 |
Dr. Tom Battin, ekolog sa Sveučilišta u Beču skrenuo je u listopadu na strukovnoj konferenciji "COST ESF Frontiers of Science" pozornost na rijeke, zanemarenog igrača u kruženju ugljika u prirodi, važnom faktoru kod globalnog zatopljenja. Mikroorganizmi u rijekama, kao što su bakterije i jednostanične alge rastavljaju organske tvari koje se nađu u vodenim tokovima. One to čine pretvarajući ugljik u CO2 koji potom odlazi u atmosferu gdje se nadovezuje na već postojeće količine koje iz godine u godinu rastu pod utjecajem industrijske proizvodnje i nekontroliranog zagađenja. Battinov tim je zaključio kako godišnje kroz riječne tokove prođe tri četvrtine gigatona ugljika, ipak taj nusprodukt nitko, čak ni stručnjaci iz IPCC-a (International Panel on Climate Changes) ne uzimaju u obzir kod izračuna emisija CO2. "Mreže rječnih tokova prostiru se po cijeloj planeti, ipak, ne nalaze se nigdje u računici globalnog kruženja ugljika, čak ni u izvještajima IPCC-a. Rijeke se smatraju intertnim vodovodima koje primaju ugljik u svoje tokove i odnose ga u oceane.", rekao je Battin dodajući kako su procjene tih 'doprinosa' vrlo konzervativne te su se zadnjih godina drastično promijenile i bliže se količini od 2 gigatona, koliko iznosi otpuštanje polovice ukupne svjetske vegetacije. "Stvaran odljev ugljičnog dioksida je vjerojatno bliži iznosu oko 2 gigatona godišnje. Naše kalkulacije odnose se samo na velike tokove i rijeke, jer je vrlo teško procijeniti površinu manjih potoka. Potoci se isključuju, iako su kontekstu aktivnosti mikroba, oni najaktivniji." |
Izvor: www.net.hr
irida
bglavac
