KARMIČKI PARADOKS - KAKO "DOBRIM" AKCIJAMA STVARAMO "LOŠU" KARMU

Većina ljudi činI dobre stvari, ali ipak stvaraju lošu karmu. Čineći to, potpuno nesvjesno, sve dublje i dublje propadaju u stanje svijesti gdje iskušavaju patnju. Uzrok je u stanju ignorancije. Naučite više.

Karma doslovno znači akcija, činjenje, stoga ono što se nekome događa je njegova karma. Karma je vaše vlastito činjenje. U popularnom i potpuno krivom vjerovanju većine ljudi karma je neka vrsta ugrađenog moralnog zakona. Mnoge istočne religije smatraju karmu svojevrsnom kozmičkom odmazdom. Kolektivni um zapadne civilizacije je to također prihvatio. Karma nije zakon kao što ga većina percipira, jer sama riječ zakon se bazira na pokoravanju. U zapadnom svijetu sve je bazirano na zakonima. Zakon pretpostavlja da postoji neki vladar koji vam kaže kako se trebate ponašati. Slušajući njegove naredbe jedino što možete je pokoriti mu se, u protivnom biti ćete kažnjeni. Pokoravanje zakonima je tiranija. U svijetu koji je stvaran ne postoje zakoni na način koji većina percipira, postoje samo obrasci. Npr. ne postoje prirodni zakoni, jer to bi značilo da postoji nešto čemu se trebamo pokoriti. U stvarnom svijetu postoje obrasci koji imaju svoje pravilnosti koja nije donio neki vladar već se je do prepoznavanja tih pravilnosti došlo isključivo promatranjem i mjerenjem koje je nužno da bi mogli usporediti obrasce i razumjeti promjenu i njezinu dinamiku. To mjerenje se smatra zakonom. Zakon razdvaja, a zapravo sve je onakvo kakvo jest. U originalnim učenjima Bude i drugih učitelja ne postoji ideja pokoravanja nikakvom gospodaru, tu riječ nećete nigdje naći u originalnim spisima. Kada je vaš um, kao um većine, podešen da ispunite naredbe gospodara, bitno je shvatiti da u tome nikada ne možete uspjeti. Što više netko vlada koristeći silu to više stvara nasilje. Svaki čovjek koji koristi silu da bi ostvario ono što želi, posljedica je više nasilja. To je pouzdan način da netko izgubi svoju moć. Sila je glavno oružje konsenzualnog uma. Što više koristimo silu to se više vežemo za karmički krug.

Što više netko djeluje iz konsenzualnog uma, to vodi lošim posljedicama i stanju ignorancije. Većina misli da će loše akcije biti kažnjene u vanjsko svijetu. No karma nema veze s kaznom iako će posljedice biti prisutne i izvana, ali ne na način na u koji većina vjeruje. Bit posljedica karme je ne ono što se događa izvana, već ono što se događa u vama, u vašem umu. Onog trenutka kada netko napravi akciju iz pozicije konsenzualnog uma, nije potrebno čekati na posljedice, one se događaju trenutno, bez obzira razotkrije vas netko ili se sami razotkrijete. Čin loše karme svakog čovjeka oštećuje iznutra. Konsenzualni um uvijek želi biti prihvaćen, siguran, dokazati nekome nešto. To je način putem kojeg on opstaje, razvija se i štiti se. Po svojoj prirodi konsenzualni um je nepotpun i baziran na ignoranciji, svaka akcija iz te pozicije stvara lošu karmu.

