Piše: Sergej Trajković
U Hrvatskoj se raznim oblicima nekonvencionalne medicine, ali i gatanjem, skidanjem uroka, egzorcizmom i sličnim radnjama, bavi oko 40.000 osoba. Policija i tužiteljstvo godišnje na temelju prijava procesuiraju sedam do osam
Takozvano hrvatsko okultno podzemlje, koje čini “vojska” magova, vidovnjaka, gatara, travara, egzorcista, bioenergoterapeuta i raznih samoprozvanih duhovnih iscjeljitelja, prema informacijama dobivenim od osoba dobro upućenih u njegovo poslovanje, godišnje obrne nevjerojatnih šest milijardi kuna!
Usporedbe radi, to je samo milijardu i pol kuna manje od godišnjeg proračuna grada Zagreba i gotovo polovica ukupne zarade od sive ekonomije u Hrvatskoj, koja iznosi 15 milijardi kuna. Prema podacima Državnog zavoda za statisiku, od trgovine drogom prosječna je zarada 400 milijuna kuna, od prostitucije 300 milijuna kuna, a od trgovine ljudima oko 20 milijuna kuna. Ilegalni djelatnici okultnog spadaju u stavku “neregistrirane zaposlenosti”, od koje se u Hrvatskoj godišnje obrne ukupno osam milijardi kuna. Institucije pravne države gotovo ih uopće ne sankcioniraju, osim u rijetkim slučajevima, kada dođe do smrtnih posljedica i ozljeda uzrokovanih alternativnim liječenjem ili kada ih netko od nezadovoljnih klijenata prijavi za kazneno djelo prijevare.
U Hrvatskoj se, tvrde upućeni, raznim oblicima nekonvencionalne medicine, ali i skidanjem uroka, gatanjem, egzorcizmom i sličnim radnjama, od kojih se zgražavaju i sami alternativni medicinari, bavi gotovo 40.000 osoba. Policija i Državno odvjetništvo ih godišnje, na temelju prijava, procesuira samo sedam do osam. Sudska presuda, koja se uglavnom odnosi na kazneno djelo prijevare, stigne godišnje u prosjeku tek dvoje osoba.
- Za kazneno djelo nadrilječništva, u razdoblju od 2003. do kolovoza 2008. godine, policijski službenici prijavili su nadležnom Državnom odvjetništvu 38 slučajeva nadrilječništva. Napominjemo da nismo u mogućnosti davati informacije o kriminalističkim obradama koje su u tijeku, kako objavljivanje tih podataka ne bi utjecalo na ishod tih obrada - kratko su nam poručili iz MUP-a.
Nije jasno zašto je država prije četiri godine odustala od procesa legalizacije tih djelatnosti, što je prema iskustvima mnogih europskih zemalja najbolji način razbijanja dobro povezanog “okultnog podzemlja” koje se bez ikakvog nadzora bogati na bolestima, očaju i lakovjernosti ljudi. Zakonom o alternativnoj medicini, smatraju čak i njezini protivnici, konačno bi se mogao kontrolirati rad “alternativaca” i time ostvarila bolje zaštita građana. Osim toga, s obzirom na gore spomenutu svotu od 6 milijardi kuna, nije potrebno isticati koliko bi tek država zaradila od naplate poreza.
- Kada vidite koliko je nezaposlenih i kakav je standard ljudi, jasno je zašto država ne reagira. Tako se kupuje socijalni mir. Osim toga, policija to smatra bezazlenim u usporedbi sa švercom kokaina, heroina, ubojstvima, prostitucijom, pljačkama, gospodarskim kriminalom. Pitanje je koliko ste si sami krivi da vas opljačka kakav primitivac koji vam ‘skida uroke’, baba koja vam ‘gleda budućnost’ ili genijalac koji vas na daljinu izliječi ‘božanskom energijom’. Donošenje zakona unijelo bi red u kaos koji postoji u hrvatskoj alternativi, odnosno da se jasno odijeli fitoterapiju, dijetetiku, kiropraktiku, homeopatiju, masaže, shiatsu itd. od skidanja uroka, magijskih ‘intervencija’, hodajućih ‘anđela’ nadnaravnih moći, gatanja i ‘liječenja’ preko telefona ili televizijskog ekrana. Takvu je djelatnost potrebno dokazati korisnim argumentima iz tradicije, literature ili prakse, registrirati je i plaćati porez te definirati cijene usluga koje su izvor pljačke u najvećem broju slučajeva - objašnjava Drago Plečko, jedan od rijetkih alternativnih liječnika, koji na temelju magisterija kemije ima registriranu praksu.
