Kada kažemo da netko roni krokodilske suze ili da se smije poput hijene, možda nismo tako daleko od istine. Prema mišljenju američkog biologa Marca Bekoffa, i životinje imaju osjećaje, baš kao i mi. 

Old Leira
Foto: hkvam/Flickr

Bekoff tvrdi da se suvremeni znanstvenici sve više udaljavaju od pretpostavke da je ponašanje životinja strogo programirano. Istraživanja pokazuju da slonovi osjećaju tugu, miševi empatiju, štakori se uzbude zbog igre s prijateljima, morski psi se razljute, a koale pokazuju kada im se nešto sviđa, a kada ne.

“Prije četiri godine, dok sam radio na tome, ljudi su mislili da imam tumor mozga, ali danas je takav pogled na stvari dobro prihvaćen", kaže Bekoff.

Majke krokodila se nježno brinu za svoju djecu, lignje se mogu posramiti, ribe znaju pokazivati sklonost ovisničkom ponašanju, a kojoti se mogu rastužiti. "Imamo sramežljive životinje, hrabre životinje, životinje sklone riziku... Neke životinje se ujutro probude depresivne, a neke su čim otvore oči spremne za akciju", kaže Bekoff.

Između ostalog, tvrdi kako istraživanja o zaigranom ponašanju mesojeda kao što su kojoti, vukovi, psi i lisice "vrlo jasno" pokazuju da životinje razlikuju ispravno od pogrešnog i da mogu razvijati ideje o pravdi.

Uživljavajući se u perspektivu životinje, on to objašnjava na sljedeći način. "Ako se želim poigrati s tobom, mogu te pozvati na igru i, primjerice, ponašati se nefer", kaže on, "No, želim li da igra bude ugodna, moram biti fer, moram biti pravedan."

Bekoff tvrdi da najnovija istraživanja iz područja životinjskog ponašanja i neuroznanosti pokazuju kako životinje imaju sličnu strukturu mozga kao i ljudi. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature 2006. godine pokazalo je da specifični neuroni u mozgu koji su kod ljudi povezani s emocionalnim reagiranjem i socijalnim ponašanjem postoje i kod kitova.

Ističe kako je puno lakše prepoznati osjećaje kod životinja poput pasa ili čimpanza. "Ali, to ne znači da osjećaji nisu prisutni i kod drugih. Miševi su izrazito empatični. Osjećaju bol drugih miševa", tvrdi Bekoff.

Prema Bekoffovom mišljenju, životinje mogu razviti i patološke crte. Na primjer, kaže da je naišao na kojota koji ispunjava kriterije za dijagnosticiranje autizma, a vuk s bipolarnim poremećajem će, smatra, imati male šanse za preživljavanje. No, nije čudno da životinje imaju osjećaje jer one su tu s dobrim razlogom - u službi održavanja života i evolucije.

The New Zealand Herald, 2008.

www.mediapositiva.hr