Također, usudio bih se reći kako ovakva nejasna situacija zaštiti i očuvanju prirode općenito stvara veliki problem jer se stječe dojam kako je stanje u moru gotovo "ružičasto" kad se evo i sredozemna medvjedica vratila i poduzimaju se odlučne mjere za njenu zaštitu. Ljudi bi trebali znati da je procijenjeni ukupni broj sredozemnih medvjedica koje još žive u cijelom Sredozemlju i dijelu Afrike oko 350-450 jedinki te da se radi o kritično ugroženoj vrsti čiji oporavak i na područjima gdje postoje male populacije o kojima se intenzivno "brine" nije zabilježen. Stoga je pojavljivanje pojedinih usamljenih jedinki vjerojatno jedino što možemo očekivati još dugi niz godina. No povremeno pojavljivanje sredozemne medvjedice nije čudo jer je to vrsta kojoj je Jadran, kao i cijeli Mediteran, nekada bilo područje obitavanja, ali povremeni "izleti" ne znače povratak i naseljavanje Jadrana. Stoga je galama, izrada posebnih mjera zaštite i slično jednostavno pretjerivanje i zatvaranje očiju pred činjenicom da brojne druge vrste koje u Jadranu stvarno žive imaju probleme koje bi trebalo sustavno rješavati, no to u javnosti ne bi donijelo toliko slave. Iskreno, volio bih kad bi moje informacije bile potpuno krive i kad bi me netko demantirao pruživši bilo kakve dokazima potvrđene informacije o stvarnom "povratku Adriane".
Možete li nam pojasniti termin “druželjubivih dupina”? Tko su oni te kakve pozitivne i/ili negativne posljedice proizlaze iz interakcije ljudi i takvih jedinki dupina? Također, možete li nam reći zašto, unatoč popularnosti toga čina diljem svijeta, ipak nije dobro plivati s dupinima?
Povremeno se diljem svijeta susreću dupini koji žive van skupina i bez očiglednog druženja s pripadnicima svoje vrste. Stoga bi točniji termin za ovakve životinje bio bi "samotni dupini". Pravi razlozi ovakvog ponašanja nisu nam potpuno jasni. Postoji veći broj mogućih razloga kao što su namjerno odvajanje od skupine ili slučajno odvajanje zbog prilika u okolišu, nemogućnosti pronalaska hrane, stvaranja prepreka, uništavanja staništa i slično. Takva izoliranost može biti privremena ili trajna. Samotne životinje pojavljuju se na raznim mjestima, a primjećujemo ih uglavnom kad u blizini ljudi provode dane, tjedne ili mjesece. S obzirom da su tada izloženi velikom pritisku ljudi koji ih žele vidjeti, takvi dupini se navikavaju na bliske kontakte s ljudima i postaju "pitomi" te dugotrajno ostaju na takvim mjestima. Nažalost, povijest pokazuje da su ovakvi dupini uglavnom izloženi opasnosti upravo zbog svoje pitomosti te njihova veza s ljudima obično završava negativno po njih. Ubijanje, ozljeđivanje i maltretiranje često se javljaju.
U Jadranu je u bliskoj prošlosti zabilježen veći broj pojavljivanja samotnih dupina. Možda je najpoznatiji samotni dupin s "naše" strane Jadrana bio Joca u Bokakotorskom zaljevu - dobri dupin koji se igrao s ljudima, dozvoljavao dodirivanje, plivanje i slično. Joca je nakon nekoliko godina ubijen. S talijanske strane najpoznatiji je dobri dupin Filippo koji živi u području Manfredonije od 1998. i koji je navodno čak spasio dječaka od utapanja. Postoji i više kratkotrajnih opažanja usamljenih dupina. Tako se u Bakarskom zaljevu prije nekoliko godina pojavio dobri dupin koji je nekoliko dana proveo u blizini obale, u Malološinjskom zaljevu također se pojavio jedan prugasti dupin koji je tu proveo više dana, a još jedan prugasti dupin godinama živi u Velebitskom kanalu.