Ozakonjenje alternativne medicine zamalo se dogodilo nakon što je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt 2004. godine osnovala Savjet za regulaciju nekonvencionalne medicine, a osnovana je i radna skupina za izradu zakona koji regulira čitavu terapeutsko-iscjeliteljsku djelatnostu.
No, s dolaskom nove ministrice Ane Lovrin Savjet je ukinut, a cijeli slučaj zaboravljen. Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED), kao krovna strukovna organizacija i predlagač zakona, ne odustaje od legalizacije nekonvencionalne medicine. Prema njihovu prijedlogu Zakona, terapeutskom djelatnošću moći će se baviti samo ovlašteni terapeuti s licencom, koju će dobiti ako imaju diplomu o završenom obrazovanju te ako su riješili testove kojima se dokazuju terapeutsko-iscjeljiteljske sposobnosti.
Međutim, u HUPED-u priznaju da pregovorima s nadležnim ministarstvima traju presporo, odnosno još od 2000. godine, a glavna je prepreka, tvrde, pritisak liječničkog lobija koji u alternativnoj medicinu vidi moćnu konkurenciju.
- To zakonsko usklađivanje traje još od 2000. godine, kada smo s tadašnjom ministricom zdravstva prof. dr. sc. Anom Stavljenić-Rukavina počeli pomalo raditi na rješavanju problema. Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva organiziran je 1. hrvatski kongres o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine te je od strukovnih organizacija i stručnih pojedinaca prikupljen niz prijedloga i sugestija. Ti prijedlozi i sugestije su se gomilali praktički sve do danas, kada je u lipnju 2008. održan sada već 7. kongres na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s više od 500 sudionika iz Hrvatske i inozemstva. Liječnička komora, međutim, i dalje uspješno stopira donošenje zakona zbog straha od konkurencije.
Činjenica je da konkurencija ne bi bila veća i jača nego što je to već sada i nego što je u državama Europske Unije. Tržište zdravlja je već odavno podijeljeno na one koji koriste isključivo klasičnu medicinu, zatim na one koji idu isključivo terapeutima i iscjeliteljima te na
one koji to dvoje kombiniraju. Zakonskim reguliranjem ti se odnosi ne bi promijenili, nego bi se korisnici usluga nekonvencionalne medicine zaštitili od nestručnih pojedinaca, a alternativne terapeute i iscjelitelje bi se educiralo i ‘prisililo’ na trajnu edukaciju te bi se njihov status u akademskom smislu poboljšao - smatra Korunić te ističe kako se njihovi zahtjevi temelje na iskustvima mnogih zemalja koje su legalizirale alternativnu medicinu.
Europa je, očekivano, i u tom sektoru mnogo ispred Hrvatske. Alternativna medicina je zakonski regulirana, na ovaj ili onaj način. Najčešće dozvoljene i najraširenije metode su akupunktura, kiropraktika, osteopatija, homeopatija, antropozofska medicina i radiestezija, za čiji rad liječnici u nekim zemljama imaju službenu dozvolu uz odgovarajuću izobrazbu (npr. Njemačka, Nizozemska, Belgija).
Dobar primjer je i Velika Britanija, gdje se omogućava obavljanje rada komplementarne medicine, te zemlje Skandinavije, u kojima veliki postotak ljudi traži usluge alternativne medicine, koja se polako, ali sigurno integrira u redove službenog liječništva. U Mađarskoj je 1997. donesena vladina odluka koja je i službeno povezala liječnike medicine i liječnike komplementarne medicine u nacionalni zdravstveni sustav. Iako u mnogim europskim zemljama još ne postoji povrat novca za alternativno liječenje, uz izuzetak Latvije, Švicarske i Norveške, gdje neka osiguravajuća društva pokrivaju troškove liječenja, sve se više država trudi integrirati službenu i komplementarnu medicinu radi sagledavanja obostrane koristi koju bi udruživanjem dobili.
