Repovi iz socijalizma

Stoga se s pravom postavlja pitanje jesmo li zaista društvo s kršćanskim svjetonazorom, kakvim se vrlo često volimo prikazati, ili naše duhovnosti prestaje u trenutku kad dobijemo potrebne sakramente. Idemo li u crkvu samo na velike kršćanske blagdane, i to samo zato da bismo se pokazali?

– Religija je puno više povezana s nacijom, tradicijom i narodnim običajima nego s čisto religijskim vrijednostima. Crkva toga ili nije svjesna ili je svjesna, ali misli da joj to odgovara. No to joj zapravo ne odgovara – kaže sociolog Zoran Malenica, dodajući da Crkva u tom smislu mora nešto poduzeti. Ističe da bi se Crkva trebala vratiti duhovno religijskim vrijednostima te bi sama trebala raditi na tome da se ne miješa u politička pitanja.

– No, to Crkva ne radi – kategoričan je Malenica. Problem je u tome, nastavlja, što je odnos prema religiji premrežen političkim momentima. Pripadnost religiji iskazuje se kao politički stav koji potječe još iz socijalizma i pozicije Crkve u bivšem sustavu.

Politička uloga Crkve
– U Hrvatskoj vlada pozitivan odnos prema Crkvi ponajviše zbog njezine političke uloge, a to je očuvanje nacionalnog identiteta – zaključuje Malenica.

Sociolog religija Ivan Markešić ističe da je potrebno razlikovati vjeru od religije i tradicije u kojoj se i vjera i religija opredmećuju. Smatra da tradicija i vjera nisu u suprotnosti.

– U tom se smislu može kazati da je Uskrs tradicionalni kršćanski blagdan kojim kršćani potvrđuju svoju vjeru u uskrsloga Isusa Krista. Je li on uistinu uskrsnuo, ovdje je to sasvim nebitno jer postoje oni koji vjeruju da se to dogodilo – ističe dr. Markešić, dodajući da se kršćanstvo ne razvija u zrakopraznom prostoru.

Hrvati su u određenom vremenu prihvatili kršćanstvo te su njegove vrijednosti usvajali, po njima živjeli, ali i vrlo često prilagođavali i mijenjali.

– Kršćanstvo je promoviranjem zapovijedi ljubavi, čak ljubavi prema neprijatelju, uspjelo nametnuti, ako ništa drugo, ono barem raspravu o opravdanju mržnje – zaključuje dr. Markešić.