kuće. Poseban problem su trudnice, to je prava tragedija. Više od polovice testiranih trudnica je HIV pozitivno.
• Zašto je baš taj dio Južne Afrike, blizu granice sa Zimbabveom, postao područje koje AIDS pustoši?
- Rudnici platine s jedne strane pomažu nacionalnu ekonomiju, s druge strane oko njih se masovno okupljaju migranti, dolaze tisuće ljudi u potrazi za poslom, mnogo je među njimažena koje, kad shvate da tu nema posla za žene, kao uostalom ni za većinu muškaraca, ostanu na ulici, bez novca i mogućnosti za povratak do svog sela. Te žene na kraju uglavnom pristaju na, kako mi to zovemo, ‘seks radi opstanka’. Pokušavaju pobjeći od siromaštva i zato dođu tu, misle da oko rudnika mogu dobiti kakav posao, prodavati što uz cestu, a na kraju ne nađu ništa. Govorim vam o očajno siromašnim ljudima koje je iz europske perspektive možda i teško zamisliti. Taj ‘seks radi opstanka’ pomogne im da prežive sljedeća 24 ili 48 sati, da imaju što pojesti, i tako u krug. To nije prostitucija, jer to nije njihov izbor, već jedina opcija koju one imaju.
Mnoge od njih su i samohrane majke. Sad imamo i tri milijuna izbjeglica iz Zimbabvea, što ne čudi kad znamo što Mugabe tamo radi. Mnogi od izbjeglica su inficirani HIV-om jer je u Zimbabveu postotak zaraženih velik. Zdravstvo je ovdje u očajnom stanju. Nedostaje ljudi, sredstava, bolnica. Mnogi zaraženi umiru vrlo brzo.
• Što čine državne institucije da zaustave pandemiju?
- Vlada može kroz kampanje podučavati ljude, učiniti ih svjesnima opasnosti. Godinama su radili kampanje, i civilno društvo i vladine institucije pokušale su informirati i educirati stanovništvo, ali ljudi se zasite tih poruka, jednostavno ih prestanu percipirati. Pogotovo mladi kao da ne shvaćaju da je zaraženih golem broj i da se moraju zaštititi. Puno je pogrešnih informacija o AIDS-u koje se ovdje odašilju. Ljudi se trgnu tek kad im netko iz obitelji umre od HIV-a, ali za mnoge od njih tada je već kasno, jer su u međuvremenu inficirani.
• Kažete da je puno pogrešnih informacija o AIDS-u. Kakvih?
Mit u koji ovdje vjeruju je da se zaraženi HIV-om može očistiti seksom s djevicom. Zato siluju djevojčice, silovali su i devetomjesečno dijete
Danas puno ljudi misli ‘pa, ako naša vlada kaže da toga baš i nema, onda situacija i nije tako kritična…’ Političari šalju puno krivih poruka o AIDS-u, o tome kako se prenosi, do čega infekcija dovodi, što treba činiti da se ljudi zaštite. Zamjenik predsjednika Jacob Zuma silovao je mladu HIV pozitivnu ženu. Nakon toga se otišao ‘dobro istuširati’, jer po njemu to otklanja viruse. Takvi primjeri u vrhu vlasti imaju višestruko grozan učinak na mlade ljude, mnogi od njih, očajno siromašni i neobrazovani, i dalje ne shvaćaju da je HIV smrtno ozbiljna stvar.
Odgovorno ponašanje
• Uz vas nisu stali kolege, katolički biskupi iz Južne Afrike poslušno slijede Vatikan. Kažu da vaš stav o upotrebi kondoma zapravo vodi poticanju promiskuiteta.
- Nekako tako misle i u Vatikanu, nisu doduše poduzimali ništa protiv mene, ali su mi jasno stavili do znanja da je to što govorim u potpunom nesuglasju s učenjem Crkve.
Seks za opstanak
To nije prostitucija jer nije njihov izbor, to je jedina opcija koju imaju
Ljude i dalje pozivam na odgovorno seksualno ponašanje, one zdrave, mlade ljude, ali ove koji su uhvaćeni u krug bolesti učim da se zaštite, jer ako se oni zaštite, zaštitit će i svoje buduće partnere. Učim ih da spašavaju živote jer to je moja zadaća.
• Kad bi Katolička crkva i promijenila stav o upotrebi kondoma u ekstremnim uvjetima, radi zaštite od HIV-a, bi li to dovelo do kakve značajne promjene?
- Ne mislim da bi promjena stava Katoličke crkve o upotrebi kondoma kao zaštiti od AIDS-a bitno utjecala na ponašanje ovdašnjih ljudi, jer oni donose odluke nezavisno od toga što kaže Crkva. Odmahnu rukom i kažu: ‘zna se što Crkva oduvijek misli kad je riječ o seksualnim pitanjima’.
U regiji u kojoj ćivi biskup Dowling HIV-om se svakodnevno zarazi 600 osoba, među kojima je mnogo djece kojima su zarazu prenijele majke.
Stav Katoličke crkve
• Dakle, značajne promjene ne bi bilo, osim one simbolične i etičke, da bi Crkva stala u zaštitu ugroženih života.
Kontra Crkve Crkveno učenje je jedno, a realnost ovih ljudi nešto sasvim drugo |
• Aparthejd je u Južnoj Africi formalno kriminaliziran 1994., koliko je rasizam danas prisutan u svakodnevnom životu?
- Trebat će možda da odrastu dvije cijele nove generacije, da odrastu ljudi koji nikad nisu živjeli u aparthejdu, pa da rasizam nestane, ili da ga barem bude puno manje.
Rasistički napadi ovdje su i dalje česti. Nedavno je baš u mom području mladi bijelac uzeo pušku i ubio četvero crnaca, a na jednom od sveučilišta se pojavila videosnimka koju je napravila skupina bijelaca gdje su sami sebe snimali kako se iživljavaju nad nekolicinom crnaca...