Većina ljudi svakodnevno i konstantno stvara lošu karmu i na taj način sve dublje i dublje propada u karmički krug patnje. Sve kreće iz ignorancije, a ignorancija znači nesvjesnost. Takav čovjek ne razumije prirodu svojih akcija. Kako netko razvija svjesnost tek tada može vidjeti da je ono što je napravio loše. Oni koji čine „loše“ sve dublje i dublje ulaze u začarani krug samsare. Posljedica nije ta da će ih netko kazniti, posljedica je patnja. I još dublja identifikacija s karmičkim krugom samsare. Sve će to donijeti emocionalni stres, frustraciju koja će se uvećavati. Također, što je netko nepotpuniji to mu se i umanjuje integritet, a takva osoba ne može slijediti svoja pravila i principe. Takva osoba postaje sve nesvjesnija i gubi sposobnost prepoznavanja tog procesa. Mnogi ljudi čine dobre stvari, ali stvaraju lošu karmu. Ako npr. netko pomaže drugome, ali iz pozicije nepotpunosti i ignorancije, takva osoba stvara lošu karmu. Većina ljudi nastoji činiti dobre stvari i prema sebi, npr. idu na fitness, žele imati dobar izgled, sudjeluju u dobrotvornim akcijama ili „daju“ nešto drugima, no većina to radi da bi bili prihvaćeni ili sigurniji, i na taj način ponovno stvaraju lošu karmu. Kada se dogodi nešto ili u njihov život uđe netko tko to ugrožava tada ljudi postaju manipulativni, brane se ili napadaju. Sve to stvara lošu karmu. S obzirom da sve proizlazi iz konsenzualnog uma koji je baziran na ignoranciji i može percipirati samo iluziju, većina ljudi brane svijet iluzije, uvjereni da čine dobro, tj. da stvaraju dobru karmu.

Konsenzualni um uvijek je usmjeren na uzrok i traži ga u svemu. Traženje uzroka uvijek zbunjuje i stvara kaos te navodi čovjeka na potpuno krivi put.

Postavimo pitanje: kada ste vi nastali, gdje leži uzrok vašeg rođenja? Jeste li nastali kada ste izašli iz maternice, jeste li nastali kada su vas vaši roditelji začeli, ili ste nastali prvo u umu svojih roditelja. Što je početak? Objektivno, početak ne postoji. No konsenzualni um putem svojih uvjerenja, programa i memorija će ga uvijek odrediti., kada ga odredi početi će čvrsto vjerovati u to i tada stvara stanje iz kojeg ništa ne može transformirati. Sve ovo naziva se dualizmom, ako se netko želi osloboditi od karmičkog kruga, mora nadvladati dualizam.

Kada smo u interakciji sa svijetom, tko stvari prvi započinje? Objektivni svijet ili subjektivni svijet? Niti jedan niti drugi, jer i jedan ne možete imati bez drugoga. Nemoguće je nešto znati bez onoga koji zna, nema razlike između onoga koji zna i znanja.

Kada nadvladamo ovaj dualizam u razmišljanju konsenzualnog uma, onda možemo razumjeti da između onoga ono što činimo i onoga što nam se događa nema nikakve razlike. Ako na stvari gledamo uzročno, onda upadamo u zamku tzv. „legalističke karme“, koja je ultimativna obmana. Prirodna, organska percepcija karme je: ono što mi se događa je ono što činim, drugim riječima ono što mi se događa, to želim. Želja znači nedostatak nečega. Kada netko nešto želi to znači da mu to nedostaje i da to treba.

Drevni sustavi znanja koji su oslobođeni dogmi, percipiraju karmu organski i kroz njezin prirodni mehanizam djelovanja te percipiraju karmu potpuno drugačije. Ti sustavi karmu naučavaju kao međuovisni mehanizam stvaranju svih oblika i faza u životu. U mnogim drevnim zapisima pronaći ćemo ideju da je mudar onaj čovjek koji stvara specifičnu vrstu karme koja se u sanskrtskom jeziku naziva „nishkam karma“, što označava djelovanje bez strasti. To znači da takav čovjek djeluje bez da je usmjeren na rezultat, bez da je motiviran rezultatima svojeg djelovanja. U tom slučaju takav čovjek nije vezan za svoje akcije, samim time nije niti vezan za karmički krug. Prema drevnim učenjima nesvjestan čovjek može biti vezan za karmički krug, zlatnim ili srebrnim lancima. Vezanost zlatnim lancima znači da ako činite dobre stvari u životu, vratiti će vam se dobro, ako pak činite loše stvari tada će vam se vratiti loše (srebrni lanci). Ako činite dobre stvari tada ćete se u sljedećem životu inkarnirati kao anđeo ili veliki spiritualni učitelj ili ćete izabrati život pun sreće i užitka no i u ovom slučaju ste vezani. Jer i zlatni i srebrni lanci vas drže u zoni ignorancije, a samim time i u karmičkom krugu.

