Piše: Marija Lokas
Foto: Nina Đurđević/Cropix
Veljko Kajtazi jedan je od rijetkih visoko obrazovanih Roma u Hrvatskoj koji se ne srami svojeg porijekla i koji svoje znanje romskog jezika i problematike koristi za opće dobro svojih sunarodnjaka. Osim što je nedavno izdao prvi romsko-hrvatski rječnik koji obuhvaća čak 12.000 riječi marljivo skupljanih po romskim zajednicama čitave Europe kroz sedam godina, on je i jedini sudski tumač za romski jezik pri Županijskom sudu.
Bilo je neugodnih situacija pred sucem, ali priznaje da su ga neki slučajevi nasmijali do suza.
Bilo je neugodnih situacija pred sucem, ali priznaje da su ga neki slučajevi nasmijali do suza.
Prisutnost sunarodnjaka u sudnici Romima dosta pomažeNema države, nema isprava
- Bili su Romi koji su se vjenčali i imaju dvoje, troje djece. Stalno su se pogledavali dok sam govorio i namještali uho prema meni. Što god sam rekao, njima je bilo čudno. Znaju da su se vjenčali, ali ne poznaju zakon. Kad su tražili od njih da pokažu vjenčane prstene, nisu imali pojma o kakvim se prstenima radi. Nisu čak ni znali o čemu govorim kada sam na romskom spomenuo riječ vjenčanje. No, uspjeli smo ipak zatvoriti puno takvih slučajeva. Najteže je Rome uvjeriti da se najviše isplati istina. Najveći problem je ilegalan prelazak preko granice.
Primjerice, često kupe nevjestu i onda se ona mora prebaciti preko granice, a njima ne
predstavlja ni najmanji problem to što ona nema putovnicu. Ne smatraju da su pogriješili. Ne treba im putovnica jer nemaju matičnu državu, pa misle da je sve njihovo - smije se Veljko Kajtazi. Potrebu za stvaranjem romskog rječnika dobio je upravo na sastancima Roma gdje je primijetio da uopće ne razgovaraju na romskom. Budući da nema navike da se razgovara na romskom, ni djeca Roma ne poznaju svoj izvorni jezik. Iako smatra da još ne postoji bojazan za izumiranje romskog jezika, on je već sada s nekadašnjih 48 pao na tek 37 slova.
Bez nade u zaposlenje
- U Europi ima oko 15 milijuna Roma, a u svijetu, pretpostavlja se, oko 25 milijuna. Oko 97 posto Roma koristi romaleči i razumijemo se bez obzira je li netko iz Indije ili iz Hrvatske. U Hrvatskoj je, nažalost, u romskim obiteljima romski jako malo zastupljen. Tome je razlog brza integracija, a drugi je problem u razgovoru, zaboravljaju se neke riječi koje zamjenjuju strane. Romsko dijete kad se rodi u startu mora znati barem dva jezika. Ja sam tako imao problem sa tri jezika, jer sam rođen na Kosovu, završio u Bosni, a živim u Zagrebu. Vjerujem da Vlada i država treba nešto učiniti na pitanju obrazovanja Roma. Moglo bi se, barem tijekom zimskih i ljetnih praznika, za romsku djecu organizirati nastava na njihovu materinjem jeziku - objašnjava Kajtazi napominjući kako je veliki problem i pronalaženje kadra za obrazovanje malih Roma.
Najteže je Rome uvjeriti da se najviše isplati istina, kaže Veljko- Jedan sam od rijetkih Roma koji znaju napisati svoj životopis, a već 18 godina nemam posla iako sam se javio na niz natječaja, pa ljudi misle da nema smisla školovati se ako nećeš dobiti posao jer si Rom. Čim kažeš romsko prezime, svi natječaji su za tebe otpisani. Ljudi koji su obrazovani ne žele se deklarirati kao Romi. Inače, prema podacima je četiri posto obrazovanih Roma, odnosno sa završenom srednjom školom, a činjenica je i da nema nijednog Roma zaposlenog u državnim institucijama - napominje Kajtazi.
Djeca ne znaju svoj jezik
Problem romskog jezika, ali i nepoznavanje zakona od strane Roma uočio je i tijekom svojeg angažmana kao sudskog tumača za romski na Županiskom sudu.
