Što napraviti kada izgubite posao ili u kasnim dvadesetima ili tridesetima shvatite da vas karijera koju ste s toliko pažnje gradili jednostavno više ne ispunjava? Kako se pomiriti sa spoznajom da plaća o kojoj vam ovisi egzistencija idućih mjeseci više neće stizati? Diplomirana inženjerka agronomije Ljiljana Vinčazović, slikarica Ivana Kuzmić, policajac Krešo Kozina i studentica prava Aleksandra Rigo i za taj problem imaju rješenje. Umjesto da se zbog prisilne besposlenosti ili frustrirajućeg radnog mjesta prepuste depresiji i samosažaljenju, ovi su uporni mladi ljudi radije – promijenili zanimanje! Što ih je uopće potaknulo na tako radikalnu promjenu?

– Unatoč visokoj stručnoj spremi i snažnoj želji da radim u struci, već sam godinama na rubu nezaposlenosti – započinje svoju priču diplomirana inženjerka agronomije Ljiljana Vinčazović, koja je prije nepunih mjesec dana na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu upisala program prekvalifikacije za slastičarku. Iako je 1994. godine na zagrebačkom Agronomskom fakultetu stekla titulu stručnjakinje za meliorizaciju, ona joj, kaže, do sada nije donijela gotovo ništa dobro. Nakon trogodišnjeg rada u laboratoriju Fakulteta, završila je na zavodu za zapošljavanje, a na njega se redovito vraćala i nakon kratkih “izleta” u poslove barem donekle slične njezinoj struci.

– Radila sam u sjemenarnici, tražila posao u poljoapoteci, obavljala poslove tajnice na matičnom fakultetu... U jednom sam trenutku čak odlučila promijeniti usmjerenje i položiti razlikovne ispite na studiju, no to mi nisu dopustili bez upisivanja poslijediplomskog studija i plaćanja nekih šezdesetak tisuća kuna – objašnjava Zagrepčanka. Ideju o prekvalifikaciji u slastičarku svojoj referentici na zavodu za zapošljavanje predložila je sama.

U Ameriku pa natrag...

– Zar je izrada kolača rezervirana samo za one sa srednjom stručnom spremom? Pa oduvijek sam zaljubljena u slastice, a to je deficitarno zanimanje. Za koju godinu možda pokrenem vlastiti posao – praktična je buduća kraljica kolača. A da upisivanje dodatnog zanimanja u radnu knjižicu doista može rasplamsati poduzetničke sklonosti, potvrđuje primjer 28-godišnje splitske slikarice Ivane Kuzmić, koja se prekvalificirala čak dvaput.

– Nakon završene srednje medicinske škole dobila sam stipendiju za studij primijenjene umjetnosti u SAD-u, no sve tamošnje samostalne izložbe i pohvale stranih umjetnika u domaćim uvjetima nisu značile ništa. Moje se slike ovdje nisu prodavale, a od nečega je trebalo i živjeti – prisjeća se ona. Godinu dana nakon povratka iz inozemstva upisala je grafički dizajn na Učilištu “Algebra”, pronašla nov način da izrazi svoju kreativnost i – oduševila se!

– Novo zanimanje brzo mi je osiguralo posao i plaću od 4000 kuna pa sam na Učilištu “Profokus” paralelno upisala i školovanje za dizajnericu interijera. Financijski mi je bilo prilično teško, no znala sam da će se sav trud isplatiti – smije se Ivana Kuzmić i ponosno pokazuje radnu knjižicu u kojoj od lani stoji i dokaz o njezinoj stručnosti u unutarnjem uređenju. I tek što je prije nepunih mjesec dana s dvije partnerice otvorila vlastitu tvrtku “Prestiž”, mlada je slikarica, grafičarka i dizajnerica sklopila i svoj prvi veliki posao – osmišljavat će uređenje novog wellness centra u Varaždinu.

– Neopisivo sam uzbuđena! Stalno mi po glavi lete ideje... Čini mi se da mi je budućnost ipak mnogo sigurnija – priznaje djevojka koja je na obrazovanje do sada potrošila oko 26 tisuća kuna. Sigurnija budućnost i prilika da “sam sebi postane šef” na prekvalifikaciju su potaknuli i 33-godišnjeg policajca Krešu Kozinu, koji na Veleučilištu u Velikoj Gorici već mjesecima izučava održavanje motornih vozila.

Najbolji student

– Zaposlen sam u prometnoj policiji u Krapini, imam već 14 godina staža, no nikad ne znaš što se može dogoditi... Kada sredinom lipnja primim svoju diplomu, barem ću znati da, poželim li otići iz policije, mogu pokrenuti nešto svoje, otvoriti servis ili stanicu za tehnički pregled – optimističan je Krešo Kozina. Iako je od djetinjstva sanjao kako će biti policajac, danas jednako uspješno izučava posao miljama daleko od struke. Titulu najboljeg studenta na godini zaslužio je indeksom prepunim petica, a uskoro će upisati i poslijediplomski studij.

– U tri sam godine na školovanje potrošio 42 tisuće kuna, no svaka lipa uložena u obrazovanje čovjeku se prije ili kasnije višestruko vrati – zaključuje mladi Krapinac dok kuje planove o otvaranju vlastite radionice. Za razliku od njega 33-godišnja Pazinka Aleksandra Rigo u odabiru zanimanja vodila se posve drukčijom logikom. Dobro plaćen posao pravnice, do kojeg ju je na zagrebačkom Pravnom fakultetu dijelilo samo nekoliko ispita, zamijenila je čak dvaput – jednom za onaj vlasnice obrta koji proizvodi suvenire, a drugi put za mjesto šefice kuhinje u restoranu jankomirskog Metroa.

– Sve je krenulo nizbrdo kada sam se na četvrtoj godini studija nakratko preselila u Portugal i doslovno preko noći zaljubila u kuhanje – šali se nesuđena odvjetnica. Ljubav prema začinima i egzotičnim okusima tinjala je u njoj osam godina, da bi se tek 2008. upisala tečaj za zanimanje kuharice u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu. Žali li ikada zbog svoje odluke?

– Ma kakvo žaljenje?! Jednog ću dana vjerojatno položiti i tih nekoliko ispita na pravu, no kulinarstvo je zasad ispunilo baš sva moja očekivanja. Za nešto manje od godinu dana i sedam tisuća kuna potpuno sam promijenila profesiju, našla dobro plaćen posao i dobila priliku da napokon radim ono što najviše volim. Nedavno sam u Učilištu upisala i dodatnu specijalizaciju za kuharicu nacionalnih jela i tako povećala svoje šanse za uspjeh – zadovoljna je A. Rigo. Još samo da za godinu-dvije položi majstorski ispit i njezina će kulinarska bajka doista biti potpuna...

Iva Rogulja/VLM, Lana Kovačević

23.05.2010.

www.vecernji.hr/vijesti