KARAKTERISTIKE EMOCIONALNE ZRELOSTI
© Tomislav Budak, januar 2012.
Emocionalna zrelost bitna je kao temeljni preduvjet za povratak osobne moći jer bez nje moć nećemo biti u stanju niti primiti, a niti pravilno upotrijebiti. Naime, zloupotreba moći tipična je za emocionalno nezrelu osobu, onu koja na taj način kompenzira vlastite emocionalne povrede i nedostatak cjelovitosti. Vidjeli smo do sada da je čovječanstvo uglavnom spremnije iživljavati se ili manipulirati svojim dostignućima i sposobnostima negoli ih mudro koristiti. Stoga, kad se već toliko priča o fantastičnim mogućnostima koje su od ove godine pred nama, hajde da vidimo tko će ih znati upotrijebiti mudro, a tko ne. Prema mojoj procjeni mudro možda 1% čovječanstva, s mogućnošću da taj postotak bude veći ako se ljudi ozbiljno pozabave sobom. Da ne bi ispalo da je emocionalna zrelost neka nedokučiva kategorija, evo i nekolicine njenih temeljnih karakteristika.
1. Svijest o svom izvornom identitetu. Emocionalno zrelu osobu prije svega karakterizira svijest o tome tko ona uistinu jest. Ukoliko znamo tko smo, tada možemo živjeti i djelovati iz sebe, odnosno nadvladati potrebu za identifikacijom s lažnim ili neodgovarajućim identitetima. Osoba koja zna tko je također je u stanju prihvatiti sebe onakvom kakva jest i živjeti prema vlastitim kriterijima. Spoznati samoga sebe ključan je aspekt osobnog razvoja, pogotovo ako se osoba želi kreativno ostvariti, jer nema istinske kreativnosti bez samospoznaje.
2. Svijest o univerzalnom Jedinstvu. Zrela osoba zna da ono što čini svijetu, u stvari čini sebi, i obratno. Svijest o međusobnoj povezanosti svih tvorevina manifestiranog univerzuma nalazi se i u pozadini zakona karme koji bi bez univerzalne Jednosti vjerojatno predstavljao samo običan moralni princip; ovako je zakon karme prirodna posljedica istovjetne suštine svih bića, objekata i procesa u svemiru. Ekološka osviještenost također odražava ovakvu svijest jer zrela osoba ne može isključiti činjenicu da njeni postupci imaju posljedice te da nije moguće ponašati se neobazrivo ili destruktivno bez da takvo ponašanje ima povratni efekt.
Stoga sve što činimo drugima u stvari činimo sebi i svaka vibracija koju pošaljemo u vanjski svijet vraća se nama.
3. Svijest o smislu vlastitog postojanja. Za emocionalno zrelu osobu karakteristična je i svijest o tome da sama kreira vlastiti život, odnosno spremnost na preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Ona svjesno koristi intenciju kao sredstvo ostvarenja ciljeva i shvaća da je temeljno pitanje koje sebi mora postaviti upravo „što želim?". Tada je takva osoba na najboljem putu da osvijesti svoj najviši potencijal i radi na njegovom ostvarenju. Životna misija takvoj osobi nije nepoznanica - ona zna zašto se rodila i što joj je činiti te je u stanju disciplinirati se u skladu sa zahtjevima koje nameće njena osobna misija. Zrela osoba svjesna je i da je kreativna blokiranost jedan od dva temeljna uzroka njenih zdravstvenih i emocionalnih problema.
4. Svijest o bezuvjetnoj ljubavi . Emocionalno zrela osoba svjesna je bezuvjetne ljubavi kao temelja čitave Kreacije, kao sile koja drži planete u njihovim pozicijama i ispunjava čitav manifestirani univerzum. Ona je svjesna da su međuljudski odnosi sredstvo manifestacije takve ljubavi u praksi te je u stanju na zdrav način sebe povezati s drugim ljudima.
Zato ona kontinuirano radi na povezivanju te unaprjeđenju kvalitete povezanosti bliskim osobama jer je svjesna neminovnosti odnosa. S obzirom da je dobro povezana s bližnjima, ona je u stanju s lakoćom se povezati i s čitavim čovječanstvom te smatra sebe integralnim dijelom Svemira. Emotivno zrela osoba svjesna je i da je blokiran protok bezuvjetne ljubavi drugi od dva temeljna uzroka ljudskih zdravstvenih i emocionalnih problema.
5. Svijest o smrtnosti tijela. Pa naravno da su svi ljudi svjesni svoje smrtnosti, rekao bi netko, ali nije tako jer se ljudi uopće ne ponašaju kao da su je svjesni. Današnji čovjek posjeduje, kako to kaže Carlos Castaneda, „bahatost besmrtnog bića" i misli da nikada neće umrijeti pa stoga smatra da ima vremena i energije za bacanje. Stoga svijest o ograničenosti vremena i energije u fizičkoj egzistenciji i nije previše rasprostranjena. No, kad bi bila, tada bi ljudi živjeli življe, radišnije, žustrije i bez odgađanja. Osoba svjesna svoje tjelesne smrtnosti ima svijest i o tome da postoji kao duša koja će nakon smrti nastaviti svoje postojanja, odnosno da smrt nije kraj. Iako se čini da ovaj tip zrelosti spada u spiritualnu, smatram da je to samo djelomično tako. Emocionalni aspekt takve zrelosti tiče se upravo činjenice da će ono što napravimo od života imati posljedice i za naš život, i za osobe koje ostaju nakon nas, ali i za naše postojanje nakon smrti. Osoba svjesna sebe kao duše nije egoistična nego je spremna i na djelovanje koje se na prvi pogled čini besmislenim ili nekorisnim. Ono što mnogi smatraju žrtvovanjem vlastitog privatnog života za opće ciljeve ili istinu dobiva smisao kad u svoje postojanje uključimo svijest o sebi kao besmrtnoj duši koja putuje kroz svemir sazdan od bezuvjetne ljubavi te živimo primarno za ljubav i istinu, a ne samo za zemaljske igre uspjeha, bogatstva ili osobnih užitaka.