Kako bismo im osigurali sigurnost, prilikom pojavljivanja samotnih dupina, potrebno ih je promatrati s određene udaljenosti te obratiti pažnju na mogućnost ozljeđivanja zbog povećanog prometa plovila. Također, nije dobro niti dopušteno takve životinje dodirivati, hraniti, proganjati niti plivati s njima.
Brojni su razlozi zašto je plivanje s dupinima opasno, kako za dupine tako i za ljude. Ukratko, dupini su divlje životinje čije ponašanje nije uvijek predvidljivo te postoji mogućnost ozljeđivanja. Ako vas životinja koja ima 300 kilograma slučajno udari repom, padne na vas prilikom skoka ili vas udari "kljunom", svakako ćete imati značajne ozljede. Brojni su takvi primjeri iz svijeta. Navikavanjem dupina na ljude životinje gube svoj prirođeni strah te dozvoljavaju sve bliskiji kontakt i prilazak što ih izlaže pogibelji. Također, dupini su sisavci kao i ljudi te postoji mogućnost međusobnog prijenosa bolesti, što ponovno predstavlja opasnost uglavnom za dupine (koji nemaju liječničku službu niti karantenu u slučaju pojavljivanja zaraznih bolesti). Unatoč tome, brojni pojedinci pokušavaju plivati i zaroniti s dupinima. Na sreću, unatoč smješku, naši dupini rijetko dozvoljavaju takvu bliskost.
Draško Holcer, dipl. ing. prilikom Istraživanja dupina iz zraka, 2010.
Kojim se tehnologijama i metodama najčešće koristite za proučavanje morskih organizama, posebice velikih sisavaca?
Ovisno o "pitanju" koje postavljate prilikom istraživanja i vaše se metode razlikuju. Glavna metoda koju koristimo je fotoidentifikacija - prepoznavanje pojedinih životinja temeljem izgleda i fotografije njihove leđne peraje. Mnogo smo o tome govorili pa neću duljiti, no svaka peraja različita je pa se može koristiti za identifikaciju. Na individualnom prepoznavanju temeljimo dobar dio ostalog rada - utvrđivanje područja obitavanja, istraživanje društvene strukture, sastava skupina i međusobnih društvenih i srodstvenih odnosa, područja od posebne važnosti i slično. Također, fotoidentifikacija nam služi i za procjenu brojnosti vrste u određenom području metodom mark/recapture, koja nam daje procjenu brojnosti temeljem brojnosti ponovnog ulova obilježenih životinja. U ovom slučaju se prvo fotografiranje može zapravo smatrati obilježavanjem životinje, a svi ponovni susreti ponovnim ulovom.
Ove godine smo se prvi puta koristili i metodom procjene brojnosti putem transekta i prebrojavanja iz zraka. Transekte (linije preleta) smo stratificirali prema poznavanju područja istraživanja i biologije istraživanih vrsta te smo posebno opremljenim avionom na visini od oko 200 metara preletjeli gotovo 20.000 km po cijelom Jadranu. Prilikom susreta bilježili smo kut opažanja jedinki ili skupine (temeljem čega se izračunava udaljenost od linije preleta) te, naravno, vrstu i broj jediniki. Naknadnom analizom prikupljenih podataka pomoću određenih modela moguće je procijeniti brojnost, u ovom slučaju dupina i morskih kornjača u Jadranu. U istraživanju također i fizički prikupljamo uzorke s uginulih životinja - tkiva za razne analize (DNA, toksikanti, biomarkeri, stabilni izotopi, masne kiseline i sl), sadržaj želuca (prehrana) i slično.
Ove je godine Plavi svijet od 21. do 23. svibnja u Visu, Komiži i na Biševu, u suradnji s udrugama Zdravi grad, Dica sritnih lica i Sunce te gradovima Komiža i Vis i njihovim osnovnim školama, organizirao Festival života pod nazivom BIOVIS-I-JA. Možete li nam ponešto reći o tom događanju, kakav je odjek ono imalo u javnosti i planirate li slične manifestacije pokretati u drugim mjestima na našoj obali?
