MAGAZIN

http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,5,10,,118983.jl

Kako žive tipični Hrvati

Piše: Tanja Tolić
Foto: Neja Markičević

Oboje su djeca iz radničkih obitelji, no ako su i imali nekih snova o boljem životu, oni su se brzo istopili nakon neplanirane trudnoće koja je uslijedila jer nisu, kao i većina Hrvata, koristili kontracepciju. No realno, Marija i Ivan nikada nisu pucali visoko, jer da jesu, njihovo obrazovanje ne bi stalo na srednjoj školi. Niti bi Ivan danas radio u Dukatovoj tvornici na Žitnjaku, a Marija kao blagajnica u Konzumovu dućanu na Črnomercu. Žive u obiteljskoj kući na Trešnjevci, s Ivanovim roditeljima Josipom i Mirjanom koji su u mirovini. Iako je Marija u početku strahovala kako će to izgledati, ispalo je dobro, jer su Ivanovi roditelji ugodni ljudi koji im se ne petljaju previše u život, a imaju i vlastiti stan od 60-ak kvadrata na katu. Kuću im čuva pas Medo u dvorištu, iako je natpis “Oštar pas” na dvorišnim vratima zapravo krajnje pretjeran. Ivan će vjerojatno umrijeti u 71. godini, a Marija će dočekati 78 ljeta. Službena statistika pretpostavlja da će oboje umrijeti od srčanog ili moždanog udara ili od raka.

Ako vam se Horvatovi čine poznatima, to je zato što su oni prosječna hrvatska obitelj, izvedena iz službenih statističkih podataka i reprezentativnih istraživanja. Žive u Zagrebu jer je glavni grad Hrvatske najnaseljenije mjesto, imaju radničke poslove jer je najviše prosječnih ljudi zaposleno u proizvođačkoj industriji i trgovini. U stvarnom životu možda bi Ivan bio stariji od Marije, ali službena statistika je neumoljiva: prosječna Hrvatska žena ipak ima više godina od prosječnog hrvatskog muškarca. Dulje živi, ali zato i više radi. No slika prosječnog Hrvata, koju je Jutarnji pokušao izraditi, nije jednostavna. U Hrvatskoj, naime, postoje još najmanje dvije vrste prosječne obitelji: jednoroditeljska, koju najčešće čini majka s jednim ili dvoje djece, i obitelj koju bismo mogli nazvati novom hrvatskom obitelji, a koja tek stasa. Riječ je o ljudima koji dobro zarađuju, visoko su obrazovani, uz kuću imaju i vikendicu, dobro govore strane jezike, izvrsno se služe novim tehnologijama.

Radni sati
Tu novu hrvatsku obitelj mogli bismo nazvati Kovačevićima i oni su kumovi obitelji Horvat. Oni su za pojmove Horvatovih basnoslovno bogati, iako nisu uvijek bili, no važno je napomenutida je njihov dobar život isključivo posljedica njihova znanja i rada.

Tri hrvatske obitelji
1. obitelj Horvat
Ivan  ima 38 godina, supruga Marija 41 , sin Luka je 16-godišnjak, a kći Petra  ima 13 godina
2. obitelj Kovačević
Marko (44 godine), supruga Ivana (43), imaju kćer Saru (16)
3. obitelj Babić
Samohrana majka Vesna (41)  ima 18-godišnju kćer Luciju

Marko Kovačević (44), prijatelj iz djetinjstva Ivana Horvata i krsni kum njegova sina Luke, završio je dizajn i s kolegom s fakulteta pokrenuo vlastiti biznis. Njegovi prihodi variraju ovisno o poslovima i klijentima, ali sigurno dobro zarađuje, iako nikada ne govori o iznosu. Njegova supruga Ivana (43) završila je ekonomiju, radi u privatnoj tvrtki kao menadžerica i ima mjesečnu plaću od 16.000 kuna. “Neto plaću, ne bruto”, kako zna pomalo jadno naglasiti Marija kad to prepričava svojoj prijateljici Vesni Babić (41) koja se u Zagreb doselila iz Slavonije i prijavljena je na plaću od 2500 kuna mjesečno. Vesna je, u našoj priči, frizerka i jedna od 12,5 posto samohranih hrvatskih majki. Njena kći zove se Lucija i danas ima 18 godina. Razvela se od supruga dosta rano, jer je on vjerojatno previše pio, a zajedno su se previše svađali. Marko i Ivana su do rođenja njihove kćeri Sare, koja danas ima 16 godina, bili reprezenti obitelji bez djece kojih u Hrvatskoj ima 27 posto.    

