Prošlo je otprilike 3 godine kako je grom zastrašujućom silinom udario u kupolu svetog Petra u samom Vatikanu. Bio je to dan kada je nakon 600 godina papinstva, papa Benedikt XVI. dao ostavku. Mnogi će se složiti, bio je to mistikom obljubljeni, povijesni dan unutar Katoličke crkve, jer se u njoj, ali i u cijelom kozmički povezanom svijetu, dogodila silovita prekretnica.

Papa Franjo sletio u kaos

Zvijer se rasplamsala. Ratovi su buknuli. Ljudi su izgorjeli od samoće. Prosvjeduju. Bore se, ali uzaludno. Svijet nema sluh za nejakost, za slabost, međutim ‘jaki’ su se odavno postavili, još tada kada su svima oči bile zamrljane pijeskom. I sada vladaju, promatraju naš krik. Krik čovječanstva koje polako spoznaje da je prevareno. Smrt se prelila preko čovjeka. I ne samo to, ona je postala svakodnevica. Crkve diljem Europe se zatvaraju, pretvaraju, glume – samo rijetki ostaju budni, kao i u Biblijska vremena. Lažni proroci, lažnjaci, gatarska zvjerad, magičari, energetska čudovišta, reiki balerine, vračari i vladari, dijaboličari, đavoljupci, mračnjaci, nastranofili i svi drugi fili – svi su oni odjednom postali dio pozornice i samo grade svoju mrežu ‘preraspodjele prava’, na čijem vrhu sjedi on ­ Gospodar svijeta. U cijeli taj dijabolizirani kaos slijeće simpatični papa Franjo. Čovjek oko kojeg se podijelio svijet. Lik kojeg vole i nekrste, dapače rado će ga i braniti pred ‘krštenima’ koji ga često ‘propituju’. I mediji ga vole. U službi ‘istine’ usude se stalno izvrtati njegove misli, riječi… Papa po svemu drugačiji od drugih, kao da je gore spomenutom munjom prebačen u ovaj svijet, u ovu Crkvu koja već pomalo malaksala, ni ne zna što čeka, ni koga čeka.

Romanom upozorio na vladavinu Antikrista

Ne, ovaj put nećemo prebirati po riječima koje su svi prenosili, već ćemo vatikanske poruke čitati između redova. Znate li da je papa Franjo predvodeći mise u domu svete Marte već tri puta glasno preporučio svijetu jednu knjigu? Sigurno ne znate. Jer, od iskrivljenih velikih ‘istina’ koje mediji često prenose, niste stigli pročitati njegovu najvažniju poruku., poruku koju je ponovio čak tri puta, posljednji put u avionu na putu iz Azije. Tada je rekao: “Ima jedna knjiga čiji je stil možda malo zastario jer je pisana 1907. u Londonu, ali trebali bi ju pročitati, jer već je tada autor uvidio ideološku kolonizaciju pišući svoj roman. Knjiga se zove Gospodar svijeta (Lord of the world), a autor je Britanac Robert Hugh Benson.” No, što je u toj knjizi toliko zanimljivo da je uporno preporučuje ‘kršćanima’ za lektiru? Autor tog romana, R. H. Benson rođen je kao sin anglikanskog nadbiskupa od Canterburyja i sve do svog obraćenja na katolicizam pripadao je anglikanskoj crkvi. Konvertirao je u svojim tridesetima i djelovao je u Vatikanu kao tajnik pape Pija X. Napisao je roman ‘Gospodar svijeta’, i taj roman pisan u ono vrijeme, zapravo je roman budućnosti naše budućnosti. Mi sada, nakon sto godina, suvremenici smo tih predkazanih apokaliptičnih Bensonovih viđenja. Benson u romanu opisuje sugestivnu moć bezbožnog humanizma pred čijom će ideologijom na koljena pasti svi narodi, sve vjere kao i katolici. On prati jedan bračni par koji je posve očaran osobom koja promiče tu ideologiju. Osobu koja sebe vidi kao ‘ovog Mesiju’, nasuprot svećenika koji je njegov protivnik jer je shvatio svu perverziju tog novog humanizma. Roman koji preporučuje papa Franjo pripovijeda kako će silovitom brzinom novi, lažni Mesija osvojiti srca ljudi jer se svijet našao u bezizglednoj situaciji pritisnut antagonizmima istoka i zapada. On se pojavljuje kao spasitelj koji nudi rješenje i uskoro mu cijeli svijet leži pod nogama. Jedino što mu smeta na tom putu je kršćanstvo, jer u novom humanizmu najviše biće je čovjek, dok Stvoritelj u kojeg vjeruju kršćani ne smije postojati.