Festival je organizirao ured Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) iz Splita. Mi smo se, s obzirom na suradnju s uredom, te činjenicu da provodimo dio istraživanja na Visu rado odazvali i sudjelovali u ovoj manifestaciji. Program se odvijao tijekom dva dana i uključivao je brojne aktivnosti, od video radionica, radionica u prirodi, do koncerta i izleta brodom. Mi smo u sklopu manifestacije prezentirali svoj 50-minutni dokumentarni film pod nazivom "Otvoreno more" koji je snimljen uglavnom u području otvorenog mora Visa, Lastova i okolnih otoka. Također, s djecom smo održali i nekoliko radionica o dupinima i kako ih prepoznati. Cijela manifestacija bila nam je izuzetno zanimljiva, i sa aspekta organizacije i zbog činjenice da na Visu nismo do tada organizirali ništa slično.
Odjek ove manifestacije bio je dosta dobar mislim. Lokalna javnost bila je veoma pozitivna prema cijelom događaju, a informacije su bile prenešene i u raznim medijima. Cilj je bio promovirati poznavanje biološke raznolikosti područja i u tome smo uspjeli.
Što se tiče sličnih događanja, Plavi svijet već 15-ak godina organizira Dan dupina, manifestaciju koja je postala tradicionalna na Lošinju, a koja se posljednjih godina organizira i u drugim dijelovima Hrvatske, ali i Europe (Slovenija, Grčka, Italija). Ova manifestacija ima za cilj na sličan način promovirati poznavanje i potrebu očuvanja mora, dupina i ostalih ugroženih morskih organizama. Dan dupina sastoji se od brojnih radionica, igraonica, sportskih natjecanja, predavanja, projekcija filmova i na kraju koncerta. Ovisno o financijskim sredstvima, Dan dupina organiziramo kao jednodnevni ili dvodnevni događaj, uvijek početkom kolovoza.
S obzirom na tradiciju i činjenicu da je Dan dupina i turistička atrakcija, proslava će se svakako nastaviti, a kako će se razvijati i širiti po Jadranskoj obali ovisit će naravno o broju ljudi zainteresiranih za organizaciju i provođenje većih ili manjih događanja, no mi smo zainteresirani za suradnju, ovisno o našim mogućnostima.
U sklopu svojega rada u udruzi Plavi svijet, kao jednu od tri glavne zadaće spominjete edukaciju. U tu ste svrhu 2003. godine pokrenuli i Lošinjski edukacijski centar o moru, kao prvi centar takve vrste u hrvatskom dijelu Jadrana. Koliko Vam rad s mladima osobno i profesionalno znači te što planirate na obrazovnom polju učiniti kako bi se u Vašem području djelovanja dodatno poboljšala kvaliteta znanja i dostupnost informacija za buduće naraštaje?
Priča o edukacijskom centru i edukaciji stara je koliko i Plavi svijet. Od samog početka edukacija nam je bila jedno od najvažnijih područja rada. Inicijalno smo stanovnicima i posjetiteljima Lošinja htjeli prenijeti informaciju o rezultatima našeg istraživanja jer su dupini u Jadranu bili potpuna nepoznanica većini ljudi, a činjenica da smo upoznali prvu i tada jedinu rezidentnu populaciju dobrih dupina svakako je zahtijevala informiranje javnosti.
