John Ronald Reuel Tolkien rođen je 3. siječnja 1892. godine u Bloemfonteinu u Južnoj Africi. Njegov otac Arthur pripadao je trećoj generaciji njemačkih doseljenika u Englesku. Nekoliko godina prije Tolkienovog rođenja on, u potrazi za boljom zaradom, odlazi sa suprugom Mabel u Južnu Afriku.
 
    Iz Tolkienovog djetinjstva u Africi izdvajaju se dvije neobične epizode – jednom ga je ugrizao opasan pauk tarantula, a drugom ga je prilikom ukrao crnac i vratio kući nakon nekoliko dana. Kad je imao tri godine, odlazi s majkom i jednogodišnjim bratom u Englesku. U međuvremenu mu u Južnoj Africi umire otac pa je majka odlučila ostati s djecom u Engleskoj. Zakupila je kuću na selu i posvetila se odgoju sinova. Već od ranog djetinjstva uči ih osnovama latinskog jezika i radi na razvijanju dara za crtanje kod Ronalda (tako su ga zvali u djetinjstvu) koji će kasnije sam ilustrirati svoje knjige. Njegova duboka ljubav prema zvuku riječi rezultira izmišljanjem vlastitih jezika još u djetinjstvu, a tu igru nastavlja tijekom svoje cjelokupne književne djelatnosti. Te četiri godine koje je proveo na selu, okružen prirodom, u igrama oko stare vodenice (u predgovoru Gospodara prstenova piše da mu se onda činila strahovito važnom) Tolkien smatra najintenzivnijim razdobljem svog života. U tom razdoblju zaljubljuje se u drveće i počinju ga zanimati bajke.
 
    Za vrijeme školovanja privlači ga klasična filologija, a zatim sve više povijest engleskog jezika. Već tada ima lingvističko znanje neobično za jednog srednjoškolca. Veliki utjecaj na njegovu imaginaciju ostavljaju djela anglosaksonske i anglonormanske književnosti, kao što su ep Beowulf, te viteški roman iz XIV. stoljeća Sir Gawain i Zeleni Vitez, koja će kasnije pripremati za tiskanje i o njima pisati. Godine 1911. započinje studij staroengleskog i engleskog jezika na Sveučilištu Oxford. Na prvoj godini objavljuje svoju prvu pjesmu, prethodnicu mnogih drugih koje će objavljivati cijeloga života. U Tolkienovim stihovima nazire se istančan osjećaj za legende i “vilinsku” atmosferu, što je nagovijestilo njegovu prozu, ali tek Hobbit i Gospodar prstenova učinit će njegove pjesme traženima i čitanima. Tijekom studija pokazuje veliko zanimanje za staru nordijsku, finsku i islandsku literaturu, a upoznaje se i s brojnim starim germanskim jezicima. Godine 1915., završivši studij s najvišom ocjenom, Tolkien je odmah mobiliziran, a sljedeće godine sudjeluje u bici na Somi. Zbog bolesti je vraćen u Englesku, gdje početkom 1917. godine, oporavljajući se, počinje pisati prozno djelo Knjiga izgubljenih priča. Neće ga objaviti, ali će mu poslužiti za pisanje velikog proznog epa Silmarilion.

***

Prema pričanju samog autora, prva rečenica romana Hobbit nastala je jedno poslijepodne, dok je kao profesor staroengleskog jezika pregledavao ispite svojih studenata. Jedan je list bio ostavljen prazan i na njemu je Tolkien napisao: “U jednoj rupi u zemlji živio je Hobbit”. Dvije godine kasnije to je još uvijek bila samo jedna rečenica, zatim je priča počela rasti. Tako je nastala herojska pripovijest o patuljcima, vilenjacima, čarobnjacima, divovima, zmajevima i, naravno, hobbitima. Nastala je iz večernjih priča-uspavanki što ih je pričao sinu Johnu kojem je uvijek trebalo puno vremena da zaspi. Odatle dolazi i jednostavan stil pisanja, pun maštovitosti, topline i humora. Roman pod naslovom Hobbit - tamo i natrag izlazi 1937. godine i tada hobbiti, u cijelosti plod Tolkienove mašte, prvi put ulaze u književnu mitologiju.

