Ego može biti primjećen, shvaćen, transcedentiran na kraju krajeva, ali se protiv njega ne može nitko ničim boriti. Jer sama borba je Ego. U toj borbi mali Ego koji imaju ideju da se bori protiv Ega, u svrhu tzv. duhovnosti i ideja koje nisu do krajashvaćene, uvijek strada. On se ne može boriti protiv nečega što je staro kao sama ljudska civilizacija.

Bilo kakav pokušaj, ako izuzmemo svjedočenje i posmatranje, u odnosu na Ego je kao da Mjesec objavi rat Sunčevom Sistemu.

Zbog tih ideja duhovnjaci završavaju u ludnicama, postaju još veći ego manijaci nego što su bili. Jer Ego nije razdvojen od čovjeka. On JESTE čovjek.

O transcedenciji Ega bi se moglo pričati, s stalnim znanjem da je i to samo jedna Ego igrica.

Ego je voda u čaši. Svijest je voda u čaši. (Čaša u smislu oblika)

Ono što se može napraviti kada je riječ o Egu i transcedenciji jeste prvo i osnovno posmatranje. Kao osnova upoznavanja sa pravim stanjem stvari.

Drugo, razumijevanje o čemu se radi i što je to Ego, što je to Svijest, što je to Priroda Čovjeka.

Treće voljni rad koji mora biti pod stalnom kontrolom zbog mogućnosti pogrešnosti motiva i samim tim pogrešnosti kristalizacije.
Kada se uvidom ili prolaskom u Budnost shvati Priroda, pojavljuje se razumijevanje Ego svijesti i samim tim i transcedencija.

Pozdrav