Danas u okviru našeg programa imamo Edukacijski centar o moru s dijelom interaktivnim stalnim postavom koji je otvoren cijele godine, što je rijetkost na otocima. Osim stalnog postava u centru provodimo razne specijalizirane programe edukacije - za vrtiće, osnovnu i srednju školu, fakultete i razne interesne skupine. Školama nudimo brojne radionice koje traju od nekoliko sati do više dana, a program je odobrila Hrvatska agencija za školstvo te nas u okviru terenske nastave posjećuje velik broj školskih razreda. Također, u radionicama sudjeluju i škole iz Europe koje kod nas dolaze na nekoliko dana u školu u prirodi. U okviru diplomskih i poslijediplomskih studija brojni studenti iz Hrvatske i svijeta kod nas rade svoje diplomske radove te magistarske i doktorske disertacije. Jedan od edukacijskih projekata je i Međunarodna škola konzervacijske biologije, sveučilišno akreditirani obrazovni program za studente poslijediplomskih studija. Edukacijski centar služi i kao regionalni centar izvrsnosti u kojem se obrazuju i stručnjaci iz cijele Jadranske regije o metodama istraživanja i zaštite velikih morskih kralješnjaka.
Također, u okviru centra organiziramo i tri posebna projekta namijenjena lokalnom stanovništvu i zainteresiranim pojedincima - osnovnoškolcima i srednjoškolcima te program za starije osobe koji još razvijamo - Mali Plavi svijet, Plavi svijet Junior i Plavi svijet Senior. U okviru ovih projekata odvijaju se brojne aktivnosti koje imaju za cilj posebno motiviranim pojedincima - članovima - približiti svijet prirode, dupine i more kroz tjedne susrete i aktivnosti. Glavni cilj je, naravno, dugotrajnom edukacijom ljudi osigurati brigu o okolišu i očuvanje prirode. Svojim radom, nadamo se, doprinosimo tom cilju.
S obzirom da nam je prostor koji smo prije sedam godina obnovili i opremili u suradnji sa Gradom i sponzorstvom Mađarske naftne kompanije MOL, danas postao glavni ograničavajući faktor u razvoju, uz potporu Grada Malog Lošinja nadamo se kako ćemo se u doglednoj budućnosti preseliti u novu zgradu u Malom Lošinju o čemu upravo pregovaramo. Sve naznake o rješavanju ovog pitanja za sada su pozitivne.
Festival BIOVIS-I-JA, Vis, 2010. (Fotografija je ustupljena ljubaznošću Draška Holcera, dipl. ing.)
Što je to Međunarodna škola konzervacijske biologije i zbog čega je ona pokrenuta?
Konzervacijska biologija je relativno nova multidisciplinarna grana (biološke) znanosti koja se uglavnom fokusira na očuvanje biološke raznolikosti kroz rješavanje raznih problema u upravljanju populacijama divljih svojti. U postizanju tog cilja konzervacijska biologija uključuje znanja brojnih područja kao što su biologija, ekologija, društvene znanosti, ekonomija, pravo i slično, kako bi ponudila načine implementacije očuvanja i zaštite biološke raznolikosti. S obzirom da je konzervacijska biologija danas jedan od odgovora na sve dramatičniji gubitak biološke raznolikosti u svijetu, smatrali smo potrebnim zainteresiranim studentima poslijediplomskih studija u Hrvatskoj i široj regiji ponuditi određeno znanje o ovoj tematici. U organizaciju Međunarodne škole konzervacijske biologije organizirane u okviru strukovne udruge biologa Hrvatske - Hrvatskog biološkog društva - uključili su se Biološki odsjek PMF-a u Zagrebu, Centar za istraživanje mora iz Rovinja, Hrvatski prirodoslovni muzej i Plavi svijet. U izvođenju nastave sudjeluju relevantni stručnjaci svih navedenih institucija i gostujući predavači iz Europe i Sjeverne Amerike. Ova međunarodna škola prvi je puta organizirana 2005. godine te je nastavu do sada pohađalo preko 100 studenata iz gotovo cijelog svijeta, a od 2009. škola dobiva i pokroviteljstvo Međunarodnog društva za konzervacijsku biologiju i postaje i službeni program udruženja.
