Liječenje- to je tema koja iz dana u dan postaje sve aktuelnija. Sve je više bolesnih ljudi, zbog toga službena medicina sve više dolazi u neprilike. Bolesti izazvane zbog povratnog djelovanja prepisanih lijekova od strane liječnika alarmantno su porasle-uzimanje mnogobrojnih kemijskih preparata ravno je nasilju nad tijelom. Prirodna sredstva liječenja gube sve više i više svoj pozitivan učinak zahvaljujući porastu zagađenosti našeg okoliša.
Istovremeno su vanjski napadi na zdravlje čovjeka u znatnom porastu: radiaktivnost je u porastu, zagađenje vode i zraka-a time i naših živežnih namirnica-poprima sve ozbiljnije razmjere, a kao posljedica stalnog slabljenja zaštitnog ozonskog sloja, sunčevo zračenje postaje sve agresivnije. Rak, alergije, a sad još i sida-nova pošast za čovječanstvo-povećavaju se u zapanjujućoj mjeri. A školska medicina je nemoćna...
Zbog svega ovoga današnja situacija nas prisiljava da se ponovno prisjetimo starih načina liječenja, te na taj način usmjerimo svoje razmišljanje i život više na duhovno i duševno, na unutarnje. Čuveni liječnici čovječanstva-Galen, Hipokrat, Paracelzus, Hildegard i mnogi drugi-znali su, naime, da svaka bolest ima i neki unutarnji, duševni uzrok.
Kardinalna pogreška medicine u posljednjih 100 godina bila je, i još uvijek jest, da ona gleda čovjeka uglavnom kao materiju, a ne spoznaje ga i ne vidi u njegovoj cjelovitosti. Čovjek se ne može tako jednostavno uzeti kao da je stroj, čiji se materijalni dijelovi mogu po volji popraviti i izmijeniti; on je znatno više! On je osoba-jedinka od tijela, duše i duha. Tek kad čovjeka shvatimo kao jednu cjelinu, možemo razumjeti što on uopće znači bolest odn. liječenje, te konačno zdravo biće.
Uzroci svih bolesti leže u čovjekovom pogrešnom razmišljanju, u neiskrenom razmišljanju i življenju.
MISLI SU ENERGIJA
Moć misli poznata je danas mnogim ljudima-a pojedinci su primjenom ovog znanja doživjeli u svom životu pozitivan obrat. Često se međutim snaga misli zloupotrebljava za postizanje sebičnih ciljeva. Primjena misaonih snaga u egoistične svrhe krajnje je opasna i ne može se izjednačiti s pozitivnim mišljenjem, kako ga mi razumijemo.
SVE JE ENERGIJA
Cjelokupni se kozmos temelji na titranju, na energiji: Sve je energija-bez obzira radi li se o materiji, svjetlu, tonu, mislima ili osjećajima. Ovo potvrđuju i mnogi znanstvenici preko svojih istraživanja, koja pokazuju da nisu samo vanjski uticaji ti koji izazivaju fizičke promjene na našem tijelu, već da prvenstveno misli-a u daljnjem smislu i osjećaji-utječu na biokemiski proces u našem organizmu. Misli su po tom energija koja djeluje na zdravstveno stanje našeg tijela. Negativne misli pridonose obolijevanju čovjeka, dok pozitivne liječe odnosno odražavaju zdravim.
Misli, osjećaji, a također i nesvjesni pokreti, oblikuju naše ponašenje, naše gestikulacije, mimiku, svaki pokret, a iznad svega naše riječi i djela, za koje možemo reći da su snažna energija. Unutarnje utječe na vanjsko i obratno, to je omogućeno zbog neprekidne izmjene, kolanja energije. U nama postoji stalno naizmjenično djelovanje sila koje uz to komuniciraju još i međusobno. Ova komunikacija može nas ili izgrađivati, jačati i oživljavati ili pak uništavati dok konačno ne obolimo, ovisno o tome da li su energije koje protječu pozitivne ili negativne.
POZITIVNE I NEGATIVNE MISLI
Pozitivne misli su uzdižuće i konstruktivne misli-to su misli prožete osjećajima nesebične ljubavi: misli kojima je cilj dobrobit bližnjega, bez očekivanja hvale, priznanja ili nagrade; to su misli pune ljubavi, prijazne i nježne, misli povjerenja i blagonaklonosti, misli služenja i pomoći bližnjemu da u dotičnoj situaciji napravi sljedeći korak: to su misli mira i jedinstva, misli veselja i unutarnje sreće-npr. spram ljepote prirode, koja nam se dariva kao snaga i život u bezbrojnim oblacima i bojama; to su misli zahvalnosti koje potječu iz osjećaja obdarenog bića...Strujanje energije odvija se ovdje nesebično od nas prema drugima, te nam se obilno vraća, jer mi smo oni koji dajemo, budući da ljubimo. Nesebične misli pune ljubavi bižanska su energija, jer Bog je ljubav, i tko voli taj je u Bogu, a Bog je u njemu.