Najliberalnija je situacija u SAD-u. Tamo medicina s alternativom nema veze, a onaj tko želi može ići jednima ili drugima. Važno je da se obrće kapital, a ako nešto radite, jasno vam je dano do znanja da to činite na svoju ruku. Tamo se dosta toga stavlja pod duhovnost, pa se pod duhovnim iscjeljivanjem može sakriti sve ono što izravno ne šteti pacijentu. Europa je malo tvrđa, posebice Njemačka. Ipak, u svim je europskim državama taj problem zakonski reguliran. Kod nas, pak, u Zakonu ne postoji kazneno djelo vezano uz alternativnu praksu, nego samo nadrilječništvo koje brani bavljenje medicinskom praksom bez adekvatnog medicinskog obrazovanja.
Drugim riječima, možete raditi što hoćete, služiti mise, istjerivati vraga i demone, gatati, bez kvalifikacije preporučivati nepoznate oblike liječenja, mahati rukama po zraku i pričati o tome kako šaljete ‘svemirsku’ ili ‘božansku’ energiju, samo ne smijete se baviti medicinom, onom pravom. Ako niste registrirani, cijene možete drapati od oka. I praktično vam se ništa ne može dogoditi. Tuđa glupost se ne smatra vašim kaznenim djelom - tvrdi Drago Plečko.
Protivnici nekonvencionalne medicine, uglavnom liječnici, redom su odbijali komentirati mogućnost njezine legalizacije, ističući da će se o tome očitovati “kada za to dođe vrijeme”. Rijetki među liječnicima koji nemaju ništa protiv alternativnih metoda liječenja, ali isključivo kao dopune konvencionalnog liječenja su dr. med. Goranka Petricek i dr. med. Danica Kramarić iz Ministarstva zdravstva, inače članice nekadašnjeg Savjeta za regulaciju nekonvencionalne medicine. One su samo poručile “alternativcima” da budu strpljivi, uporni i jedinstveni.
No, Plečko smatra da je stvar zapravo vrlo jednostavna.
- Najprije treba medicinska struka staviti primjedbe vezane uz eventualnu štetnost neke metode i svoje tvrdnje argumentirati. Ako znamo da ne šteti, sljedeći je korak da se osobu osposobi, ali ne na trodnevnom tečaju od par stotina eura, vikend tečajevima, diplomama i doktoratima s interneta, nego sustavnim obrazovanjem u okviru prihvaćenih metoda ili da praktikant naprosto ima dovoljno formalno obrazovanje za to. Zašto se inženjer farmacije ili kemije ne bi mogao baviti dijetalnim i herbalnim proizvodima? Izuzetak su osobito nadareni ljudi, prirodna rijetkost, urođena sposobnost - objašnjava Plečko.
Što u praksi znači nedostatak pravne regulacije nekonvencionalne medicine, na nekoliko primjera je otkrio Vedran Korunić, predsjednik HUPED-a. Z. G. iz Pule lažno se predstavljala kao liječnica tradicionalne kineske medicine. Policijska istrage, a kasnije i sudski proces pokazali su da je riječ o medicinskoj sestri bez stalnog posla sa završena dva tečaja Su Jok akupunkture u Moskvi.
Usluge je naplaćivala u tisućama eura, a pritom je nagovarala klijente da odustanu od lijekova i metoda koje su im propisivali liječnici. A. P. s Cresa, predstavljajući se kao kiropraktičar, nanio je teške ozljede kralježnice ženi koja je zbog toga morala ostaviti dotadašnji posao i čak se liječiti u inozemstvu. Jedna je, pak, lažna vidovnjakinja klijenticu oboljelu od depresije opljačkala za 120.000 kuna. Travara B. G. iz Vukšića sumnjiči se za prijevaru i nadriliječništvo jer je po 3000 kuna prodavao “čudotvoran” čaj protiv šećerne bolesti. Kupile su ga stotine šećeraša, a s obzirom na to da im je savjetovao potpun prestanak uzimanja inzulinske terapije, njihovo zdravstveno stanje se pogoršavalo.