Ako netko čini bilo što sa strasti, očekivanjem i vezivanjem tada on stvara buduću karmu, ako toga nema takva akcija ne stvara buduću karmu. Kada netko odluči izaći iz karmičkog kruga i počne raditi intenzivno na sebi da bi izašao iz samsare postoji vjerovanje da svi vaši vjerovnici ispostavljaju račun na naplatu. Drugim riječima svi vaši „karmički dugovi“ izlaze na površinu. S obzirom da mnoge hinduističke knjige pišu o tome, poprilično je obeshrabrujuće pokrenuti taj proces. U kršćanstvu se govori slično, ako želite nešto promijeniti i približiti se bogu, vrag će vas odmah staviti na kušnju.

No, ako netko želi biti slobodan od karme, treba se usmjeriti na originalna učenja, koja se baziraju na potpuno drugačijoj percepciji karmičkog kruga. Takva percepcija bazira se na tome da je sve međuovisno te da je na najdubljem nivou realnosti cijeli kozmos harmoničan i blažen u svojim manifestacijama. Cilj svih originalnih spiritualnih praksi je razviti dio uma koji može razumjeti taj najdublji nivo realnosti, a to je originalno (izvorno) ja. Samo taj dio uma može razumjeti da je potpuna iluzija da je svemir fragmentiran i da su ti fragmenti u potpunom konfliktu. Samo s tim umom moguće je nadvladati želju, ignoranciju te izaći iz karmičkog ciklusa.

Kada netko bilo što, u ovom slučaju svoju karmu, promatra iz pozicije svojeg izvornog ja tada se ta osoba može osloboditi karmičkih obrazaca trenutno, drugim riječima „ovdje i sada“. U tome trenutku ne postoji prošlost, sadašnjost, budućnost, već samo vječnost i praznina. Ako ste ovdje i sada, tada vi ovdje i sada ne postajete nešto drugo kasnije. Vi ste uvijek ovdje i sada čovjek, a ovdje i sada čovjek nikada ne umire, Većina sebe doživljava kao vrstu tijeka od prošlosti prema sadašnjosti pa do budućnosti, kao neprestano kretanje. No, u stvarnosti ništa se ne kreće, postoji samo iluzija kretanja. Budisti kažu:“ patnja postoji, ali nitko ne postoji koji pati.“

Poanta je: dokle god ste u sadašnjosti ne postoje nikakvi problemi. Problemi se pojavljuju samo onda kada niste u trenutku ovdje i sada. Problemi nastaju kada ono što se događa sada povežemo s prošlosti te kada se opiremo budućnosti. Konsenzualni um upravo tako funkcionira, putem povezanih misli. To predstavlja lanac karme. Kada onemogućite tu vezu između misli tada izlazite iz kruga karme. Da bi to napravili morate eliminirati svako značenje misli, samo trebate biti u trenutku ovdje i sada. Bit je percipirati stvari takve kakve jesu. Većina nema kapacitet percepcije stvari onakvih kave jesu, to ne može jer su određeni svojom prošlost. To je razlog zašto se ljudi ne žele otvoriti promjenama. Glavni uzrok tome su memorije. Npr. uživate u trenutku i odjednom se pojavi misao da sutra morate na posao. Ta misao kvari osjećaj trenutka ovdje i sada, tužni ste, osjećate nervozu, ali ovdje i sada samo ležite u krevetu. Taoisti zato kažu „sve što trebaš je živjeti u sadašnjosti, i tada nema problema.“ U zenu se pak kaže: kada si gladan jedi; kada ti se spava, spavaj; kada hodaš hodaj, kada ti se sjedi, sjedni. Kada razvijete dio uma koji to može iskušavati tada je svaki dan, dobar dan.

Sve to moguće je iskusiti tek onda kada ne povezujemo misli, dajući tome vrijednost i značenje. Ništa u životu nema značenje, nema nikakvu vrijednost, sve je tako kakvo jest. Kada netko to spozna, onda ćete doživjeti ogromno olakšanje. Tek kada dotaknete stanje izvornog uma, tada se možete igrati s tim konekcijama, zato jer vidite kroz njih. Izvorni, originalni um sve radi spontano. Ako spontanosti nema već postoji samo procedura, nemoguće je živjeti život izvan karmičkog kruga, sve je već proceduralno utvrđeno. Tek tada kada to odbacite možete svjesno iskušavati život.

Izvor: www.funkymem.com