 

Proročki napisi za današnje doba

U romanu (ali i u stvarnosti op.a. ) obnašaju se poganski obredi novog humanizma oponašajući kršćanke obrede. Pri tom pomažu i otpali svećenici. Jedino jedna mala šaka vjernika ne želi sudjelovati u tome. Gospodar svijeta završava svoju misiju tako da zapovijedi eutanaziju svih preostalih pravovjernika, ili kako ih se već sad zove, fundamentalista. Eutanazija u tišini, tajno, skoro bezbolno ­ tako naraštaji neće moći pričati o mučeničkom herojstvu, o sjemenju mučeništva, o svecima. I papa spominje ‘ideološko koloniziranje’ koje se u ovom trenutku provodi pod krinkom lažnog humanizma i ljudskih prava, a provode ga državne institucije od Europe do Afrike – na globalnoj razini. Korak po korak, skoro neprimjetno, uvodi se svijetom jedna totalitarna ideologija, jedan svjetonazor pored kojeg nema mjesta za slobodu misli – velikog straha totalitarizma. Riječ je o knjizi opomene za današnje generacije. Riječ je javnom iznošenju velikog plana masonerije s kojim je pisac Benson vjerojatno bio upoznat preko svog utjecajnog oca, a preporuča se kršćanima direktno iz Vatikana! Već onda, prije sto godina, kada je knjiga pisana, kao završnica svijeta kojeg poznajemo spominju se sukobi istoka i zapada. Kao uzrok spominje se netrpeljivost religija, iako su brojne kršćanske zajednice na istoku već preko tisuću godina u miru s muslimanskim stanovništvom. Sve do prije deset godina. Spominje se i lažni ekumenizam pod plaštem političke korektnosti. Jedinstvo svih religija u New Age s nevidljivom silom na čelu kojoj se prinose žrtve i koja skriva svoje demonsko lice. Spominje se doba koje je Isus najavio riječima: “Pazite da ne budete zavedeni! Jer mnogi će doći u ime moje i govoriti:‘Ja sam Krist’ i ‘Vrijeme se približilo’. Nemojte ići za njima! A kad čujete za ratove i nemire, ne plašite se! Jer to se mora najprije dogoditi, ali neće odmah doći kraj.” Zatim im je rekao: “Narod će ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo. I bit će jakih potresa i po raznim mjestima bit će pošasti i gladi. Bit će strahota i velikih znakova s neba.”

Papu treba čitati između redova

Pitanje je zašto Papa tako suptilno preporučuje tu knjigu. Ako već misli da ima istine u njoj, zabranjuje li mu njegov međunarodni položaj da otvoreno progovori o tim temama? A ako su to pak samo vizionarske tlapnje jednog bivšeg papinog tajnika, zašto ju uopće preporučuje čitavom svijetu – tri puta? Nije li ovaj papa jedini čovjek koji se posjetom u BiH usudio reći: “Treći svjetski rat je već počeo”? Što je zapravo pod time mislio? Da smo na pragu jedne velike bitke koju moramo osvijestiti?! Jer, knjiga koju je papa preporučio nije samo knjiga budućnosti, ona je upravo štivo koje pod masovnim medijima danas ‘pečate’ kao teoriju urote. Zašto bi papa Franjo, samo tako hvalio knjigu koja najavljuje dolazak Antikrista, i Novi svjetki poredak i to svim vjernicima, ako u tome nema istine? Možda zato što kršćani danas ne čitaju Riječ, koja je sve to predvidila i prije Bensona, a oni koji se pak drže Riječi, i znaju dobro uočavati znakove vremena, ipak mogu podleći zamkama ovog pretvorbenog mira, lažnog mira i lažne sigurnosti pod kojim se odvija jedan od težih pokolja naše povijesti, o čemu je također govorio. A i upast će, ako je suditi po ovom proročkom djelu. Čini se kako papu treba čitati između redova, jer pozicije na šahovskoj karti svijeta, odavno su podijeljene, a suočiti se s njima, pa makar i preko Bensonovog romana znači doći u stanje u kojem je Isus bio u samom Getsemanskom vrtu. Stanju prije Golgote. Stanju pozaspalog svijeta i živućih mučenika, žrtvi ­ novog humanizma. Čini se kako papa Franjo ipak viče ­ “Budite budni”, dakako između redova kako je to činio i Isus kada je usnulim učenicima govorio o ‘budnosti’ njihove duše, a oni ga nisu shvaćali.

Autor: Zrinka Kasapić Dnevno.hr