Prema procjenama HUPED-a, 40 posto Hrvata koristi usluge kiropraktičara, bioenergetičara, odlazi na meditaciju, reiki ili uzimaju neku drugu nekonvencionalnu terapiju. U alternativnu terapiju vjeruje oko 1,8 milijuna hrvatskih građana. U Americi se, prema istraživanjima iz 1997. godine, obavilo oko 600 milijuna terapija alternativnom medicinom, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se čak 80 posto čovječanstva koristi dobrobitima biljne medicine.
Usporedbe radi, to je samo milijardu i pol kuna manje od godišnjeg proračuna grada Zagreba i gotovo polovica ukupne zarade od sive ekonomije u Hrvatskoj, koja iznosi 15 milijardi kuna. Prema podacima Državnog zavoda za statisiku, od trgovine drogom prosječna je zarada 400 milijuna kuna, od prostitucije 300 milijuna kuna, a od trgovine ljudima oko 20 milijuna kuna. Ilegalni djelatnici okultnog spadaju u stavku “neregistrirane zaposlenosti”, od koje se u Hrvatskoj godišnje obrne ukupno osam milijardi kuna. Institucije pravne države gotovo ih uopće ne sankcioniraju, osim u rijetkim slučajevima, kada dođe do smrtnih posljedica i ozljeda uzrokovanih alternativnim liječenjem ili kada ih netko od nezadovoljnih klijenata prijavi za kazneno djelo prijevare.
U Hrvatskoj se, tvrde upućeni, raznim oblicima nekonvencionalne medicine, ali i skidanjem uroka, gatanjem, egzorcizmom i sličnim radnjama, od kojih se zgražavaju i sami alternativni medicinari, bavi gotovo 40.000 osoba. Policija i Državno odvjetništvo ih godišnje, na temelju prijava, procesuira samo sedam do osam. Sudska presuda, koja se uglavnom odnosi na kazneno djelo prijevare, stigne godišnje u prosjeku tek dvoje osoba.
- Za kazneno djelo nadrilječništva, u razdoblju od 2003. do kolovoza 2008. godine, policijski službenici prijavili su nadležnom Državnom odvjetništvu 38 slučajeva nadrilječništva. Napominjemo da nismo u mogućnosti davati informacije o kriminalističkim obradama koje su u tijeku, kako objavljivanje tih podataka ne bi utjecalo na ishod tih obrada - kratko su nam poručili iz MUP-a.
Nije jasno zašto je država prije četiri godine odustala od procesa legalizacije tih djelatnosti, što je prema iskustvima mnogih europskih zemalja najbolji način razbijanja dobro povezanog “okultnog podzemlja” koje se bez ikakvog nadzora bogati na bolestima, očaju i lakovjernosti ljudi. Zakonom o alternativnoj medicini, smatraju čak i njezini protivnici, konačno bi se mogao kontrolirati rad “alternativaca” i time ostvarila bolje zaštita građana. Osim toga, s obzirom na gore spomenutu svotu od 6 milijardi kuna, nije potrebno isticati koliko bi tek država zaradila od naplate poreza.- Kada vidite koliko je nezaposlenih i kakav je standard ljudi, jasno je zašto država ne reagira. Tako se kupuje socijalni mir. Osim toga, policija to smatra bezazlenim u usporedbi sa švercom kokaina, heroina, ubojstvima, prostitucijom, pljačkama, gospodarskim kriminalom. Pitanje je koliko ste si sami krivi da vas opljačka kakav primitivac koji vam ‘skida uroke’, baba koja vam ‘gleda budućnost’ ili genijalac koji vas na daljinu izliječi ‘božanskom energijom’. Donošenje zakona unijelo bi red u kaos koji postoji u hrvatskoj alternativi, odnosno da se jasno odijeli fitoterapiju, dijetetiku, kiropraktiku, homeopatiju, masaže, shiatsu itd. od skidanja uroka, magijskih ‘intervencija’, hodajućih ‘anđela’ nadnaravnih moći, gatanja i ‘liječenja’ preko telefona ili televizijskog ekrana. Takvu je djelatnost potrebno dokazati korisnim argumentima iz tradicije, literature ili prakse, registrirati je i plaćati porez te definirati cijene usluga koje su izvor pljačke u najvećem broju slučajeva - objašnjava Drago Plečko, jedan od rijetkih alternativnih liječnika, koji na temelju magisterija kemije ima registriranu praksu.