Realno, Horvatove i Kovačeviće danas mnogo toga razdvaja, ali kumstvo je važna veza u Hrvatskoj koja se većinski (80 posto) deklarira kao katolička zemlja, pa obitelj s Trešnjevke zaboravi na njihove plaće i naoko lagodan život, kao i to da oni, Horvatovi, moraju ustati u zoru, osobito kad rade u jutarnjoj smjeni. Marija i Ivan imaju stalni posao i rade puno radno vrijeme - 40 sati na tjedan. To im je prvo radno mjesto u životu i, kao većina hrvatskih građana, ne razmišljaju o tome da potraže bolji posao i nikada ne bi pristali na to da se presele u drugi grad zbog boljeg posla. To što je Ivana Kovačević dosad promijenila već tri posla, čini im se kao hazarderstvo, iako je svaki put dobila veću plaću, bolje radne uvjete i unapređenje.

Kovačevići su za pojmove Horvatovih basnoslovno bogati, no nisu uvijek to bili i njihov je dobar život isključivo posljedica znanja i rada

Bez godišnjeg odmora i bolovanja, Ivan godišnje odradi 1699 redovnih sati i još 54 sata prekovremeno. Marija odradi 1758 sati i 11 sati prekovremeno. Ivan mjesečno zaradi 3894 kune, a Marija 3118 kuna, što su prosječne plaće za srednju stručnu spremu u prerađivačkoj industriji i trgovini na malo, koje zapošljavaju najviše hrvatskih radnika. Mjesečno zajedno zarade 7012 kuna, što je godišnje 84.144 kune. Na poslu im je, kako kaže hrvatski prosjek, najvažnija plaća, koja je očito premala, te sigurnost radnog mjesta, koja im je srećom zajamčena. Bitni su im i dobri radni uvjeti, ali za njih to ne znači službeni auto, mobitel s pokrivenim troškovima, plaćeno životno osiguranje ili, možda, novčani bonus, kao primjerice prosječnom menadžeru. Važno im je i da im je posao zanimljiv: kumi Ivani i kumu Marku to znači zanimljiv projekt i nove klijente, Mariji i Ivanu to znači da su im kolege na poslu ugodne. Mariji je njezin posao blagajnice često naporan, iako zadnjih godina više ne stoji, nego sjedi za blagajnom, no napetost, brzinu i zahtjeve šefova ona i Ivan uspijevaju prebroditi humorom i šalama s kolegama i kolegicama.

Iako Ivan i Marija malo zarađuju, zajedno ipak imaju više novca na raspolaganju nego prosječno hrvatsko kućanstvo. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2006. godinu, prosječno hrvatsko kućanstvo godišnje je potrošilo 69.457 kuna. Najviše su, gotovo 33 posto novca koji zarade, potrošili na hranu i piće - ukupno 22.661 kunu. Od toga na hranu godišnje otpada oko 21.000 kuna. Drugi najveći izdatak su im stanovanje i režije, na koje godišnje potroše oko 14 posto novca ili 9503 kune.

Cigarete i novine
Imaginarna hrvatska obitelj iz državne statistike na prijevoz godišnje potroši 7923 kune. Na odjeću i obuću u godinu dana potroše 5557 kuna, što je po osobi, godišnje, manje od 1900 kuna. Jedan član kućanstva godišnje na obuću tako potroši 574 kune, što znači da ima novca za otprilike jedne poštene cipele godišnje. Na cigarete pušač, prema službenoj statistici, potroši godišnje 498 kuna, što mu otprilike dostaje za 33 kutije cigareta. Ako puši jednu kutiju dnevno, koju kupi na kiosku a ne kod švercera, od svojih primanja ima novca za cigarete za malo više od mjesec dana. Imajući na umu da trećina Hrvata redovito puši, frizerka Vesna i dizajner Marko iz naše priče su pušači, Markova supruga Ivana pokušava prestati već godinama, Marija nikada nije pušila, a Ivan je uspio prestati pušiti nakon poskupljenja cigareta i najave zabrane pušenja na javnim mjestima.