“Hobbiti su jedan neupadljiv, ali prastar narod, nekoć znatno brojniji nego danas; jer oni vole mir, tišinu i dobro obrađenu zemlju: najradije prebivaju u lijepo uređenu i uzorno obrađenu seoskom predjelu. Ne razumiju niti su ikad razumjeli, pa nisu ni voljeli, strojeve složenije od kovačkog mijeha, vodenice ili ručnog razboja. Čak su i u drevno doba obično zazirali od “velikih ljudi” kako nas nazivaju, a sad upravo panično bježe od nas i sve ih je teže naći. Imaju dobro razvijen sluh i vid, a premda su skloni debljanju i nikad se ne žure bez potrebe, ipak se hitro i spretno kreću.
Bjelodano je da su hobbiti, unatoč kasnijem otuđivanju, u rodu s nama: mnogo su nam bliskiji nego vilenjaci, pa i patuljci. Od pamtivijeka su govorili ljudske jezike, na svoj način, voljeli su i mrzili manje-više isto ono što i ljudi. Ali u kakvom smo srodstvu s njima, to se više ne može pouzdano ustanoviti. Porijeklo hobbita seže u daleke dane koji su odavno prošli i pali u zaborav.”

    Na početku priče upoznajemo hobbita po imenu Bilbo Baggins. On je pripadnik porodice čije su članove ostali hobbiti smatrali uglednima “ne samo zato što su većina njih bogati, već i zato što se nikada nisu upuštali u pustolovine, niti činili bilo što neočekivano”. No, tu mirnu i sigurnu svakodnevnicu poremetit će jedan neočekivan posjet, nakon kojeg će Bilbo osjetiti želju “da otputuje i vidi visoke planine, osluhne šumor borova i vodopada, da istražuje špilje i nosi mač umjesto štapa”. Nevoljko napustivši udoban i miran život, on će krenuti na dug i opasan put kroz divlje krajeve, upoznati neobična bića, sudjelovati u teškim i krvavim bitkama te iskazati hrabrost i domišljatost za koje nije ni znao da ih posjeduje. Tijekom putovanja Bilbo doživljava transformaciju pokazujući da i mali, neugledni hobbit može postati velik, samo ako se usudi odgovoriti na izazov sudbine. Taj proces odrastanja i sazrijevanja ujedno je i početak novih dramatičnih zbivanja opisanih u trilogiji Gospodar prstenova, koja se ovaj put tiču svih stanovnika Tolkienovog Međuzemlja. Jer, na svom životnom putovanju Bilbo pronalazi izgubljeni Prsten Moći u podzemnim hodnicima Maglenih Planina, što će pokrenuti čitav niz događaja o čijem će ishodu ovisiti tok povijesti Međuzemlja.

Hobbit nas uvodi u čudesan svijet Međuzemlja i upoznaje s njegovim neobičnim stanovnicima, načinom života, dugom poviješću… i to u trenutku kada se po tko zna koji put počela odvijati ona prastara priča o sukobu dobra i zla, o vječnoj borbi svjetla i tame, nakon koje počinje novi ciklus, novo doba… Pisanje trilogije Tolkien započinje još 1937. godine, a završava u jesen 1949. godine. Posljedice II. svjetskog rata odgađaju njeno objavljivanje, pa prva i druga knjiga, Prstenova družina i Dvije kule, izlaze tek 1954. godine. Sljedeće godine izlazi i posljednji dio: Povratak kralja.




Prstena Tri za vilin-kralje za koje zvijezde siju,
I Sedam za patuljke-vladare kamenih dvora moći,
I Devet za ljude, usuda kletog što zarana mriju,
Al Prsten Jedan za Cara Mraka na prijestolju noći
U zemlji Mordor gdje sjene se kriju.
Prsten Jedan da zavlada svima, Prsten Jedan što traži i seže
Prsten Jedan da spoji se s njima i u tami ih sveže
U zemlji Mordor gdje sjene se kriju.



Prsten ne smije pasti u ruke zlog čarobnjaka Saurona, tvorca Prstena, koji želi pokoriti svijet silom i strahom i postati njegov mračni gospodar. Prsten predstavlja neizmjernu moć, ali zbog zle prirode svog tvorca, on predstavlja opasnost čak i za one koji bi ga upotrijebili za dobro, jer njegova je moć tolika da svakoga može podložiti svojoj volji. Jedino što preostaje jest – uništiti ga bacanjem u vatreno ždrijelo Klete gore, tamo gdje je i nastao.

Taj naizgled nemoguć zadatak povjeren je “Družini od Prstena”, sastavljenoj od predstavnika svih naroda Međuzemlja. Frodo Baggins, Bilbov rođak i njegov nasljednik, nositelj je Prstena, a pratit će ga vjerni prijatelji Sam, Merry i Pippin. Ljude će predstavljati Boromir i Aragorn, a s njima će poći i patuljak Gimli, vilenjak Legolas i čarobnjak Gandalf. Ujedinivši snage, oni će krenuti na dugo putovanje prepuno vidljivih i nevidljivih opasnosti, koje će staviti na kušnju njihovo prijateljstvo, hrabrost i istrajnost. Rat za Prsten je započeo! Uz stalnu prijetnju Crnih Jahača i mnogobrojne vojske mraka, svaki član družine bori se i s vlastitim neprijateljima – strahom i slabošću. U jednom trenutku Družina se raspada, pa iako fizički više nisu zajedno, svaki pojedini član vodi svoj rat za Prsten.