Ozakonjenje alternativne medicine zamalo se dogodilo nakon što je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt 2004. godine osnovala Savjet za regulaciju nekonvencionalne medicine, a osnovana je i radna skupina za izradu zakona koji regulira čitavu terapeutsko-iscjeliteljsku djelatnostu.
No, s dolaskom nove ministrice Ane Lovrin Savjet je ukinut, a cijeli slučaj zaboravljen. Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED), kao krovna strukovna organizacija i predlagač zakona, ne odustaje od legalizacije nekonvencionalne medicine. Prema njihovu prijedlogu Zakona, terapeutskom djelatnošću moći će se baviti samo ovlašteni terapeuti s licencom, koju će dobiti ako imaju diplomu o završenom obrazovanju te ako su riješili testove kojima se dokazuju terapeutsko-iscjeljiteljske sposobnosti.
Međutim, u HUPED-u priznaju da pregovorima s nadležnim ministarstvima traju presporo, odnosno još od 2000. godine, a glavna je prepreka, tvrde, pritisak liječničkog lobija koji u alternativnoj medicinu vidi moćnu konkurenciju.
- To zakonsko usklađivanje traje još od 2000. godine, kada smo s tadašnjom ministricom zdravstva prof. dr. sc. Anom Stavljenić-Rukavina počeli pomalo raditi na rješavanju problema. Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva organiziran je 1. hrvatski kongres o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine te je od strukovnih organizacija i stručnih pojedinaca prikupljen niz prijedloga i sugestija. Ti prijedlozi i sugestije su se gomilali praktički sve do danas, kada je u lipnju 2008. održan sada već 7. kongres na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s više od 500 sudionika iz Hrvatske i inozemstva. Liječnička komora, međutim, i dalje uspješno stopira donošenje zakona zbog straha od konkurencije.
Činjenica je da konkurencija ne bi bila veća i jača nego što je to već sada i nego što je u državama Europske Unije. Tržište zdravlja je već odavno podijeljeno na one koji koriste isključivo klasičnu medicinu, zatim na one koji idu isključivo terapeutima i iscjeliteljima te na
one koji to dvoje kombiniraju. Zakonskim reguliranjem ti se odnosi ne bi promijenili, nego bi se korisnici usluga nekonvencionalne medicine zaštitili od nestručnih pojedinaca, a alternativne terapeute i iscjelitelje bi se educiralo i ‘prisililo’ na trajnu edukaciju te bi se njihov status u akademskom smislu poboljšao - smatra Korunić te ističe kako se njihovi zahtjevi temelje na iskustvima mnogih zemalja koje su legalizirale alternativnu medicinu. Europa je, očekivano, i u tom sektoru mnogo ispred Hrvatske. Alternativna medicina je zakonski regulirana, na ovaj ili onaj način. Najčešće dozvoljene i najraširenije metode su akupunktura, kiropraktika, osteopatija, homeopatija, antropozofska medicina i radiestezija, za čiji rad liječnici u nekim zemljama imaju službenu dozvolu uz odgovarajuću izobrazbu (npr. Njemačka, Nizozemska, Belgija).
Dobar primjer je i Velika Britanija, gdje se omogućava obavljanje rada komplementarne medicine, te zemlje Skandinavije, u kojima veliki postotak ljudi traži usluge alternativne medicine, koja se polako, ali sigurno integrira u redove službenog liječništva. U Mađarskoj je 1997. donesena vladina odluka koja je i službeno povezala liječnike medicine i liječnike komplementarne medicine u nacionalni zdravstveni sustav. Iako u mnogim europskim zemljama još ne postoji povrat novca za alternativno liječenje, uz izuzetak Latvije, Švicarske i Norveške, gdje neka osiguravajuća društva pokrivaju troškove liječenja, sve se više država trudi integrirati službenu i komplementarnu medicinu radi sagledavanja obostrane koristi koju bi udruživanjem dobili.
