Ništa neobično. Hrvatski građani oduvijek su bili spremni za život iznad svojih mogućnosti, a Hrvatska se od samog početka samostalnosti države smatrala eldoradom kako za kartičare, tako i za lihvare iz sive zone koji svoje ceduljice bez straha pred zakonom lijepe po rasvjetnim stupovima. “Hrvatske banke po kapitalu su najotpornije u Europi na financijsku krizu”, citirao je u tekstu o brzim kreditima Jutarnji rečenicu Velimira Šonje, vjerojatno najpoznatijeg
analitičara domaćega bankarskog sustava. Šonji se može vjerovati, čak i kada se uzme u obzir da je rečenica o kojoj govorimo napisana prije novog vala velike krize američkog financijskog sustava koji će se neminovno preliti (i već se prelijeva) na velike europske bankarske sustave.
Bez ulaganja nema gospodarskog rasta, a bez rasta ekonomija je na najsigurnijem putu u recesiju.
Problem je, međutim, u tome što opasnost od prevelikog zaduživanja za hrvatske građane ne vreba iz banaka. Velike bankarske i financijske krize vrlo često su se tijekom prošlosti pokazale kao prvi jači udari dolazećih snažnih gospodarskih turbulencija. Nije tu riječ ni o kakvoj znanosti - u sustavima gdje posrću banke zamiru gotovo sve investicijske aktivnosti. Bez ulaganja nema gospodarskog rasta, a bez rasta ekonomija je na najsigurnijem putu u recesiju.
Danas više nitko ne raspravlja o tome hoće li ili neće kriza američkog financijskog sustava zahvatiti i Europu. Tko je i bio sumnjičav, tužnu je istinu ovih dana mogao saznati iz medija koji su pomno prenosili burzovne izvještaje, mahom s katastrofalnim brojkama, neovisno o tome stizali oni iz SAD-a, Europe ili Azije.
Riječ je o globalnom poremećaju koji, nastavi li se, ne može ostati bez utjecaja na hrvatsku ekonomiju. Svaka ozbiljna ekonomska kriza nosi sa sobom i opasan val otkaza u sve donedavno naoko vrlo stabilnim kompanijama, često onima najvećima.
Vrlo je lako moguće da se banke u Hrvatskoj mogu oduprijeti jednom kriznom udaru. Možda se mogu oduprijeti i nizu manjih udara. Njihova čvrstoća neće, međutim, nimalo koristiti prezaduženim građanima propadnu li kompanije u kojima su zaposleni. Njihove hipoteke i njihovi polozi tada će otići na bubanj, zajedno sa sudbinama njihovih obitelji. Stiglo je vrijeme da ih netko na to upozori.
30.09.2008.
Viktor Vresnik