- Žalosno je da Romi ne poznaju više dovoljno romski jezik, pa se moram spustiti na njihov nivo i razgovarati na polujeziku, ali svejedno smatram da je prisutnost njihova sunarodnjaka u sudnici odlična stvar. Oni se opuste kad vide svog sunarodnjaka i proces ide sasvim drugačijim tokom. Vjeruju mi. Oni se toliko zapetljaju u situaciju da bi na kraju trebali biti kažnjeni, a ne oslobođeni. Automatski krenu s laži i više se ne znaju izvući. Pokušavamo ga usmjeriti i na kraju ispadne jako dobro - kaže.
Veljko Kajtazi i Ana Dalipovski vode Udrugu za promicanje obrazovanja Roma
Kajtazi je inače i ponosni vlasnik crnog pojasa peti dan u karateu. Unatoč velikoj volji za radom i angažiranosti u pitanju romskih prava i razvoja svog naroda, posljednjih 18 godina nema stalnog zaposlenja, a uredno svaki mjesec odlazi na Zavod za zapošljavanje.
Iako je završio program nekoliko ustanova visokog brazovanja, cijeli svoj životni put i uspjeh pripisuje isključivo - karateu. - Završio sam Vojnu akademiju u Kraljevcu pokraj Sarajeva, pri Županijskom sudu završio sam sve što je bilo potrebno da postanem sudski tumač za
romski, završio sam Višu trenersku školu u Splitu, a nakon toga i u Americi, u San Diegu, gdje sam polagao 4. i 5. dan u crnom pojasu u karateu prije osam godina. Inače, moj hobi, moja najveća ljubav je karate - priča svoju životnu priču Veljko Kajtazi.
Za razliku od ostalih romskih obitelji, gdje čak i unuci žive na grbači obitelji, kod mene je stvar potpuno drugačija jer ja živim na grbači svoje žene koja nije Romkinja i svojeg djetetaU Zagreb je stigao prije 30 godina po službenoj vojnoj dužnosti i za razliku od ostalih vojnih osoba nije imao niti jedan premještaj, zahvaljujući isključivo karateu.Usput se nastavio i obrazovati. Oženio se i dobio sina Aleksandra.
- Imam jednog sina od 25 godina. On i moja žena Dragica sasvim drugačije gledaju na rad romskih udruga. Smatraju da se ne bih trebao uključivati u to jer se ni oni ne žele baviti romskom tematikom. Za razliku od ostalih romskih obitelji, gdje čak i unuci žive na grbači obitelji, kod mene je stvar potpuno drugačija jer ja živim na grbači svoje žene koja nije Romkinja i svojeg djeteta - tvrdi Kajtazi.
Izdavanje romskog rječnika za njega je na kraju ipak ogroman uspjeh na putu očuvanja romskog jezika, no smatra kako bi im državne institucije i resorna ministarstva mogli značajno pomoći kupnjom određenog broja rječnika koji i dalje stoje u tiskarama.
Institucije trebaju pomoći
- Tiskanje rječnika nam je uspjelo, ali naša velika želja je da nam barem jednu trećinu rječnika otkupe državne institucije, resorna ministarstva i oni koji nam nisu pomogli u njegovu stvaranju, poput Ureda za nacionalne manjine, koji nas uopće nije podržao. Tiskano
ih je dosad 1500, ali htjeli bismo ih tiskati barem još tisuću da ih možemo podijeliti i romskim i neromskim obiteljima. Cijena rječnika je 300 kuna. Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor je za vrijeme božićnih praznika i Svjetskog dana Roma poklanjala kalendare, romsku himnu ili K’uran. Ove bi godine mogli otkupiti oko 150 komada rječnika koji bi pokrili dio naših troškova. Mi nemamo novca da ih otkupimo sve iz tiskare, a dosad smo ih otkupili 300-tinjak za dijeljenje. Dosad je romsko-hrvatski riječnik polučio i jednu veliku stvar za Rome. Dan izlaska riječnika, 5. studenoga, proglašen je Međunarodnim danom romskog jezika, što je podržala Međunarodna romska unija, na inicijativu Roma iz Hrvatske. Riječnik i ja bit ćemo zaboravljeni, ali obilježavanje toga dana vječna je stvar i Romi iz Hrvatske će se uvijek spominjati - na kraju je zaključio Kajtazi.
bglavac
edin.kecanovic