Najliberalnija je situacija u SAD-u. Tamo medicina s alternativom nema veze, a onaj tko želi može ići jednima ili drugima. Važno je da se obrće kapital, a ako nešto radite, jasno vam je dano do znanja da to činite na svoju ruku. Tamo se dosta toga stavlja pod duhovnost, pa se pod duhovnim iscjeljivanjem može sakriti sve ono što izravno ne šteti pacijentu. Europa je malo tvrđa, posebice Njemačka. Ipak, u svim je europskim državama taj problem zakonski reguliran. Kod nas, pak, u Zakonu ne postoji kazneno djelo vezano uz alternativnu praksu, nego samo nadrilječništvo koje brani bavljenje medicinskom praksom bez adekvatnog medicinskog obrazovanja.
Drugim riječima, možete raditi što hoćete, služiti mise, istjerivati vraga i demone, gatati, bez kvalifikacije preporučivati nepoznate oblike liječenja, mahati rukama po zraku i pričati o tome kako šaljete ‘svemirsku’ ili ‘božansku’ energiju, samo ne smijete se baviti medicinom, onom pravom. Ako niste registrirani, cijene možete drapati od oka. I praktično vam se ništa ne može dogoditi. Tuđa glupost se ne smatra vašim kaznenim djelom - tvrdi Drago Plečko.
Protivnici nekonvencionalne medicine, uglavnom liječnici, redom su odbijali komentirati mogućnost njezine legalizacije, ističući da će se o tome očitovati “kada za to dođe vrijeme”. Rijetki među liječnicima koji nemaju ništa protiv alternativnih metoda liječenja, ali isključivo kao dopune konvencionalnog liječenja su dr. med. Goranka Petricek i dr. med. Danica Kramarić iz Ministarstva zdravstva, inače članice nekadašnjeg Savjeta za regulaciju nekonvencionalne medicine. One su samo poručile “alternativcima” da budu strpljivi, uporni i jedinstveni.
No, Plečko smatra da je stvar zapravo vrlo jednostavna.
- Najprije treba medicinska struka staviti primjedbe vezane uz eventualnu štetnost neke metode i svoje tvrdnje argumentirati. Ako znamo da ne šteti, sljedeći je korak da se osobu osposobi, ali ne na trodnevnom tečaju od par stotina eura, vikend tečajevima, diplomama i doktoratima s interneta, nego sustavnim obrazovanjem u okviru prihvaćenih metoda ili da praktikant naprosto ima dovoljno formalno obrazovanje za to. Zašto se inženjer farmacije ili kemije ne bi mogao baviti dijetalnim i herbalnim proizvodima? Izuzetak su osobito nadareni ljudi, prirodna rijetkost, urođena sposobnost - objašnjava Plečko.Što u praksi znači nedostatak pravne regulacije nekonvencionalne medicine, na nekoliko primjera je otkrio Vedran Korunić, predsjednik HUPED-a. Z. G. iz Pule lažno se predstavljala kao liječnica tradicionalne kineske medicine. Policijska istrage, a kasnije i sudski proces pokazali su da je riječ o medicinskoj sestri bez stalnog posla sa završena dva tečaja Su Jok akupunkture u Moskvi.
Usluge je naplaćivala u tisućama eura, a pritom je nagovarala klijente da odustanu od lijekova i metoda koje su im propisivali liječnici. A. P. s Cresa, predstavljajući se kao kiropraktičar, nanio je teške ozljede kralježnice ženi koja je zbog toga morala ostaviti dotadašnji posao i čak se liječiti u inozemstvu. Jedna je, pak, lažna vidovnjakinja klijenticu oboljelu od depresije opljačkala za 120.000 kuna. Travara B. G. iz Vukšića sumnjiči se za prijevaru i nadriliječništvo jer je po 3000 kuna prodavao “čudotvoran” čaj protiv šećerne bolesti. Kupile su ga stotine šećeraša, a s obzirom na to da im je savjetovao potpun prestanak uzimanja inzulinske terapije, njihovo zdravstveno stanje se pogoršavalo.
