Magazin
I benzin može biti besplatan
Piše: Dragan Petric, izvršni urednik Buga
Foto: AFP
http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,6,14,,123174.jl
Model prodaje u kojoj se od krajnjeg korisnika ne očekuju baš nikakvi prihodi postoji zapravo već desetljećima, a najjednostavnije ga je doživjeti kroz njegovu praktičnu primjenu u elektroničkim medijima. Dok s jedne strane postoje “državne” televizije čiju produkciju njihovi korisnici plaćaju kroz mjesečnu pretplatu, s druge strane postoje i “komercijalne” televizije koje gledateljima svoj program nude besplatno, financirajući svoju produkciju kroz prihode od reklamnih poruka.
Ponuditi besplatni širokopojasni neograničeni pristup internetu najprije su se sjetili Irci. Kompanija nazvana taman onoliko nemaštovito da svima bude jasno što nudi, free-hotspot.com, tako je odlučila diljem Irske postaviti stotine hot-spotova, odnosno antenskih prijemnika putem kojih je moguće bežično pristupiti internetu. Umjesto da taj pristup korisnicima naplate, oni im na ekrane serviraju reklamne poruke.
Kada je ta kompanija uspjela na domicilnom tržištu, vrlo se brzo proširila i internacionalno, pa tako free-hotspot.com danas djeluje u osamnaest europskih država, omogućujući pristup internetu po modelu “mukte, ali uz oglase” kroz otprilike tri tisuće hot-spotova postavljenih na aerodromima, kolodvorima, u hotelima, na većim trgovima. Sličnih primjera ima mnogo, pa čak i usred Zagreba, u Preradovićevoj ulici, možemo na internet besplatno, preko jednog domaćeg operatera koji je na tome mjestu - za svoju vlastitu reklamu - postavio svoj hot-spot.
U Velikoj Britaniji je prije manje od godinu dana kao pandan irskom besplatnom internetskom operateru u sferi mobitelja s radom počeo operater Blyk. U potpunosti besplatne razgovore prema svim nacionalnim mrežama i slanje SMS-ova prema svim svjetskim mobilnim mrežama taj operater nudi svim korisnicima koji udovoljavaju njihovim uvjetima i koji su spremni redovito primati reklamne poruke putem SMS-a i MMS-a.
Ne treba se čuditi ako nam u sandučić uskoro stigne obavijest da ćemo na obližnjoj crpki dobiti besplatan benzin ako odslušamo polusatnu prezentaciju
Uvjeti koje korisnici moraju udovoljavati su oni koje diktiraju oglašivači - nužno je da korisnik bude star između 16 i 24 godine te da pribavi pozivnicu za mrežu Blyk. Dok je ovo prvo tek djelomičan problem onima koji ne spadaju u oglašivačima očito najzanimljiviju skupinu, s obzirom na to da im SIM-karticu tog operatera ipak može nabaviti netko tko u nju spada, ovo drugo ne predstavlja baš nikakav problem jer se pozivnice dijele po ulicama britanskih gradova i sela u obliku letaka.
Blyk je apsolutni megahit na Otoku, a kako i ne bi bio kad ruke zadovoljno trljaju sve involvirane strane: korisnici koji zaista besplatno telefoniraju i razmjenjuju poruke, oglašivači koji otkrivaju njihove navike i njihove prijatelje, plasirajući im reklame na prilagođen, lukaviji, individualiziran način te operater koji od njih ubire novac. Zahvaljujući izuzetnom uspjehu, blykovci su najavili širenje Europom.
Tu besplatnim stvarima za krajnje kupce, međutim, nikako nije kraj. Tržište medija već je poharano besplatnim proizvodima, tržište telekomunikacija osvaja se tim poslovnim modelom u sadašnjosti, pa je posve prirodno očekivati da će se besplatnost širiti dalje.
Intrigantno je to što su takve tržišne sfere upravo one koje zabrinjavaju čovječanstvo na globalnoj razini svojim neobuzdanim divljanjem cijena - one vezane uz energente i hranu. Dok s jedne strane cijena nafte svako malo obori novu psihološku barijeru za koju se smatralo da nikada neće biti dostignuta i dok cijene hrane rastu zbog tobožnjeg kumulativnog troška, čini se da je dovoljno samo smisliti način prema kojemu bi i konzumaciju tih proizvoda financirali oglašivači, kao što financiraju konzumaciju televizijskog programa, novina, internea ili mobitela.
Malo tko nije barem jednom u životu bio pozvan na besplatan ručak tijekom kojega će biti održana prezentacija posebno tkane posteljine ili funkcionalnog posuđa - upravo to je preteča modela prema kojemu se za nula kuna dijeli hrana. Ne treba se zaprepastiti ako nam jednoga dana u poštanski sandučić stigne poziv da posjetimo benzinsku pumpu, s naglaskom da dođemo s ispražnjenim rezervoarom automobila koji će nam biti dupkom napunjen samo ako odslušamo zanimljivu polusatnu prezentaciju.
Sve dok vjerujemo da tako benzin stvarno dobivamo besplatno, slušat ćemo i stotine prezentacija. Osim ako se u jednom trenutku ne sjetimo da je vrijeme novac i da smo gorivo ipak platili, možda i najvrednijom monetom.
| Od novina je sve počelo Posljednjih se godina, međutim, model besplatne konzumacije proširio s elektroničkih i na tiskane medije, i to toliko ekspanzivno da danas u Europi više ne postoji niti jedna država koja nema barem nekoliko besplatnih novina. I njihovi izdavači, očigledno, svu svoju produkciju financiraju prodajući oglasni prostor, a kako takve novine imaju cijenu za sto posto nižu u odnosu na ona izdanja za koja je ipak potrebno izdvojiti nekakav novac, nije nimalo iznenađujuće što su u mnogim državama prerasle u najnakladnije medije na sceni. Što je veća naklada, veći je i interes oglašivača, što je veći interes oglašivača, veća je i cijena oglasnog prostora, pa su onda sve veći i prihodi. Princip besplatnih novina tako udovo-ljava i uvjetu održivog razvoja, čime je njihov poslovni model u potpunosti zaokružen i doista je bilo samo pitanje dana kada će netko taj isti princip preslikati i na neka druga tržišta. |
bglavac
edin.kecanovic
