Riječ "alternativna medicina" možda pred neupućene prizove slike opskurnih u crno odjevenih samozvanih iscjelitelja koji svoje pacijente usred zime tjeraju u hladno jezero. Ili onu slavnu radijsku reklamu "Šen Ći – Šubićeva 3!", koja je mamila zainteresirane u hram shen qija Kineskinje Aiping Wang. Dovoljno je samo pogledati u Plavi oglasnik ili u dnevni tisak i neće biti teško pronaći oglase različitih bioenergetičara, čistača čakri, reikista, iscjelitelja, pranoterapeuta, kiropraktičara... Gotovo svi obećavaju iscjeljenje i u beznadnim slučajevima, koje "službena" medicina ne uspijeva sanirati. Tu i tamo pojave se skandali, kaznene prijave zbog nadriliječništva i prijevare te podaci o basnoslovnim zaradama pojedinih liječnika bez bijelih kuta. Međutim, kako već biva prema uzrečici o psima koji laju i karavanama koje prolaze, alternativnih medicinara raznih vrsta u Hrvatskoj sve je više, a potražnje za njihovim uslugama ne manjka. Djelatnost napreduje bez vidnog javnog otpora službenih medicinskih struktura, a prašina se vrlo brzo sliježe nakon povremenih izlijetanja s uhodanog puta medijskog osvajanja svijesti našeg pučanstva.

I određeni prijedlozi koje je udruga uputila Ministarstvu zdravstva svjedoče da HUPED misli sasvim ozbiljno. Tako bi Ministarstvo trebalo osnovati Ured za nekonvencionalnu medicinu i priznati HUPED-u status Hrvatske komore za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu. Ta bi Komora brinula za stručno usavršavanje terapeuta, koordinirala bi njihovu suradnju sa zdravstvenim ustanovama, a osnovala bi Hrvatsku akademiju za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu koja bi izdavala licence terapeutima na temelju položenih državnih ispita. Koliko razabiremo, HUPED bi insistirao na tome da alternativni medicinari moraju za svoju djelatnost imati visoku stručnu spremu. I to bi bilo u skladu s euro-trendovima.

Možda bi pomislili da je riječ o običnim željama entuzijasta iz redova naše alternative, kad HUPED već ne bi razvio znatnu medijsku promidžbu svoje djelatnosti putem OTV-a, Radija 101 i drugih medija. Udruga ima stranicu na Internetu i izdaje zapažen elektronski časopis. Podupiru je i pojedini liječnici, a HUPED-ova nastojanja privukla su pozornost onih kojih su trebala: Ministarstvo zdravstva i ove će godine biti pokrovitelj 4. kongresa o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine, koji će se održati 16. i 17. svibnja u Zagrebu.

U reikiju terapeutima pomažu duhovi vodiči, vibroterapiju blagoslivlja Sai Baba, pri spomenu imena Brune Groeninga i odgovarajuće prakse u vezi s njim ne možemo se oteti dojmu o spiritizmu, a o Transcendentalnoj meditaciji ne treba previše trošiti riječi. Ne bi se ni mogle nabrojati prakse koje su jednom ili s obje noge duboko u hinduističkom ozračju, od joge pa do svega što na bilo kakav način "radi" s čakrama. Religijska i pseudoreligijska pozadina većine takvih praksi najčešće je sakrivena posjetiteljima terapeuta. Postane jako očita samo kad se ljudi pojave kod svećenika s duhovnim problemima razne vrste, od kojih ih nerijetko mogu izbaviti samo molitve otklinjanja. Religijska pozadina stvari zna se očitovati i u mnogo nevinijim zgodama. Pri otvaranju 2. kongresa o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine govorilo se kako se ozbiljno radi na tome da energetski i duhovni terapeuti "uđu u bolnice". Voditelj HUPED-a tom se prigodom pred dvoranom zapitao "zašto bi samo katolički svećenici i časne sestre bili prisutni u bolnicama?"

Dakle, "mi" smo jedno, a svećenici i časne sestre nešto drugo, nekakva konkurencija. Znači li to da nismo istoga duha? Zašto bi to bilo važno ako je sve samo stvar znanosti? Važno je zato što to nije i ne može biti isključivo stvar znanosti! Koliko je katolika među pacijentima alternativaca koji nikad nisu čuli ikakvo smisleno i obrazloženo crkveno stajalište o mogućim duhovnim opasnostima u pojedinim alternativnim praksama i terapijama... Zato je više nego potrebno da se u istraživanje i procjenu vrijednosti pojedinih terapija i disciplina nekonvencionalne medicine uključi i "službena" Crkva, premda na nju sudionici ove naše priče jamačno nisu pomislili kao na mogućeg partnera u raspravi. Nažalost, trenutno na katoličkoj razini osim hvalevrijednog truda pojedinih svećenika nije uočljiv jasan napor koji bi išao za sustavnim proučavanjem problematike, ne samo alternativne medicine, nego i novih religijskih pokreta uopće.