Tako se i Frodo, tijekom putovanja do Klete gore u samom srcu neprijateljevog teritorija, suočava s mnogim poteškoćama i opasnostima. Osim toga, kako se približava cilju, težina opasnog tereta kojeg nosi na lančiću oko vrata sve više raste i sve ga je teže nositi. Ponekad se čini da to nadilazi njegove fizičke i psihičke mogućnosti, ali se nastavlja boriti svim snagama. Jer to je pitanje života ili smrti, ali ne samo za njega, već za sve stanovnike Međuzemlja. U pratnji svog prijatelja Sama, Frodo zalazi duboko u teritorij neprijatelja, gdje su “i zemlja, i zrak, i voda ukleti”. “Ali ovuda nas put vodi,” reče Frodo, a Sam odgovara: “Da, to je istina. I ne bi uopće ovdje bili da smo znali što nas čeka. Ali često tako biva. Sva ona junaštva u starim pričama i pjesmama.(…) Ja sam mislio da su sve ono oni divni junaci tražili i željeli, zato što je sve to bilo uzbudljivo, a život im je bio pomalo dosadan, da im je to bila neka vrsta zabave. Ipak, nije tako bilo s pričama koje su stvarno nešto značile… (…) Obično su se junaci u njima jednostavno našli… (…) Al’ bit će da su imali puno prilika, ko i mi, da se vrate, samo što nisu htjeli. A da su se vratili, za njih ne bi znali jerbo bi bili pali u zaborav. Znamo samo za one koji su išli dalje… i pazite, nisu svi oni ni dobro završili; bar ne u onom smislu u kojem oni u samoj priči, a ne oni izvan nje, misle da je svršetak dobar. Znate, da se vrate kući i nađu da je sve u redu, iako nije sve baš isto…”

Na samom kraju, Prsten konačno biva uništen, no svaka pojava zla ostavlja svijet bespovratno promijenjenim…

Već u Hobbitu Tolkien ostvaruje višeznačnost priče, što produbljuje u Gospodaru prstenova, čime ta trilogija prerasta u sagu koja u sebi nosi dubinu za posvećene, ali i privlačnost za one koji čitaju iz zabave. Iako govori o nekim drevnim, prošlim vremenima, zbog svoje skoro mitske univerzalnosti posjeduje raznoliku primjenjivost na mišljenje i iskustvo čitatelja. “Ja imam osjećaj da se rukovodim nečim što već negdje postoji, a ne da pronalazim”, kaže Tolkien o svojim djelima, a to “negdje” je ogromna začarana šuma kolektivne imaginacije u kojoj leže legende iz davnih vremena. Odlično poznavajući folklorno nasljeđe europskog sjeverozapada, keltsku mitologiju, drevne nordijske spjevove, predanja u kojima odzvanja odjek normanskih i vikinških putovanja i osvajanja, Tolkien je sve to podvrgnuo kompleksnom, dugotrajnom i stvaralačkom procesu spajanja, prožimanja i transformacije. Tako je stvorio cijeli kontinent i popratio to brojnim zemljopisnim kartama, detaljnim opisima zemljopisa, povijesti, dinastija, rodoslovlja, te brojnim podacima o društvenom uređenju, običajima, oružju, ratnoj taktici, odjeći, pjesničkoj vještini...

    Tolkien objavljuje još dvije kratke prozne priče i jednu u stihovima, a posmrtno mu je objavljen veliki prozni ep Silmarilion, koji pripovijeda o samom stvaranju svijeta, o životu i događajima u ranim danima, na koje se sada već kao legende osvrću likovi iz Gospodara prstenova. Njegova djela postaju nezaobilazno štivo svih generacija, od djece do odraslih, a čitaju se ponovo i ponovo, svaki put otkrivajući novi dio čarolije.

Tolkien odlazi u mirovinu 1959. godine, a zbog doprinosa filologiji, Sveučilište Oxford ga izabire za počasnog doktora znanosti. Umro je 1973. godine u Bornmouthu, ostavivši nam u nasljeđe nezaboravnu herojsku priču kao trajnu inspiraciju.

Sandra Marinac
Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 11

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=2120261133