Negativne misli su rušilačke, destruktivne misli-to su egoistične misli, zavist, ljubomora, mržnja, srdžba i agresija spram bližnjemu: to su depresivne misli, misli precjenjivanja i omalovažavanja; to su očekivanja, misli nepovjerenja i zlobe; to su sanjarskog, neiskrenog razmišljanja, te ovisnosti o prošlome a također i o budućem; to su misli pune straha-straha za egzistenciju, straha od bolesti, boli, nevolje i smrti, straha da nismo dorasli zahtjevima svakodnevnice, straha zbog mogućeg gubitka imovine, gubitka partnera ili bližnjega; to su misli samosažaljenja i lažne sućuti s bližnjim, a koje njemu ne pomažu; to su misli uništenja, iskorištavanja, mučenja i ubijanja, prvenstveno u odnosu na prirodu, biljke i životinje; to su misli žudnje za posjedovanjem, za položajem, za stjecanjem, misli pohlepe za gospodstvom i moći; to su samovoljne misli usmjerene na samoga sebe, bezobzirne misli koje se vrte samo oko vlastitih interesa i vlastitog probitka...Ovdje energija ne pritječe drugom; snage koje djelujune daju već uzimaju; čovjek koji negativno misli ne daje nego pokušava uzeti energiju da bi zadovoljio svoje osobne, egocentrične potrebe i želje, odnosno da bi nadoknadio vlastito siromaštvo u energiji, time da energiju krade od drugih.
Misli su takve energije različite po vrsti i snazi. I u odnosu na vrstu misli mi izgrađujemo specifično energetsko polje. Ovo energetsko polje postaje sve jače što češće i intezivnije mislimo o istom i sličnom. Jer istovrsne se misli međusobno privlače i stvaraju jedno zajedničko, veće energetsko polje- a s vremenom i jedan pravi energetski kompleks.
Ovo se događa zato jer se u cjelokupnom univerzumu ne može izgubiti nikakva energija; energija se ne može poništiti, već jedino pretvoriti iz jednog stanja u drugo-što se u fizici tumači 'zakonom o održanju energije'.
MISAO KAO SAMOSTALNA TVOREVINA
Ako se energija ne može izgubiti, tada i svaka misao mora 'negdje' ostati ili biti, jer je stvorena dok mislimo. Što se događa s pozitivnim i negativnim mislima? Svaka misao, odn. svaki kompleks misli, budući da je to energija, ima jedan određeni oblik-vidoviti su ljudi u stanju vidjeti misaone oblike. To su tvorevine koje samostalno djeluju, a svoje odredište nose u sebi. Mislimo li, na primjer, na jednu određenu osobu s puno ljubavi, to će ovo od nas proizvedeno energetsko polje ljubavi krenuti na put k tom čovjeku. Odredba (odluka) u ovom polju djeluje kao nalog da ovom čovjeku dostavi energiju ljubavi. I usljed toga će ovo misaono energetsko polje ljubavi pronaći pravog primaoca s preciznom sigurnošću.
Pritom je potpuno nevažno da li primalac poznaje ove misli i gdje se on nalazi: misaone energije nisu vezane uz vrijeme i prostor, i uvijek stignu do cilja.
Ove pozitivne energije mogu sada djelovati na primaoca-oživljavajuće i poletno toliko, koliko je on spreman to prihvatiti. Ukoliko on ove pozitivne energije ne može odmah primiti, jer je u to vrijeme negativno usmjeren, onda pozitivne energije ostaju u njegovoj auri, u polju zračenja njegove duše, sve dok ih pozitivnim mislima ne prizove.
Mislimo lo o bližnjem negativno, onda mi stvaramo negativno energetsko polje; odašiljemo li, na primjer, misli mržnje ili zavisti, to opetove misli kao samostalne tvorevine odlaze k ovom čovjeku i pokušavaju djelovati na njega.
Ako sad primalac razmišlja slično, u njemu dolazi do rezonancije-zajednički energetski kompleks započinje titranjem pulsirati, a negativne se misli u njemu pojačavaju. Tako se mogu stvoriti pravi misaoni oblaci i čovjek je na neki način kao u 'oblacima', a to znači da on drugoga ne vidi onakvim kakav on uistinu jest; on više nije u stanju prepoznati dobro u bližnjemu. I kao posljedica toga može doći do svađe ili čak tučnjave.
Ukoliko pak odaslane negativne energije ne izazovu rezonanciju u bližnjemu, jer ne postoji ničeg odgovarajućeg-nema tzv. 'odziva' tada on ne može pasti pod uticaj ovih negativnih impulsa. Naravno, kad je netko veoma osjetljiv, tada može osjetiti negativne misli svog bližnjeg-i to kao lagane ubode iglicom, ili se bez vidnog razloga osjećati neprijatno.