Slušajući reakcije studenata koji su do sada pohađali ovaj program smatram kako je organizacija ovog programa bila puni pogodak. Moram reći da je "vizionar" cijele ideje bio dr. Bojan Lazar koji danas radi na PMF-u u Zagrebu i drži nastavu u okviru istoimenog kolegija.
Već je dugo poznato da se zbog čovjekova utjecaja na morske ekosustave brojnim životinjskim vrstama smanjuje kvaliteta života, uništava stanište i smanjuje brojnost. Jedan od poznatijih primjera predstavljaju slučajevi gušenja životinja uslijed gutanja plastičnih vrećica koje često zamjenjuju za hranu. Što mislite o inicijativi nekolicine država i gradova u svijetu koje su zabranile uporabu plastičnih vrećica? Koliko ste slučajeva gušenja morskih životinja u Jadranu dosad zabilježili i što smatrate da je najbolje rješenje za borbu s ovim rastućim ekološkim problemom?
Kad bi se svatko provezao morem i vidio kakav je razmjer te katastrofe koja se zove "plastična ambalaža", vjerujem kako bi bez ikakvog razmišljanja prestao koristiti plastične vrećice. Ja vam ne mogu riječima dovoljno opisati koja količina plastičnog otpada pluta površinom mora. Jednostavno, ovisno o danu i prevladavajućim strujama i vjetru, nije moguće ploviti duže od minute a da ne naiđete na vrećicu ili nekakve komade plastične ambalaže. A koja je količina ispod površine, ne mogu niti zamisliti. To je jednostavno katastrofa!
Posljedice koje plastična ambalaža i vrećice ostavljaju na morske organizme postaju sve vidljivije. Osobno sam radio obdukciju dva dupina koji su imali želuce ispunjene raznom plastičnom ambalažom. Problem je kod životinja koje su progutale neku količinu plastične ambalaže utvrditi jesu li uginule baš zbog te ambalaže ili je gutanje ambalaže posljedica nekih drugih bolesti zbog kojih nisu mogle loviti plijen i slično. Jer i kod nekih zdravih dupina i kitova slučajno ulovljenih u mreže, pronađena je određena količina plastične ambalaže u želucima. Kako bilo, ingestija sigurno predstavlja problem kod životinja koje se hrane slabije pokretnim plijenom. Također, brojne životinje zapliću se u ostatke mreža i ugibaju, vrećice stvaraju anoksične uvjete kad potonu na dno pa razni nepokretni bentoski organizmi ugibaju, nakupine takvog otpada predstavljaju smrtonosnu prepreku manjim organizmima i slično.
Vjerujem kako vam je jasno da sam apsolutni pobornik zabrane korištenja plastičnih vrećica i nadam se da ćemo doživjeti tako nešto. Naravno, jasno mi je kako su neke stvari neophodne i kako je plastika dio našeg života, ali ljudi bi stvarno trebali biti svjesni posljedica koje ostavljaju u okolišu.
Obzirom da se već niz godina bavite istraživanjima za koja šira javnost pokazuje izrazit interes, kako gledate na senzacionalističke naslove u pojedinim medijima u kojima se znanstveni rezultati pokušavaju preuveličati? Primjerice, jedan od takvih naslova vezan je uz Vaše posljednje istraživanje dobrih dupina iz zraka, a glasi: ”Jadran prepun morskih pasa i kitova”.
Ljute me takvi naslovi. Imam osjećaj da oni jednostavno bagateliziraju vaš svaki napor da javnosti pružite jasnu, istinitu i cjelovitu informaciju. Na kraju se osjećate blesavo jer se kolege koji znaju nešto o problematici pitaju o vašim sposobnostima i radu, a javnost postaje histerična jer u Jadranu ima milijun suludih i krvožednih proždirača jadnih kupača ili počinje stvaranje mišljenja kako je zaštita npr. dupina potpuno besmislena kad ih ima "koliko hoćeš". Danas je gotovo nemoguće pronaći novinara koji s interesom i zanimanjem razgovara s vama o temi koju želi obraditi, i koji se prije tog razgovora pripremio za razgovor. Sve se svodi na par nekakvih kratkih pitanja, površne vijesti, vrišteći naslov i krivu sliku koju nakon toga dobiva javnost. Na raznim stranama vijest o istom događaju zvuči kao da se radi o različitim događajima. Javnost na kraju ne zna što je zapravo bila vijest i sve se svodi na rečenicu "vidjeli smo te u novinama".