Prema procjenama HUPED-a, 40 posto Hrvata koristi usluge kiropraktičara, bioenergetičara, odlazi na meditaciju, reiki ili uzimaju neku drugu nekonvencionalnu terapiju. U alternativnu terapiju vjeruje oko 1,8 milijuna hrvatskih građana. U Americi se, prema istraživanjima iz 1997. godine, obavilo oko 600 milijuna terapija alternativnom medicinom, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se čak 80 posto čovječanstva koristi dobrobitima biljne medicine.
| Nadriliječnica prijetila smrću Da je pravni sustav za-kazao pokazuje jedan od šokantnijih slučajeva nadriliječnice iz Pule, koji opi-suje Vedran Korunić, predsjednik HUPED-a. Tijekom jednogodišnjeg razdoblja Z. G. je liječila akupunkturom L. B., od tumora na hipofizi. Tražila je da ne uzima nikakve druge medikamente, niti da se obraća drugim liječnicima tijekom tretmana. Jamčila je uspješno izlječenje i tražila 20.000 njemačkih maraka. Roditelji L. B. su se zadužili kako bi pomogli kćeri. L. B. se s povjerenjem prepustila tretmanima. Njezino se stanje s vremena na vrijeme poboljšavalo, no do izlječenja nikako nije dolazilo. Na poslje-dnjem tretmanu nadrijeličnica je zabola istovremeno 40 igala u ruku L. B. i ruka je poplavjela. Z. G. se uspaničila i nakon toga je prestala liječiti. Tom prilikom joj je rekla neka se pomiri s tim da je gotova jer joj ona više ne može pomoći te da si je sama kriva što je prestala vjerovati pa nije došlo do izlječenja. L. B. je nakon toga doživjela težak šok. Nakon otprilike mjesec dana L. B. i njezina majka uspjele su dogovoriti sastanak sa Z. G. na kojem su tražile povrat novca. Razgovor je u cijelosti snimljen, a Z. G. su zaprijetile da će cijeli slučaj prijaviti policiji, nakon čega im je vratila novac. Istaknuli bismo i slučaj V. S., koja je također imala vrlo dramatično iskustvo s istom nadriliječnicom. V. S. je brzo posumnjala da je riječ o prevarantici na temelju informacija dobivenih od dr. Silvana Prenca iz Pule, kod kojeg je Z. G. svojedobno radila, gospodina Korunića iz HUPED-a te dr. Jasne Lukić-Nagy, predsjednice Udruge liječnika akupunkturologa Hrvatske. Kada je nadriliječnica shvatila da je otkrivena, zaprijetila je V. S. riječima: “Ako se momentalno ne prestaneš raspitivati o meni, biraj bez koje od dvije kćeri želiš ostati”. V. S. je tada cijeli slučaj prijavila policiji. Uslijedila je istraga, nakon čega je Državno odvjetništvo pokrenulo postupak protiv Z. G. za kaznena djela prijetnje smrću i nadriliječništva. Nevjerojatno je da je pulska nadriliječnica u lipnju 2004. , za vrijeme sudskog procesa, registrirala djelatnost pod nazivom Centar za humanu medicinu u Puli. Na ročištu 7. rujna 2004. sama je to izjavila sutkinji : predstavila se kao doktorica meridijanske dijagnostike i doktorica Su Jok akupunkture, koja u nas nije priznata i izjavila kako je registrirala navedeni centar, u kojem je zaposlena. Z.G je na kraju oslobođena svih optužbi zbog nedo-statka dokaza unatoč svjedočenjima desetero osoba. - Ministarstvo zdravstva je izjavilo da nije zaduženo za to područje i na temelju toga je Z. G. oslobođena. Prema našim saznanjima ona dandanas ima Centar za humanu medicinu u Puli i nikome ništa - tvrdi Korunić |
bglavac
edin.kecanovic