Kliknite za uvećanje grafike
­Izvor po­da­ta­ka: Sta­ti­sti­čki lje­to­pis Re­pu­bli­ke Hr­vat­ske za 2007., Cen­tar za istra­ži­va­nja GfK, Agen­ci­ja Me­di­a­na, Zbor­nik ra­do­va ‘U po­tra­zi za ­identitetom’ ­(pripremio ­prof. dr. Jo­sip Ba­lo­ban), istra­ži­va­nja o spol­no­sti dr. Ale­ksan­dra Štul­ho­fe­ra, istra­ži­va­nje ‘Lju­bav i ­seks na ­poslu’ por­ta­la Moj­Po­sao, istra­ži­va­nja Ju­tar­njeg li­sta, Ve­čer­njeg li­sta, tje­dni­ka Na­ci­o­nal i por­ta­la 4ko­tača

Na pokućstvo, opremu za kuću i redovito održavanje prosječno hrvatsko kućanstvo godišnje potroši 3556 kuna, na zdravstvo 1738 kuna, a na komunikacije obitelj na godinu utroši 3549 kuna. Na rekreaciju i kulturu u 12 mjeseci potroši 4311 kuna, odnosno po osobi 1470 kuna. Pritom na časopise i knjige prosječno kućanstvo u godinu dana potroši 1393 kune. Ako kupuju samo dnevne novine, godišnje imaju novca za 232 primjerka, odnosno do kioska prošeću osam puta mjesečno, vjerojatno subotom i nedjeljom. Na osobnu njegu po kućanstvu se potroši 2565 kuna godišnje, po članu svega 875 kuna. To bi značilo da prosječan Hrvat, ako poželi originalni parfem, godišnje može kupiti u najboljem slučaju dva, pod uvjetom da zanemari svu drugu higijenu.

No prosječni Ivan i Marija Horvat ne vode takav život, barem ne za sebe. Nike tenisice kupit će svom sinu Luki koji pohađa drugi razred gimanzije. Marija neće kupiti novi Chanelov parfem, nego će kupiti kopiju mirisa u Refanu. Originalni parfem dobit će za rođendan od Lukinih kumova, a odjeću koja nije kupljena na placu, u bezimenoj trgovini ili na desetak rata ako je nešto kvalitetnija, obući će samo zato što joj je kuma Ivana poklonila košulju ili suknju koju je kupila na brzinu na službenom putu u Njemačkoj, ali je zaključila da joj se zapravo ne sviđa. Ivana Kovačević, za razliku od Marije, redovito kupuje na rasprodajama. Kao što to čini većina visokoobrazovanih žena s većim prihodima.

Horvatovi nikada ne bi za sebe rekli da su siromašni, osim načelno, u raspravama, kad se diskutira o tome kako se država bogati na račun radnika. Svoj relativno dobar život mogu zahvaliti kratkoročnim kreditima, karticama, minusima u banci i Marijinim financijskim čarolijama. Slično živi i njena prijateljica frizerka Vesna. I dok će Vesna otvoreno priznati da radi na crno, što kao frizerka može činiti bez ikakvih problema, Marija i Ivan imaju neke dodatne izvore prihoda, vjerojatno također “na crno”, ali službena statistika ne može otkriti što točno rade.

