Za jesenskog ekvinocija ljeto ustupa mjesto jeseni. Iz svjetlosti i topline polako krećemo prema tami. Promjene u prirodi podsjećaju nas na to da su promjene potrebne i u nama. Trenutak kad se otvaramo primanju na svim razinama, podsjećamo se na važnosti završetaka i puštanja te prihvaćamo prolaznost svega. Da bismo održavali ravnotežu, potrebno je zakoračiti u vlastitu nutrinu, ogrnuti se tamom kako bismo se obnovili i pripremili za novi ciklus rasta
Svijet prihvaća onakvog kakav jest
Latinska riječ ekvinocij znači: ravnodnevica, trenutak kada dan i noć jednako traju. Tijekom godine postoje dva ekvinocija, proljetni i jesenski. S proljetnim ekvinocijem, svaki dan postaje malo dulji od noći, priroda se budi i buja da bi u ljetu dosegnula vrhunac svog rasta. Dinamična, jang energija, koja je aktivna od proljeća do kraja ljeta, energija je koja mijenja svijet.
Jesenski ekvinocij označava ulazak u dio godine koji obilježava mirnija, jin energija. To je energija koja svijet prihvaća onakvim kakav jest. Sunce tijekom tri dana, od 21. do 23. rujna, prividno stoji u mjestu, balansirajući na rubu tame. Nakon jesenskog ekvinocija svjetlost i toplina polako gube svoju snagu. Dani se skraćuju ustupajući mjesto tami koja će kulminirati početkom zime, u trenutku zimskog solsticija.
Ekvinocij je dragocjen trenutak ravnoteže između suprotnih energija, svjetlosti i tame, topline i hladnoće, aktivnosti i mirovanja, davanja i primanja, sadnje i žetve. U astrološkom smislu, jesenski ekvinocij obilježen je ulaskom Sunca u znak Vage. Zamislite vagu čije se plitice lagano njišu, pretežu čas na jednu, čas na drugu stranu, dok se na koncu ne smire.
Stanje ravnoteže nije statičan čin, nije ga lako ni postići ni zadržati. Ravnoteža u naš život dolazi s mudrošću koju moramo zaslužiti i naučiti kroz vlastita iskustva. Ta se mudrost u trenutku jesenskog ekvinocija svodi na tri naizgled jednostavne stvari: primanje, puštanje suvišnoga i obnavljanje, u tami vlastite nutrine.
‘Ako ne znate kako, promatrajte pojave u prirodi, ona će vam dati jasne odgovore i inspiraciju’Nikola Tesla
Iz plodova čuvaju se sjemenke novoga života
Jesen je za mnoge od nas prekrasno godišnje doba. Priroda nas očarava raskošnim bojama, od zelenih nijansi polako prelazi u žutu i zlatnu, crvenu i smeđu. S veseljem odlazimo u berbe jabuka, grožđa ili kestena, uživamo u obilnim plodovima povrća i voća koje spremamo za zimu. Raskošne boje, mirisi i okusi dokaz su darežljivosti majke prirode, ali i marljivog rada bez kojeg ne bi bilo svih tih plodova.
Jesen u vrtlogu boja sve glasnije šuška suhim lišćem, podiže vjetrove i diše sve hladnijim dahom. U svoj toj ljepoti priroda zapravo umire, no iz plodova koje smo ubrali, kao i onih simboličkih plodova – rezultata naših aktivnosti, čuvamo sjemenke novog života.
Izvor: Sensa.hr