S druge strane, ako rezultate svog rada i istraživanja ne pokušate predstaviti javnosti, oni ostaju zakopani u nekim ladicama i izvještajima koji ničemu ne služe osim da se njima ispune neki drugi izvještaji. Zato pokušavamo pronaći novinare za koje znamo da imaju određeni senzibilitet prema prirodi i okolišu i u suradnji s njima pokušavamo prenijeti određenu informaciju javnosti. No čak niti to nije formula uspjeha, jer urednik novina, neka osoba XY koju nikad niste niti vidjeli niti s njom razgovarali svakom članku daje naslov, veličinu i boju. Ipak, svaki put se nadam da će idući put biti bolje, a povremeno se i iznenadim, ugodno.
Veliki kit (Balaenoptera physalus), snimljen iz istraživačkog zrakoplova u sklopu Istraživanja dupina iz zraka, 2010. (foto: Plavi svijet)
Koje su najbolje i najlošije strane posla kojim se bavite?
Iskreno, obožavam svoj posao. Radim u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, gdje sam zaposlen kao viši kustos zadužen za "morske zbirke" tj. zbirke morskih beskralješnjaka. Kad sam prije 12-13 godina dobio posao na muzeju, mislim da sam dobio životnu premiju. Svatko tko bi mogao biti nezadovoljan na takvom radnom mjestu ne bi bio zadovoljan nigdje drugdje. Najbolja strana? Sve su najbolje... Često kažem, i to najiskrenije mislim: "Moj posao je moj život". Volim prirodu, volim biti na moru i volim biti s ljudima koji su kreativni i uživaju u prirodi i moru. Ljudi s kojima se družim i s kojima radim uglavnom su takvi. Loše strane? Javljaju se naravno povremeni problemi kao što su nedostatak sredstava, izvještaji, nedostatak razumijevanja, no sve to mom poslu ne oduzima čar.
Da se ne bavite znanošću, čime biste se bavili? Što radite u slobodno vrijeme?
Iskreno, ne znam što bih radio da nisam biolog. Nikad nisam imao drugu opciju. Od vrtića priroda i životinje bile su moj svijet i moj izbor. Završio sam srednju veterinarsku školu u Petrinji. Tamo sam imao sreću naići na brojne dobre profesore, ali i na Stanislava Leničeka, profesora biologije o kakvima se snimaju filmovi. Ono, najboljeg. On mi je otvorio cijeli novi svijet - biologiju. Tijekom srednje škole vodio nas je kroz male istraživačke projekte, upoznao s kolegama i profesorima na fakultetu, naučio osnove znanstvenog rada, odveo na tri međunarodne konferencije (Lošinj, Madrid, Chicago). Na fakultet sam došao potpuno spreman pa sam vjerojatno stoga mogao razvijati svoje interese puno lakše. Naravno, fakultet mi je bio mjesto prepuno inspiracije i motivacije i moram reći da sam koristio gotovo sve mogućnosti.
I na kraju, slobodno vrijeme? Kad se osvrnem, čini mi se kako mi je, ovisno o kutu gledanja, ili sve moje vrijeme slobodno ili uopće nemam slobodnog vremena :) Slobodno vrijeme i posao uvijek su nekako pomiješani i jednostavno ih je nemoguće razdvojiti. I zadovoljan sam zbog toga. Uostalom, kako možete isključiti prirodu oko sebe?
http://biologija.com.hr/modules/
tinycontent/index.php?id=24
bglavac
irida
edin.kecanovic