Marija i Ivan oboje imaju tekući račun, jedno u Zagrebačkoj, a drugo u Privrednoj banci, a banku su izabrali sami, iako su na početku radnoga vijeka imali račune u banci s kojom je poslovao njihov poslodavac. Oboje se znaju koristiti bankomatskom karticom, a Marija ima i kreditnu karticu. Oboje imaju dopušteni minus na računu, a Marija još koristi i čekove, no nemaju nikakvu štednju u banci. Nešto novca imaju kod kuće, za “crne dane”. Vesna je za svoju kćer Luciju otvorila štednu knjižicu, dok su Ivana i Marko Kovačević za Saru već počeli uplaćivati stambenu štednju. Ivani poslodavac uplaćuje životno osiguranje, dok ga Marko plaća sam sebi. Horvatovi su podigli kredit kako bi kupili paket dionica HT-a, a Kovačevići su ga kupili od ušteđenog novca koji su držali oročen u banci. Marko se u zadnjih godinu dana počeo ponešto “igrati dionicama”, ali je oprezan. On, kao i njegova supruga, koristi elektronsko bankarstvo, dok Horvatovi i Vesna Babić račune plaćaju u pošti ili banci.   Obitelj Horvat dnevno pojede tri obroka, Kovačevići često preskaču doručak, a i nemaju naviku zajedničkih ručkova i večera

Vesna i njena kći Lucija žive u stanu u Novom Zagrebu, za koji Vesna otplaćuje kredit koji je digla s bivšim mužem, a s nešto novca su im prije 20 godina pomogli i roditelji. Kredit za stan od 50 kvadrata sasvim će otplatiti za pet godina. Njeni roditelji žive u Slavoniji. Babićke za kućnog ljubimca imaju mačku. Kovačevići su prije sedam godina, nakon što je Ivana dobila veliku povišicu nakon promjene posla (treće otkako je počela raditi), a Marko svoj proširio, odlučili kupiti veći stan, od 95 kvadrata, na kredit, u modernoj urbanoj vili na sjeveru Zagreba. Do tada su živjeli u 40 kvadrata stana koji su Ivani u Zagrebu, još tijekom studija, kupili imućni roditelji. Oboje su podrijetlom iz Dalmacije - Marko iz Splita, a Ivana iz Zadra, a u Zagrebu su ostali živjeti nakon studija. Njihovi roditelji imaju vikendice na otocima, u koje su Ivana i Marko zajedno sa svojom braćom i sestrama uložili nešto novca. Kovačevići razmišljaju da za par godina kupe stančić koji bi dali kćeri Sari kad krene na fakultet.

Stambeni prostor
U stanu u obiteljskoj kući od 60-ak kvadrata Horvatovi su spavaću sobu prepustili djeci, a oni spavaju u dnevnom boravku koji su ormarima razdijelili na spavaći dio i boravak. Namještaj, primjerice garnitura za sjedenje stara je 20 godina pa je planiraju promijeniti u idućih godinu dana.

Imaju televizor u boji, hladnjak sa zamrzivačem, stroj za pranje rublja, a iako Marija priželjkuje stroj za pranje posuđa, može ga samo gledati kod svojih kumova Ivane i Marka, koji imaju dva televizora (drugi je u Sarinoj sobi). Horvatovi imaju glazbenu liniju koju su kupili sinu Luki, a nedavno su stari videorekorder zamijenili DVD-om koji je Marija poklonila djeci za Božić jer se u njenom dućanu prodavao na akciji za 200 kuna. Treba li uopće reći da Kovačevići već imaju DVD rekorder koji su platili oko 3000 kuna i vrhunsku liniju s odvojenim pojačalom i zvučnicima koje su platili oko 5000 kuna. Marko je, naime, u njihovu društvu poznat kao audiofil, a tu ljubav dijeli i njegova kći Sara.

Osobno računalo ima svih četvero tinejdžera - Luka, Petra, Sara i Lucija. Lukini i Petrini roditelji kupili su ga na kreditnu karticu i otplaćivali dvije godine tako da je sada, kada je otplaćeno, već zastarjelo. Lucijina majka ga je nabavila jer je bio nužan njenoj kćeri koja upravo završava matematičku gimnaziju, a zaradila ga je šišanjem i farbanjem na crno u njihovoj kuhinji. Sara je računalo dobila bez ikakvih problema; uostalom, svaki od njenih roditelja ima laptop. Mikrovalnu pećnicu ima samo obitelj Kovačević, jednako kao i klima-uređaj, iako Horvatovi razmišljaju o tome da ga sada kupe na kredit, a besplatno im ga može ugraditi jedan Ivanov prijatelj koji radi u dućanu tehničke robe. Vesna klima-uređaj vidi samo na poslu, u frizerskom salonu svoje šefice.