To uopće nije moguće saznati, kao što nije moguće saznati ništa od onoga što se nije dogodilo. Prošlih života nije bilo niti će biti budućih na ovome svijetu. Moguće je da dotična gospođa vjeruje kako iz karata ili na drugi neki način to doznaje, da je tu navodnu vještinu od nekoga naučila, ali sasvim je sigurno da je to zabluda.

Istinita Božja objava sadržana u Svetom pismu uči nas da se svaki čovjek samo jedanput rađa i jedanput umire da bi zatim zauvijek živio s Bogom u vječnom blaženstvu ili bez Boga u vječnom prokletstvu. Nema, dakle, govora o ponovnom rađanju, nego o uskrsnuću, preobrazbi, koje se tek u prenesenom značenju može zvati novim rođenjem. Taj nauk nalazimo već u Starom zavjetu, primjerice u Knjizi o Jobu, u evanđeljima, u poslanicama apostola Pavla i osobito u Ivanovu Otkrivenju.

Proširena vjerovanja o reinkarnaciji vjerojatno proizlaze iz svijesti da ljudi s ovoga svijeta redovito odlaze ne sasvim čisti, opterećeni posljedicama grijeha, pa da bi morali imati još koju šansu da se od toga oslobode, da se pročiste. No Kristovi vjernici znaju da se to ne događa u reinkarnacijama, nego nakon smrti prije ulaska u vječno blaženstvo. Katolici tu mogućnost, odnosno to stanje posmrtnog oslobađanja od posljedica grijeh zovu čistilištem, drugi kršćani te Židovi i muslimani imaju o tome nešto drugačije pojmove i izraze, ali svi se slažu u tome da se pokojnicima može molitvom i žrtvom pomoći, što znači da im Bog svojim prijateljima i nakon smrti pruža neku šansu da sazru za cjelovito uskrsnuće.

Zabrinjavajuća je pojava da sve više kršćana prihvaća što u raznim časopisima nalaze o reinkarnaciji, o prošlim životima i ponovnim rođenjima na ovome svijetu, da o tome govore ne sjetivši se kako je to našoj vjeri suprotno. Je li to posljedica manjkavog vjeronauka ili uvriježene površnosti?

www.glas-koncila.hr

27.08.2009.